U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Bosne i Hercegovine 3. studenoga održano je predstavljanje pjesničkih zbirki „Od kamenja do stakla“ i „Zvao sam se Edin“ autora Edina Rikala. Razgovor s autorom vodila je Jasmina Buljić, a u središtu susreta bila su pitanja kulturno-povijesne baštine, kolektivnog i individualnog pamćenja te načina na koje se ta iskustva oblikuju u suvremenoj poeziji.
Razgovor je započeo osvrtom na nastanak zbirke „Od kamenja do stakla“, koja je, iako prvi Rikalov pjesnički rukopis, objavljena tek nakon dvije druge zbirke. Autor je govorio o okolnostima njezina nastanka, razlozima vremenskog razmaka između pisanja i objavljivanja te povezanosti rukopisa s pjesnikom Mirsadom Bećirbašićem.



Kompozicija zbirke zasniva se na odnosu triju pjesničkih ciklusa koji povezuju različita povijesna razdoblja i društvene kontekste Bosne i Hercegovine. U prvom ciklusu stećci se pojavljuju kao motiv kulturno-povijesne baštine Bosne i Hercegovine, dok završni ciklus, kroz slike staklenih zgrada i suvremene arhitekture, otvara pitanja današnjeg društva i položaja pojedinca u njemu. Povezivanjem srednjovjekovne baštine sa suvremenim urbanim prostorom autor uspostavlja pjesnički odnos između različitih povijesnih razdoblja te njihovih materijalnih i kulturnih obilježja.
Razmatran je i drugi ciklus zbirke, u kojem se humor i sarkazam pojavljuju kao sredstva društvene kritike. Kroz takav pjesnički postupak Rikalo propituje društvene odnose, proturječnosti i pojave karakteristične za suvremenu Bosnu i Hercegovinu, povezujući povijesnu perspektivu prvog ciklusa s temama suvremenosti zastupljenim u završnom dijelu zbirke.
U nastavku razgovora otvoreno je pitanje tematske povezanosti dviju predstavljenih knjiga. Rikalo je istaknuo da obje zbirke polaze od pitanja pamćenja, ali mu pristupaju iz različitih perspektiva. Dok „Od kamenja do stakla“ istražuje kolektivno pamćenje kroz kulturnu povijest i društvenu baštinu Bosne i Hercegovine, zbirka „Zvao sam se Edin“ usmjerena je na osobno i obiteljsko pamćenje, naslijeđenu traumu i oblikovanje identiteta.



Govoreći o zbirci „Zvao sam se Edin“, autor se osvrnuo na transgeneracijsku traumu povezanu s nasljeđivanjem imena tragično stradalog ujaka. Osobno iskustvo u zbirci postavljeno je u širi kontekst obiteljskih i društvenih obrazaca karakterističnih za patrijarhalne sredine, u kojima se traumatična iskustva često prešućuju i prenose na sljedeće naraštaje bez mogućnosti njihova otvorenog preispitivanja.
U tom je kontekstu autor pročitao pjesmu „Balkanska šutnja“, koja tematizira patrijarhalne obrasce, obiteljsko prešućivanje i odnos pojedinca prema naslijeđenim društvenim vrijednostima. Razgovor je obuhvatio i pitanje na koji način neizgovorene obiteljske priče, potisnuta sjećanja i iskustva prethodnih naraštaja sudjeluju u oblikovanju osobnog identiteta. Iako zasnovana na intimnom iskustvu, zbirka „Zvao sam se Edin“ otvara širi prostor za razmatranje odnosa prema podrijetlu, obiteljskoj povijesti i traumama koje ostaju prisutne i onda kada se o njima ne govori.
Predstavljanje je zaključeno razmatranjem književnog oblikovanja pamćenja kao zajedničkog tematskog uporišta dviju zbirki, od povijesnog iskustva zajednice do osobnog suočavanja s obiteljskom prošlošću.
Obje zbirke objavljene su u izdanju izdavačke kuće Besani iz Srbije, nakon što su Rikalovi rukopisi odabrani za objavljivanje na književnom natječaju na kojem je sudjelovalo više od 650 autora iz regije.
Knjige Edina Rikala, kao i djela brojnih suvremenih bosanskohercegovačkih autora, dostupne su korisnicima u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice Bosne i Hercegovine.
Scena.ba




