Na posljednjem ispraćaju glazbenika Gorana Bare održan je emotivan govor. U ime medija od Gorana Bareta oprostio se Zdenko Kanjuh, umirovljeni novinar Hrvatskog radija Vukovar.
Kanjuh je istaknuo Baretovu jedinstvenu prisutnost u medijima.
“Zato su ga svi mediji voljeli i poštovali. Danas, kada pogledate YouTube, vidjet ćete da postoji 50 do 60 intervjua s Baretom, koji je uvijek, uvijek bio na svoj način poseban”, rekao je.
Zatim je podijelio osobnu anegdotu o susretu s glazbenikom u Zagrebu:
“Sreo sam ga prošle godine u jednom kafiću u Novom Zagrebu, prišao i rekao: ‘Bare, oprosti, dolazim iz Vinkovaca, ali nisam Vinkovčanin, ja sam Zagrepčanin. Došao sam u Vinkovce kad si ti iz Vinkovaca otišao u moj grad, u Zagreb.’ Nasmijao se i rekao u onom svom stilu: ‘Jesu te otjerali?’ Rekoh: ‘Ne, nisu me otjerali, ja sam još uvijek ovdje.’ A nećeš niti ti nikada biti otjeran iz naših misli.”
Prisjetio se i Goranovog pitanja o Vinkovcima. “Pitao me što mislim o gradu. Rekoh: ‘Nema ljepšeg grada na svijetu.’ I danas moram reći: ‘Gorane, ostaješ ovdje, u svom gradu, i to će biti velika, velika čast'”, poručio je.
“Siguran sam da si se izmirio s dragim Bogom”, rekao je, a zatim je najavio da će izrecitirati svoju pjesmu te je citirao stih: “Bože, daj da danas govorim najbolje što mogu.”
Prije same recitacije podijelio je i osobnu bilješku: “Nikad nisam pio, ali jutros sam popio dvije, s nogu, da ubijem strah. I hvala Bogu, nekako sam hrabriji i svaku riječ i svaki stih govorim bolje. A večeras, večeras ću gorko zaplakati.”
Svoj je govor zaključio stihovima:
“Ugasite svjetlo, upalite mjesec i pitajte me tada da li iz oka moga iskra sja ili možda suza plamti. Reći ću vam iskreno tada: u životu sam samo jednom plakao od sreće, i to onda kad sam se rodio. A sve ostalo je od vjetra što klasje svija, a i to se pamti. I ponekad trunka, okrzne mi oko i suza sama krene. Tada je lako izgovor naći i za suzu i za mene.”
Za kraj je okupljenima uputio poruku: “Ne zaboravimo, muškarci obično kažu kad zaplaču: ‘Nešto mi je upalo u oko.’ Možete plakati slobodno, jer imamo zbog čega plakati.”
Scena.ba
