HAJDUK je u trećem kolu Konferencijske lige izgubio 1:0 na gostovanju kod Lincoln Red Impsa. Momčad Gonzala Garcije doživjela je neugodan poraz protiv gibraltarskog predstavnika, koji je do pobjede stigao u završnici utakmice nakon bizarnog autogola Dennisa Hadžikadunića.
Poraz je bolan, posebno zbog načina na koji je do njega došlo, ali ajmo nazvati stvari pravim imenom – Lincoln je jedva prešao centar. Završio je utakmicu bez udarca u okvir Hajdukovog gola i zabio gol iz bizarne situacije. Pogrešno je na temelju rezultata ići u zaključke da je Hajduk odigrao katastrofalno, a pogotovo izmišljati drame koje dovode u pitanje ono što Hajduk radi ove sezone.
Hajduk je imao 65 posto posjeda, uputio 16 udaraca i protivniku onemogućio svaki smisleni pokušaj napadanja. Istina, stvorio je premalo kvalitetnih prilika protiv dobro organizirane obrane Lincolna. To je problem koji postoji i koji se mora priznati, ali nije nešto što je Hajduk otkrio tek na Gibraltaru.
Ova utakmica je zapravo “the good, the bad and the ugly” realnost Garcijine momčadi. Njezine najveće kvalitete ostale su na visokoj razini, a istaknula su se ograničenja koja su bila vidljiva u nekim ranijim utakmicama. Sve to na lošem i ružnom terenu, uz frustrirajuće suđenje i nepovoljan rezultat.
Hajduk je bez lopte ponovno odigrao odličnu utakmicu
Jedna od najvažnijih stvari u procjeni ove utakmice mora biti način na koji je Hajduk igrao bez lopte. Ne treba ponavljati koliko je Garcia tijekom ljeta i jeseni izgradio momčad s jasnim intenzitetom, čije su najveće kvalitete visoki presing, agresivnost i sposobnost ograničavanja protivničke izgradnje.
Protiv Lincolna sve je to ponovno funkcioniralo. Gibraltarska momčad imala je jasan plan. Namjeravala je preskakati Hajdukov presing dugim loptama, tražiti druge lopte i izbjeći situacije u kojima mora graditi napade kroz pritisak Hajdukovih igrača. Bio je to pristup sličan onome koji je koristio Thun u prethodnom kolu Konferencijske lige.
Hajduk se s takvim načinom igre nosio izvrsno. Lincoln praktički nije mogao uspostaviti kontinuiran napad, a Hajduk je nakon gotovo svakog protivničkog ispucavanja uspijevao ponovno doći do lopte. Takva kontrola rezultat je jasne organizacije i sustava koji već mjesecima pokazuje svoju vrijednost, kako u velikim pobjedama, tako i danas.
Hajduk je protiv Thuna također morao odgovarati na direktnu igru i osvajati druge lopte, a upravo je taj segment bio jedan od najvažnijih razloga pobjede. Protiv Lincolna bio je barem jednako uspješan u onome što je radio bez lopte. Ipak, rezultat je drugačiji, pa nikog neće biti briga za to u analizama.
Lincoln je pokazao zašto na Gibraltaru nikome nije lako
Lincoln je zaslužio priznanje. Gibraltarska momčad nije skupina rekreativaca, konobara i ribara. Pokazali su da su organiziran protivnik koji vrlo dobro razumije vlastite mogućnosti i uvjete u kojima igra. To je lani osjetila Rijeka, kao i mnogi drugi europski protivnici.
Lincoln se branio u bloku s petoricom u zadnjoj liniji. U potpunosti su zatvorili prostor kroz sredinu, a dodavanja prema Del Moralu i Fayadu otežavana su dobrim pozicioniranjem napadača koji su ih držali u svojoj sjeni.
Kada bi Hajduk prebacio loptu na bok, Lincoln je lagano pomicao svoju strukturu. Bili su dovoljno kompaktni, bekovi su dobivali kvalitetnu pomoć suigrača pa su Hajdukova krila rijetko dolazila u izolacije, već u situacije u kojima ih zatvaraju dvojica ili trojica igrača.
Pomogli su im i svi uvjeti susreta: loša umjetna trava i isprekidani ritam susreta, s velikim brojem prekršaja, čestim prekidima i sudačkim kriterijem koji je ubio svaki kontinuitet igre. Lincoln je znao iskoristiti takve okolnosti, usporiti susret raznim odugovlačenjima i otežavati Hajduku stvaranje ritma. Sve potpuno legitimno s njihove strane jer im je to bilo dopušteno.
Hajduku nedostaju određena napadačka rješenja. To nije novost
Hajduk je u prvom poluvremenu imao sedam udaraca, ali nijedan u okvir gola. Posjed i teritorijalna dominacija bili su izraziti, ali bez pravih prilika. Garcia je koristio uobičajenu napadačku strukturu 3-2-5, no Hajduk je imao velikih problema s pronalaženjem igrača između linija.
Trojica igrača u prvoj liniji teško su pronalazila Del Morala i Fayada, a ni taj se dvojac nije dovoljno dobro otvarao i nudio rješenja za ulazak u prostor iza Lincolnove prednje linije. Gibraltarska momčad to je dobro kontrolirala, a Hajduk nije imao nikakav protok kroz sredinu.
To je imalo posljedice i na ostatak napada. Budući da Hajdukovi veznjaci nisu dovoljno često primali loptu, Lincolnovi veznjaci nisu morali iskakati prema njima. Mogli su ostajati na svojim pozicijama i zatvarati prostor između linija, u kojem su Hajdukovi ofenzivci trebali dobivati loptu. Samim time, Hajduk je imao puno manje prostora za stvaranje prednosti u završnici.
Garcia je nakon utakmice i sam upozorio na taj problem: “Po meni, uopće nismo razumjeli utakmicu. Mogu to razumjeti, ali tijekom utakmice moramo biti opušteniji i smireniji te raditi ono što trebamo. To je sve. Nije dovoljno samo pokušavati još više. Moraš napraviti ono što trebaš.”
Koliko je taj problem kočio Hajduk, najbolje se vidjelo ulaskom Darija Marešića, jednog od najvažnijih igrača momčadi. Hajduk je s njim počeo puno lakše povezivati linije, pronalaziti veznjake i dolaziti u situacije iz kojih je mogao ugroziti Lincoln. Njegova mirnoća na lopti i sposobnost prepoznavanja slobodnog igrača ponovno su pokazale koliko je važan za Garcijinu momčad.
“Gledajte, Marešić je jako miran i siguran s loptom. Dobro čita takve situacije i mislim da nam je donio nešto bolje situacije u igri”, rekao je Garcia.
Ulazak Marka Livaje također je donio drugačiju dimenziju Hajdukovoj igri, koja je u ovoj utakmici bila vrlo potrebna. Livaja je profil napadača koji se spušta prema lopti, može primati dodavanja leđima prema golu, povezivati suigrače i svojim kretanjem otvarati prostor iza protivničke obrane. Takav igrač može biti posebno koristan protiv momčadi koje se brane u niskom bloku i zatvaraju prostor između linija.
To ne znači da je Garcia pogriješio što Livaju nije postavio od prve minute. Hajduk s njim u napadu gubi dio intenziteta i kvalitete visokog presinga, koji je postao temelj njegove igre.
Šego i Martin svojim pritiskom i radom bez lopte omogućavaju Hajduku da dominira u tom segmentu, što se ponovno vidjelo protiv Lincolna. Uvođenjem Livaje Garcia dobiva određene napadačke kvalitete, ali istodobno riskira gubitak dijela onoga što njegovu momčad čini toliko prepoznatljivom.
Tu se vidi jedno od očitijih ograničenja Hajdukovog kadra. Momčadi bi u ovakvim utakmicama dobro došao dodatan kreativac između linija uz Dalissona, koji bi mogao povezivati igru i stvarati dodatna rješenja u posjedu, a da se pritom ne gubi intenzitet koji Garcia zahtijeva bez lopte.
To su davno poznati problemi i idući koraci u izgradnji momčadi, a ne nepoznanice. Hajduk je napredovao zahvaljujući jasno definiranim ulogama i igračima koji odgovaraju Garcijinoj ideji. Činjenica da još nema sve potrebne profile za razbijanje svakog organiziranog niskog bloka ne poništava taj napredak, nego pokazuje u kojem smjeru momčad treba nastaviti razvijati.
Jedan autogol ne mijenja ono što je Hajduk pokazao
Hajduk je svoje najbolje prilike stvorio u kaosu. Šotiček je promašio zicer i propustio gurnuti Martina samog pred vratara, a takvi detalji najveća su razlika između ove utakmice i one protiv Thuna, koji je izašao sa sličnim planom i unio sličnu nervozu.
Da je Šotiček realizirao jednu od tih prilika, sad bismo pričali o teškoj, ali zreloj europskoj pobjedi Hajduka, vjerojatno ističući floskule poput “pobjedničkog mentaliteta”. Neće uvijek pobijediti ekipa koja kontrolira utakmicu i ima inicijativu, pogotovo u susretima u kojima protivnik i uvjeti čine sve da igre nema i da se broj prilika na obje strane svede na minimum, a protivnik to odradi na pravoj razini.
Hajduk nije odigrao savršeno. Nije bio na gornjoj granici mogućnosti u fazi napada, ali sve je bilo u skladu s realnim mogućnostima. Mogu se kritizirati nedostatak mirnoće bez Marešića u zadnjoj liniji ili nedostatak još jednog kompletnog međulinijskog igrača uz Dalissona, ali zar to nisu stvari koje su se već znale i bile očite, čak i u dobroj rezultatskoj formi?
Poraz od momčadi s Gibraltara neugodan je i nitko njime ne može biti zadovoljan. Ovo je bila najbolja prilika koju će Hajduk imati za uzimanje novih bodova u ligaškoj fazi. Ali ako će utakmica u kojoj protivnik nije uputio udarac u okvir gola biti povod za drame, krize i apokaliptična propitkivanja, onda je sve skupa besmisleno.
Hajduk ima svoje kvalitete i svoja ograničenja. I jedne i druge pokazao je na Gibraltaru. Nijedan autogol ne može promijeniti tu činjenicu, a nikakva izmišljena drama to neće čarobno popraviti.
Scena.ba
