Otok Tinian, dio Sjevernih Marijanskih Otoka, bio je ključan za američku vojnu strategiju u završnim godinama Drugog svjetskog rata. Sa svojih oko 100 kilometara kvadratnih, Tinian je bio pozornica velikih povijesnih događaja, uključujući lansiranje bombardera koji su bacili atomske bombe na Japan u kolovozu 1945. godine. Više od sedam desetljeća kasnije, Tinian ponovno ulazi u središte američkih vojnih planova, ovog puta kao dio sveobuhvatne strategije usmjerene na odvraćanje rastuće kineske prijetnje u Pacifiku
Tinian se prvi put našao u središtu pažnje kada su saveznici, nakon što su osvojili otok 1944. godine, počeli graditi najveću zračnu bazu na svijetu u to vrijeme. North Field, zračna baza koja je postala povijesno poznata po lansiranju bombardera B-29 koji su nosili atomske bombe ‘Little Boy’ i ‘Fat Man’, bila je ključna u završetku Drugog svjetskog rata. Osim strateškog značaja u napadima na japanske snage, ta je baza omogućila Amerikancima da izbjegnu krvavu invaziju na kopno Japana, što bi vjerojatno uzrokovalo velike ljudske gubitke s obje strane.
Nakon rata, sudbina dva glavna aerodroma na otoku bila je različita. West Field postao je moderni međunarodni aerodrom Tinian, dok je North Field, kao simbol povijesne pobjede, napušten i zarastao. Međutim, promjene u globalnoj geopolitičkoj dinamici, s naglaskom na rastuću vojnu moć Kine, ponovno su ga dovele u središte američkih vojnih planova.
Obnova North Fielda: Nova era strateškog značaja
U proteklih nekoliko godina, Pentagon je intenzivirao svoje napore na obnovi North Fielda, prepoznajući njegov strateški potencijal u novom geopolitičkom kontekstu. Otok Tinian, smješten oko 2415 kilometara od kineske obale, idealno je pozicioniran za američku vojnu operativnu strategiju u indo-pacifičkoj regiji. Planovi oživljavanja baze uključuju projekt vrijedan gotovo pola milijarde dolara, s ciljem obnove pista i infrastrukture za podršku vojnim operacijama.
Obnova North Fielda dio je šire operativne doktrine američkog zrakoplovstva, poznate kao Agile Combat Employment (ACE), koja predviđa disperziju vojnih jedinica na manje, fleksibilne lokacije. Ova strategija omogućuje američkim snagama brzu prilagodbu i operacije iz manjih i manje poznatih baza, smanjujući rizik od kineskih napada balističkim projektilima.
Pentagon je prepoznao važnost ovakve decentralizirane mreže baza, posebno u svjetlu rastuće prijetnje kineskih projektila dugog dometa, uključujući DF-26, poznat kao ‘Guam Express’, koji je sposoban pogoditi američke baze u Pacifiku, uključujući Guam. Upravo zbog ovih prijetnji, Sjedinjene Države ulažu značajne napore u jačanje svoje vojne prisutnosti i kapaciteta na Tinianu, u sklopu šire Pacifičke inicijative odvraćanja.
Geopolitička važnost tinianske baze
Tinian se nalazi unutar takozvanog “drugog otočnog lanca”, koncepta obrane iz Hladnog rata, koji je predviđao korištenje savezničkih teritorija za ograničavanje djelovanja američkih neprijatelja. Zajedno s Guamom, koji se nalazi oko 160 kilometara južno, Tinian ima ključnu ulogu u američkoj strategiji za kontrolu nad zapadnim Pacifikom. Ovaj lanac otoka proteže se od Japana na sjeveru do jugoistočne Azije, i služi kao prvi sloj obrane protiv potencijalnih kineskih napada.
S obzirom na blizinu ključnih žarišta u istočnoj i južnoj Kini, uključujući Tajvanski tjesnac, Sjeverno i Južno kinesko more, Tinian predstavlja idealno mjesto za jačanje američke vojne prisutnosti u regiji. Tajvanski tjesnac, područje intenzivnih napetosti između Kine i Tajvana, često se spominje kao potencijalno mjesto sukoba, a Kina redovito provodi vojne vježbe u blizini ovog osjetljivog područja. Ako bi došlo do sukoba u Tajvanskom tjesnacu, Tinian bi imao ključnu ulogu u američkoj vojnoj strategiji.
Američki odgovor na kinesku prijetnju
Kina posljednjih godina ulaže značajne napore u razvoj svojih vojnih sposobnosti, uključujući napredne balističke i krstareće rakete, kao i jačanje svojih mornaričkih snaga. Njihova doktrina “anti-access/area denial” (A2/AD) ima za cilj spriječiti pristup američkim snagama u područjima od strateške važnosti, poput Južnog kineskog mora i Tajvanskog tjesnaca.
Američki vojni zapovjednici svjesni su tih izazova te već neko vrijeme planiraju jačanje obrane na ključnim točkama u Indo-pacifičkoj regiji. ACE doktrina posebno je osmišljena kako bi omogućila američkim snagama da budu fleksibilnije i otpornije na kineske napade, omogućujući im da brzo djeluju iz različitih baza diljem Pacifika. Osim Tiniana, i druge baze u regiji, poput Andersen Air Force Base na Guamu, igraju ključnu ulogu u ovoj strategiji.
Međutim, Tinian se izdvaja zbog svoje relativne izoliranosti i manjeg broja stanovnika, što ga čini idealnim za vojnu uporabu u slučaju sukoba. Ovaj otok, koji je nekada bio središte američkih bombarderskih operacija, sada je ponovno u fokusu kao moguća platforma za projiciranje vojne moći protiv rastuće prijetnje Kine.
Scena.ba
