Ferrari je za mnoge vozače ostvarenje sna, ali su Fernando Alonso i Sebastian Vettel u Maranello stigli kao svjetski prvaci, a otišli bez ijedne nove titule. Sličan scenarij sada prijeti i Lewisu Hamiltonu.
Alonso je u Ferrariju proveo pet sezona (2010. – 2014.), a Vettel šest (2015. – 2020.). Zajedno su u Maranello donijeli šest titula svjetskog prvaka, ali im je Ferrari, ispostavit će se, ponudio samo velika razočaranja. Obojica su u najboljim sezonama završavali na drugom mjestu – Alonso u sezonama 2010. i 2012., a Vettel nešto kasnije 2017. i 2018. Nijedan nije uspio osvojiti naslov s najpoznatijom momčadi Formule 1, a bili su tako blizu. Posljednji vozački naslov Ferrariju je još 2007. donio Kimi Räikkönen. Gotovo dva desetljeća kasnije, ta činjenica najbolje oslikava koliko se dugo momčad muči da ponovno dođe do samog vrha. Charles Leclerc, kojeg je Ferrari godinama predstavljao kao budućnost i čovjeka koji će vratiti titulu u Maranello, već je u svojoj osmoj sezoni u crvenom bolidu. Veliki talent, pobjede i pole positioni su iza njega, ali bez realne prilike da se bori za titulu. Njegove najbolje godine prolaze u čekanju bolida sposobnog za naslov. Dodatni udarac stigao je nakon afere s Ferrarijevim motorom iz 2019. godine: FIA-in dogovor s momčadi i posljedični gubitak snage motora teško su pogodili Ferrari u sezonama 2020. i 2021., kada je momčad prošla kroz jedno od najtežih razdoblja u modernoj povijesti. A onda je stigao Hamilton. Sedmerostruki prvak, čovjek koji je u Mercedesu navikao na vrhunski organiziranu momčad i gotovo rutinsko donošenje pravih strateških odluka. Međutim, u Ferrariju se suočava s problemima koji su godinama bili dio Leclercove svakodnevice.
Bivši šef F1 momčadi Otmar Szafnauer i bivši Ferrarijev inženjer Rob Smedley smatraju da Hamilton ne želi prihvatiti ono što je Leclerc s vremenom “normalizirao” – strateške pogreške i krive odluke koje se ponavljaju. Kako je Szafnauer slikovito objasnio, Hamilton zna da stvari mogu biti bolje, dok se Leclerc navikao na stanje u kojem jest ili je jednostavno više izgubljen i ubijen u pojam. Ipak, važno je naglasiti da problem nije samo u vozačima. Ferrari je godinama pokazivao da može napraviti brz bolid, ali ne i organizaciju koja će izdržati pritisak borbe za titulu. Pogrešne strategije, razvojni promašaji, unutarnje nesuglasice i nedostatak kontinuiteta postali su gotovo zaštitni znak momčadi. Hamilton je u Maranello stigao s namjerom da osvoji rekordnu osmu titulu. Umjesto toga, sve više pokazuje nezadovoljstvo, a njegova frustracija podsjeća na ono što smo ranije gledali kod Alonsa i Vettela. Možda je upravo u tome najveći Ferrarijev paradoks: momčad koja ima gotovo neograničenu povijesnu težinu i resurse, ali već 19 godina ne uspijeva stvoriti vozačkog prvaka. Šampioni dolaze u Maranello ispisati povijest, a na kraju se njihova poglavlja u crvenom najčešće pamte po propuštenim prilikama. Hoće li Hamilton uspjeti prekinuti taj začarani krug ili će postati treći uzastopni veliki šampion kojeg je Ferrari potrošio?
Scena.ba




