Dok su generativna umjetna inteligencija i opća umjetna inteligencija dominirale u javnom prostoru posljednje dvije godine, novi pojam koji sve više dobiva na važnosti u AI zajednici je agentska AI – inteligentni sustavi ili takozvani “agenti” koji ne samo da generiraju sadržaj, već autonomno rezoniraju, prilagođavaju se i djeluju.
Generativni AI modeli poput GPT-4 i Claude Sonnet 3.5 već su transformirali način na koji tvrtke koriste podatke. Alati poput ChatGPT-a i Geminija promijenili su stvaranje sadržaja, automatizaciju i interakciju s korisnicima. Međutim, ovi modeli ograničeni su time što ne mogu učiti iz podataka specifičnih za pojedini posao ili ih integrirati. Tu na scenu stupa agentska AI.
Baš kao i ljudi, AI također griješi. Primjer takve pogreške bio je slučaj kada je sustav zapošljavanja tvrtke iTutor Group diskriminirao kandidate na temelju dobi, što je prekršilo Zakon o zabrani diskriminacije na temelju dobi pri zapošljavanju. Tvrtka je na kraju pristala platiti nagodbu od 365.000 dolara nakon tužbe Američke komisije za jednake mogućnosti zapošljavanja (EEOC).
Zbog toga se naglašava da bi AI trebao nadopunjavati ljudske sposobnosti, a ne ih zamjenjivati. Postavlja se pitanje i mogu li AI agenti zaista donijeti veću učinkovitost i skalabilnost.
U zdravstvu, primjerice, AI agenti mogu pomoći u trijaži pacijenata, dijagnostici i personaliziranim planovima liječenja, čime se poboljšava dostupnost zdravstvene skrbi. U opskrbnom lancu i logistici AI agenti mogu dinamički optimizirati rute, upravljati zalihama i predviđati potražnju, smanjujući otpad i troškove.
U financijskom sektoru, agentska AI već se koristi za autonomno trgovanje, otkrivanje prijevara i personalizirane financijske savjete. Tvrtka Finq, primjerice, koristi AI agente za analizu tržišnih trendova, rangiranje dionica i generiranje investicijskih portfelja koji dosljedno nadmašuju S&P 500.
Iako AI agenti nude velike mogućnosti koje bi mogle preoblikovati način na koji tvrtke posluju na globalnoj razini, otvaraju i mnoga regulatorna pitanja. EU je, primjerice, pojačao pravne okvire za upravljanje AI-jem, zahtijevajući veću transparentnost i odgovornost.
Regulatori još uvijek nisu sigurni što i kako regulirati. Trenutno je na rukovoditeljima tvrtki odgovornost da osiguraju etičku i transparentnu upotrebu AI-a. Tvrtke moraju osigurati usklađenost s regulativama izgradnjom sustava koji daju prednost privatnosti podataka, pravednosti i objašnjivosti AI odluka.
Iako je puni utjecaj agentske AI još neizvjestan, nema sumnje da će sve više tvrtki usvajati ovu tehnologiju tijekom sljedećih mjeseci. Kompanije poput Walmarta već ju koriste za autonomno upravljanje zalihama, predviđanje potražnje za određenim proizvodima i davanje preporuka u stvarnom vremenu, ciljano za svakog kupca.
