Muškarci s većim brojem seksualnih iskustava prolazili su bolje u procjenama nego žene s istom razinom seksualne aktivnosti, dok je kod žena manji broj iskustava bio prihvaćen pozitivnije nego kod muškaraca. Drugim riječima, stari dvostruki standardi možda jesu promijenili oblik, ali očigledno nisu potpuno nestali.
Koliko se partnera smatra “idealnim”?
Kada je riječ konkretno o broju seksualnih partnera, rezultati su pokazali prilično jasnu razliku.
Za muškarca se kao najpoželjniji raspon izdvojilo ukupno četiri do pet seksualnih partnerica, pri čemu bi dvije do tri trebale biti neobvezne partnerice.
Kod žena je granica niža: kao “idealno” ispitanici su procjenjivali ukupno dva do tri seksualna partnera, među kojima bi jedan do dva bila neobvezna.
Naravno, ovdje je važno napraviti ogromnu razliku između onoga što istraživanje zapravo pokazuje i načina na koji ovakvi rezultati često zvuče kada se izvuku iz konteksta.
Znanstvenici nisu utvrdili koliko bi partnera netko “trebao” imati, već su ispitivali kako ljudi procjenjuju tuđu seksualnu prošlost i koji se obrasci u društvenoj percepciji doživljavaju kao najprihvatljiviji.
Razlike se ne završavaju na broju partnera
Zanimljivo je da su ispitanici drugačije procjenjivali žene i muškarce čak i kada je riječ o dobi prvog seksualnog odnosa. Za muškarce je kao najprihvatljivije razdoblje ocijenjena dob između 18. i 20. godine, dok je kod žena to bilo nešto ranije, između 16. i 18. godine.
Razlike su se pojavile i kada je riječ o učestalosti seksualnih odnosa.
Muškarci su najpozitivnije ocjenjivani kada imaju odnose četiri do pet puta tjedno i masturbiraju tri do četiri puta tjedno, dok je kod žena kao najpoželjnije procijenjeno tri do četiri seksualna odnosa tjedno i masturbacija dva do tri puta tjedno.
Čak su i seksualne maštarije, barem u očima ispitanika, dobile neku vrstu nepisane “kvote”: tri puta dnevno za muškarce i dva puta dnevno za žene.
Stari dvostruki standard ipak nije nestao
Možda je najzanimljiviji dio istraživanja upravo činjenica da ekstremi nisu bili posebno poželjni ni kod jednoga spola. Dakle, nije vrijedilo jednostavno pravilo da se od muškaraca očekuje što više iskustva, a od žena što manje. I kod jednih i kod drugih najbolje su ocijenjene umjerene vrijednosti.
Ali granice te “umjerenosti” očigledno nisu iste.
Muškarcu se, prema odgovorima ispitanika, dopušta nešto bogatija seksualna prošlost prije nego što ona počne negativno utjecati na način na koji ga drugi doživljavaju. Kod žena se društveno prihvatljiva granica pomiče nadolje, što pokazuje koliko su tradicionalni obrasci procjenjivanja seksualnog ponašanja i dalje prisutni.
Ipak, možda je najvažnije ono što ovo istraživanje ne govori: četiri ili pet partnera nisu recept za “idealnog muškarca”, kao što dva ili tri nisu nikakva formula za “idealnu ženu”. To su brojevi koji govore o društvenoj percepciji i našim dvostrukim standardima, a ne o kvaliteti nečijeg seksualnog života, karakteru ili sposobnosti da izgradi zdrav odnos, prenosi Ona.rs.
Scena.ba
