Izvor: K. Mujezinović | Bljesak.info
Mobing na radnom mjestu ne počinje uvijek otvorenim sukobom. Ponekad se iza uobičajenih radnih odnosa postupno razvijaju omalovažavanje, podmetanje i izolacija.
Da je sve u početku izgledalo sasvim drukčije, potvrđuje i iskustvo Marina Perića, koji je za Bljesak.info ispričao kroz što je prolazio.
“Nije počelo odmah. Naprotiv, sve je izgledalo kao zdrav kolektiv”, započeo je svoju priču Perić.
Kako je objasnio, promjene su se dogodile gotovo preko noći. Počele su neutemeljene kritike, a zatim omalovažavanje, vrijeđanje, podmetanja i oduzimanje radnih zadataka.
“Preko noći su počele neutemeljene kritike, pa omalovažavanja, vrijeđanja, podmetanja, oduzimanje zadaća. U početku sam tražio vlastite greške kako bi ih ispravio, ali su podmetanja i kritike bili sve učestaliji i gori. Na mobing sam posumnjao tek nakon par mjeseci. Čitao sam, tražio rješenja. Imao sam naspram sebe autoritativnu osobu kojoj su više vjerovali nego meni”, pojasnio je Perić.
Pritisak kojem je bio izložen nije se zadržao samo na radnom mjestu, nego ga je nosio sa sobom i kući i ubrzo se počeo odražavati i na njegovo fizičko i psihičko zdravlje.
“U početku su fizički simptomi bili izraženi, glavobolja, mučnine te grč u želucu kad bih išao u ured. O psihološkom pritisku da ne govorim. Govorio sam sebi: ‘Što meni ovo treba?’ Spriječila me spoznaja da je upravo to cilj druge strane i tada sam odlučio boriti se i sve prijaviti”, istaknuo je.
Zanimljivo je da mu je olakšanje stiglo i prije nego što je donesena odluka nadležnih.
“Psihološko olakšanje stiglo je i prije odluke nadređenih, onoga trenutka kada sam se odlučio suprotstaviti prijavom”, pojasnio je Perić.
Dodao je kako je osoba koja ga je zlostavljala nakon prijave napustila radno mjesto, a cijela situacija trajala je oko godinu dana.
Posljedice mobinga ne ostaju samo na radnom mjestu
Ono što je Perić opisao nije samo problem loših međuljudskih odnosa. Dugotrajno izlaganje pritiscima, ponižavanju i omalovažavanju može ostaviti ozbiljne posljedice na psihičko, ali i fizičko zdravlje osobe.
O tome je za Bljesak.info govorio psiholog Kristijan Kraljević ujedno i prvi SFERA mentalni trener u BiH, koji je upozorio da su među najčešćim psihičkim posljedicama mobinga anksioznost, depresivno raspoloženje, nisko samopoštovanje i osjećaj bespomoćnosti.
“Kod mobinga najčešće su posljedice anksioznost, depresivno raspoloženje, nisko samopoštovanje i osjećaj bespomoćnosti. Ono što možemo primijetiti su razvijaj negativnih automatskih misli i uvjerenja poput ‘nisam dovoljno dobar’ ili ‘ja sam kriv’ uz ruminiranje i stalnu napetost. Česte su i teškoće koncentracije, razdražljivost, socijalno povlačenje te sagorijevanje. U težim slučajevima mogu se javiti simptomi slični posttraumatskom stresnom poremećaju”, pojasnio je.
Posljedice se ne zadržavaju samo na emocionalnom stanju. Dugotrajna aktivacija stresnog odgovora može izazvati mučninu, grčeve u želucu, glavobolje, lupanje srca i nesanicu.
“Kada uzmemo sve psihičke poteškoće koje se mogu javiti, dolazimo do tjelesnih, a su sve tipične psihosomatske reakcije na kronični stres. Dugotrajna aktivacija stresnog odgovora (povišen kortizol i adrenalin) može izazvati mučninu, grčeve u želucu, glavobolje, lupanje srca i nesanicu. Uz to se često javljaju mišićna napetost, iscrpljenost, promjene apetita i češće bolesti zbog slabijeg imuniteta. Tijelo tako signalizira da je predugo u stanju stalne uzbune”, istaknuo je Kraljević.
Kada je riječ o traženju stručne pomoći, Kraljević je savjetovao da se ne čeka trenutak potpune iscrpljenosti.
“Pomoć je dobro potražiti čim mobing počne utjecati na raspoloženje, san, zdravlje ili odnose izvan posla, a ne čekati da dođemo do kraja snaga. Upozoravajući znakovi su: strah od odlaska na posao, stalno premišljanje o situaciji, osjećaj bezvrijednosti, izolacija ili pojačano konzumiranje alkohola”, naglasio je.
Dodao je kako pravodobno traženje pomoći može spriječiti razvoj ozbiljnijih psihičkih poteškoća, poput anksioznosti i depresije, te naglasio da se pomoć mora potražiti odmah ako se pojave osjećaji bezizlaznosti ili misli o samoozljeđivanju.
Zašto žrtve mobinga često šute?
Kraljević je objasnio zašto žrtve često dugo šute. Najčešći razlozi su sram, strah od osvete ili gubitka posla te bojazan da im nitko neće vjerovati.
“Najčešći razlozi za šutnju su sram, strah od osvete ili gubitka posla, te misao kako im nitko neće povjerovati. Kognitivno, osobe često internaliziraju poruke zlostavljača i uzrok traže u sebi (‘možda stvarno griješim’). Mobing je obično postupan i suptilan pa se normalizira (‘svi to trpe’, ‘moram biti jači’). Izbjegavanje otkrivanja kratkoročno smanjuje nelagodu, ali dugoročno održava problem i jačaju izolaciju”, pojasnio je.
Kraljević je osobama koje su još uvijek izložene mobingu savjetovao da jasno postave granice prema osobi koja ih zlostavlja i pritom izbjegavaju ulaziti u emocionalne rasprave.
“Prema osobi koja provodi mobing najkorisnije je ostati smiren, jasan i profesionalan, postaviti granicu (‘ne prihvaćam takav način obraćanja’), ne ulaziti u emocionalne rasprave i sve dokumentirati (datumi, događaji, svjedoci). Isto tako ako mobing traje duže predložio bih posjet i razgovor sa psihoterapeutom”, rekao je.
Istaknuo je i važnost podrške obitelji, prijatelja i terapeuta, kao i razmatranja formalnih koraka zaštite uz pomoć povjerljive osobe, sindikata ili pravnika.
Broj prijava mobinga raste, ali mnogi i dalje šute
Koliko je problem prisutan u Bosni i Hercegovini pokazuju i podaci Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH.
“Tijekom 2024. godine u Odjelu za eliminaciju svih oblika diskriminacije Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH zaprimljeno je 40 žalbi koje su se odnosile na mobing, dok je u 2025. godini taj broj porastao na 66. U 2025. godini zabilježeno je povećanje ukupnog broja predmeta za 113 u odnosu na godinu ranije. U Odjelu za eliminaciju svih oblika diskriminacije tada je registrirano ukupno 309 predmeta, uključujući i one koji se odnose na mobing kao poseban oblik diskriminacije na radnom mjestu. Tijekom 2026. godine, zaključno s danom dostavljanja podataka, zaprimljeno je ukupno 70 žalbi koje se odnose na mobing, kazali su za Bljesak.info iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH.
Iz Institucije su upozorili kako rast broja prijava ne odražava nužno stvarne razmjere problema jer mnogi slučajevi mobinga i dalje ostaju neprijavljeni. Razlog tomu često je strah zaposlenika, koji se zbog podređenog položaja u odnosu na poslodavca boje da bi prijavljivanjem mogli biti izloženi dodatnom pritisku
Govoreći o oblicima mobinga s kojima se zaposlenici najčešće suočavaju, iz Institucije ombudsmena izdvojili su nekoliko karakterističnih ponašanja koja narušavaju radni položaj zaposlenih.
“Najčešće se prijavljuju slučajevi mobinga na radnom mjestu, koji se ogleda u degradaciji radnih uvjeta i statusa zaposlenih, u neprimjerenom obraćanju, kritikama i omalovažavanju u pogledu kvalitete rada, prijetnjama, pritiscima i uskraćivanju prilike za napredovanje”, pojasnili su.
Naveli su kako se zbog mobinga češće žale žene, no među podnositeljima prijava ima i muškaraca, zbog čega se ne može govoriti o pravilu kada je riječ o spolu žrtava.
Kada je riječ o odnosu između žrtve i osobe koja provodi mobing, iz Institucije su pojasnili da se najčešće susreću slučajevi u kojima zlostavljanje dolazi od nadređenih osoba.
“Najčešće prijavljivani oblik mobinga je tzv. vertikalni mobing koji postoji kada pretpostavljeni zlostavlja jednog određenog radnika, dok se znatno manji broj žalbi odnosi na horizontalni mobing, tj. mobing između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici”, istaknuli su.
U praksi je riječ o osobi koja se nalazi na poziciji moći u odnosu na žrtvu te često nastoji osporiti postojanje mobinga pozivajući se na ovlasti i prava koja proizlaze iz internih pravilnika i drugih općih akata.
Radnici privatnog sektora izloženiji uznemiravanju na poslu
Kada je riječ o sektoru u kojem rade osobe koje prijavljuju mobing, iz Institucije navode kako žalbe zaprimaju i od zaposlenika javnog i od zaposlenika privatnog sektora.
“Moglo bi se reći da je podjednako, jer Institucija ombudsmena zaprima žalbe zaposlenika koji su zaposleni i u javnom i privatnom sektoru. Uočeno je da su radnici zaposleni u privatnom sektoru izloženi većem obimu uznemiravanja od onih zaposlenih u javnom sektoru”, istaknuli su.
Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH podsjetili su na zakonske odredbe kojima je takvo ponašanje zabranjeno te pojasnili što se prema zakonu smatra mobingom.
“Mobing je zabranjen odredbama Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, Zakona o radu FBiH, Zakona o zaštiti od uznemiravanja na radu Republike Srpske. Prema članu 4 stav (3) Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, mobing je oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa zaposlenog”, pojasnili su.
Iz Institucije su pojasnili i koje obveze poslodavci imaju u sprječavanju diskriminacije te na koji način zaposlenici mogu zatražiti zaštitu svojih prava.
“Prema članku 24. stavku (4) Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, sva javna tijela i ostale pravne osobe dužni su svojim općim ili posebnim pravnim aktima urediti načela jednakog postupanja te osigurati učinkovite interne postupke zaštite od diskriminacije. Zakonom o radu Federacije BiH zabranjena je diskriminacija, a mobing kao oblik diskriminacije definiran je u članku 9. stavku (5) tog zakona. Člankom 12. stavkom (1) Zakona o radu FBiH određeno je da u slučajevima diskriminacije, u smislu odredbi ovog zakona, radnik, kao i osoba koja traži zaposlenje, mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu od diskriminacije”, naglasili su.
Kada je riječ o zaštiti zaposlenika u Republici Srpskoj, iz Institucije su naveli i zakonski propisane postupke koje poslodavci i nadležna tijela moraju osigurati u slučajevima uznemiravanja na radu.
“Zakonom o zaštiti od uznemiravanja na radu Republike Srpske u članku 13. određeno je da se postupak zaštite od uznemiravanja na radu provodi kod poslodavca, Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, tijela nadležnog za inspekcijski nadzor i nadležnog suda. U članku 15. stavcima (4) i (5) određeno je da je poslodavac koji zapošljava 15 ili više radnika dužan općim aktom propisati postupak zaštite od uznemiravanja na radu. Tim se aktom propisuju način podnošenja zahtjeva, način imenovanja osobe ili povjerenstva za podnošenje i provedbu postupka zaštite od uznemiravanja kod poslodavca, osoba kojoj se zahtjev podnosi, način osiguravanja tajnosti podataka te druga pitanja važna za provedbu postupka”, objasnili su.
Kome se obratiti i koja prava imaju radnici u BiH?
Iz Institucije su pojasnili i koji bi koraci trebali biti prvi izbor osobe koja smatra da je izložena mobingu te kome se može obratiti ako zaštitu ne uspije ostvariti kod poslodavca.
“Slijedom navedenih zakonskih odredbi, svaka osoba koja smatra da je žrtva mobinga najprije bi se trebala obratiti poslodavcu i zatražiti zaštitu od mobinga. Ako se navedeni postupak pokaže nedjelotvornim ili ne postoji interna procedura za zaštitu od diskriminacije, osoba ima mogućnost podnijeti žalbu Instituciji ombudsmena, koja u skladu s člankom 7. Zakona o zabrani diskriminacije BiH na temelju žalbe može pokrenuti istražni postupak i zatražiti očitovanje poslodavca”, kazali su.
Osim obraćanja poslodavcu i Instituciji ombudsmena, osobe koje smatraju da su žrtve mobinga mogu zaštitu svojih prava potražiti i sudskim putem, a na raspolaganju im je i obraćanje nadležnoj inspekciji rada.
“U konačnici, žrtve mobinga imaju mogućnost pokretanja sudskog postupka radi zaštite od diskriminacije. Prema zakonskim propisima, sve zakonom predviđene mogućnosti mogu se koristiti paralelno. To znači da žrtva nije dužna najprije se obratiti poslodavcu, zatim Instituciji ombudsmena, a tek potom sudu, već svaka osoba, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, procjenjuje koje će zakonske mogućnosti koristiti i hoće li ih koristiti istodobno”, naglasili su.
Iz Institucije su dodatno preporučili da se zaposlenici u slučajevima povrede prava iz radnog odnosa obrate i nadležnoj inspekciji rada.
Pojasnili su i kako izgleda postupak nakon podnošenja žalbe te koje mjere mogu poduzeti ako utvrde da je mobing doista postojao.
“Postupak pred Institucijom ombudsmena neovisan je o sudskom postupku i može završiti odlukom ombudsmena o zatvaranju predmeta ako se nakon provedenog istražnog postupka ocijeni da je žalba neutemeljena. S druge strane, ako se utvrdi da su navodi o mobingu osnovani, Institucija može poslodavcu izdati preporuku s ciljem prestanka spornih radnji. Također, ako se utvrdi da ne postoje definirani interni postupci zaštite od diskriminacije, preporučuje se njihovo donošenje u skladu sa zakonskom obvezom”, kazali su.
Tko štiti žrtve mobinga i što mogu poduzeti ombudsmeni?
Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH pojasnili su i kakvu ulogu imaju u zaštiti osoba koje prijavljuju mobing te koje ovlasti imaju u postupanju po takvim prijavama.
“Institucija ombudsmena za ljudska prava središnja je institucija za zaštitu od diskriminacije kojoj se građani mogu obratiti bez ikakvih ograničenja radi poduzimanja mjera iz njezine nadležnosti. To, između ostalog, uključuje i izdavanje preporuka koje su sudovi dužni uzeti u obzir u postupcima za zaštitu od diskriminacije”, pojasnili su.
Kazali su i da je zakonski okvir Instituciji ombudsmena dodijelio posebnu ulogu u sustavu zaštite građana od svih oblika diskriminacije.
“Za razliku od zemalja u kojima postoje specijalizirane ustanove za zaštitu ravnopravnosti, Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine Instituciji ombudsmena BiH dodijeljen je status ‘središnje institucije nadležne za zaštitu od diskriminacije’. U tu svrhu predviđeno je osnivanje i djelovanje posebnog odjela čija je isključiva zadaća razmatranje predmeta navodne diskriminacije koju je počinila bilo koja pravna ili fizička osoba, u bilo kojem području života”, naglasili su.
Iz Institucije su naveli kako njihove zakonske ovlasti obuhvaćaju različite aktivnosti, od promicanja zaštite od diskriminacije i istraživanja tog područja do postupanja po žalbama građana koji smatraju da su žrtve diskriminacije.
Pojasnili su kako kroz postupanje po pojedinačnim prijavama, ali i vlastite istražne aktivnosti, nastoje osigurati dosljednu primjenu zakona i zaštitu prava građana.
“Postupanjem po pojedinačnim žalbama ili provođenjem istražnih postupaka po službenoj dužnosti, ombudsmeni nastoje ukazati na važnost što dosljednije primjene zabrane diskriminacije, sadržane u međunarodnim konvencijama i domaćem zakonodavstvu, kao i na važnost usklađivanja domaćeg zakonodavstva s međunarodnim standardima ljudskih prava. U preporukama i drugim odlukama nadležnim institucijama i službama ukazuje se na čimbenike koji onemogućuju ravnopravan zakonski tretman svih građana Bosne i Hercegovine te predlažu odgovarajuće mjere za učinkovitu pravnu intervenciju usmjerenu na zaštitu prava građana”, objasnili su.
Iz Institucije su također naveli kako u slučaju nepoštivanja njihovih preporuka mogu uputiti urgenciju neposredno nadređenom tijelu, dok se izdane preporuke mogu koristiti i u sudskim postupcima kao dokaz o počinjenoj diskriminaciji.
Osvrnuli su se i na strah zaposlenika od mogućih posljedica prijavljivanja mobinga, te podsjetili na zakonsku zaštitu osoba koje prijave diskriminaciju.
“Zakonom je izričito zabranjena viktimizacija, odnosno nepovoljno postupanje prema osobama koje su u dobroj vjeri prijavile ili namjeravaju prijaviti diskriminaciju, prisustvovale diskriminaciji ili joj svjedočile, odbile nalog za diskriminatorno postupanje ili na bilo koji način sudjelovale u postupku zaštite od diskriminacije”, rekli su.
Poručili su da se zaposlenici koji strahuju od posljedica prijavljivanja mogu obratiti izravno njima, čak i ako još nisu odlučili pokrenuti službeni postupak.
“Obratite se Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Postupak je besplatan, a žalba podnesena ombudsmenima ne smije prouzročiti disciplinske ili druge sankcije. Čak i ako se ne odlučite podnijeti žalbu, dobit ćete odgovarajuće upute o tome što učiniti kako biste što učinkovitije riješili svoj problem”, pojasnili su.
Ministarstvo upućuje građane na sud i Instituciju ombudsmena
Iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a za Bljesak.info pojasnili su kako nisu nadležni za utvrđivanje postojanja mobinga ni odgovornosti za takvo postupanje, već građane upućuju na odgovarajuće mehanizme pravne zaštite.
“Ministarstvo, u okviru svojih zakonom utvrđenih nadležnosti, zaprima i razmatra obraćanja građana te ih, ovisno o sadržaju navoda, upućuje na odgovarajuće mehanizme pravne zaštite. Ministarstvo nije nadležno za utvrđivanje postojanja mobinga, utvrđivanje odgovornosti za takvo postupanje niti odlučivanje o zahtjevima za naknadu štete. U takvim slučajevima građani se mogu obratiti nadležnom sudu radi ostvarivanja sudske zaštite, kao i Instituciji ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine”, pojasnili su.
Kada je riječ o mogućnosti otvaranja bolovanja zbog posljedica mobinga, iz Ministarstva su najprije naglasili važnost razlikovanja mobinga od uobičajenih sukoba i stresa na radnom mjestu.
“Prvenstveno treba razlikovati mobing od sukoba ili stresa na radnom mjestu. Nije svako nezadovoljstvo, neslaganje ili pojedinačni sukob na radnom mjestu mobing, nego zakon traži ponavljanje radnji i određeni ponižavajući učinak, a čija je svrha ili posljedica ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva, integriteta, degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog statusa”, objasnili su.
Posebno je važno i pitanje bolovanja. Ako radnik zbog posljedica dugotrajnog stresa smatra da mu je narušeno zdravstveno stanje, može se obratiti svom izabranom liječniku radi procjene i utvrđivanja eventualne privremene spriječenosti za rad.
“Izabrani liječnik ne utvrđuje postojanje mobinga, već je za isto nadležan sud. Radnik koji smatra da je došlo do narušavanja njegovog zdravstvenog stanja može se obratiti izabranom liječniku radi procjene zdravstvenog stanja i utvrđivanja eventualne privremene spriječenosti za rad. Ako postoje medicinski razlozi za bolovanje, radnik ostvaruje prava propisana propisima o zdravstvenom osiguranju, uključujući pravo na zdravstvenu zaštitu i naknadu plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad. O početku i trajanju bolovanja odlučuju izabrani liječnik, odnosno liječnička komisija, sukladno propisima”, kazali su iz iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a.
Što prijeti poslodavcima koji provode mobing ili zatvaraju oči pred zlostavljanjem zaposlenika?
Ministarstvo je pojasnilo i kakve posljedice mogu snositi poslodavci koji provode mobing ili ne reagiraju na zlostavljanje zaposlenika.
“Poslodavac može snositi pravne posljedice ako se u sudskom postupku utvrdi njegova odgovornost za provođenje mobinga ili ako je svojim postupanjem, odnosno propuštanjem odgovarajućeg reagiranja, pridonio povredi prava zaposlenika. Posljedice mogu uključivati obvezu naknade materijalne i nematerijalne štete, kao i druge zakonom predviđene mjere. Zaposlenik koji provodi mobing također može snositi odgovornost zbog povrede radnih obveza, sukladno važećim propisima i aktima poslodavca”, zaključili su.
Iako postoje zakonski mehanizmi zaštite i institucije kojima se žrtve mogu obratiti, najteže je često napraviti prvi korak i odlučiti progovoriti o onome što proživljavaju.
Mobing ne treba trpjeti niti ga opravdavati strahom od mogućih posljedica. Ako prepoznajete takvo ponašanje, nemojte se s tim suočavati sami.
Potražite pomoć, informirajte se o svojim pravima i prijavite ono što se događa. Zapamtite, šutnja štiti one koji zlostavljaju, a promjena počinje tek kada netko odluči progovoriti.
Scena.ba





