Petina Ukrajine za mir u istočnoj Europi, stoji u ponudi ruskog predsjednika Vladimira Putina nakon više od dvije godine rata. Iznenadni mig iz Moskve da je vrijeme za povratak za pregovarački stol iznenadio je i otvorio nekoliko pitanja. Zašto Putin predlaže pregovore u razdoblju vojnog uspjeha i koja je njegova računica?
U petak je iznenadila vijest da je ruski predsjednik Vladimir Putin spreman prekinuti rat u Ukrajini i započeti mirovne pregovore. Izjave su za agenciju Reuters najprije potvrdila četiri ruska izvora, a dan kasnije Putin je svoj stav javno iznio i tijekom posjeta Bjelorusiji. Pritom je istaknuo kako ne namjerava pregovarati o povratku ukrajinskih teritorija koji su sada pod ruskom okupacijom i čine otprilike jednu petinu cijele Ukrajine.
redstavljena ideja o prekidu vatre u istočnoj Europi značila bi da Rusija ne bi postigla svoj cilj okupacije cijele regije Donjeck, a ujedno bi potisnula izjave državnog vrha Ukrajine da neće Rusiji prepustiti niti jedan pedalj teritorija.
Kako se ističe u analizi CNN-a, Putinovu ponudu treba promatrati s dosta opreza, posebice imajući u vidu dosadašnja iskustva Ukrajine i Zapada s ruskom diplomacijom.
Treba obratiti pozornost i na kontekst Putinovih izjava o mogućnosti primirja. Učinio je to tijekom posjeta bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku, koji se dogodio tijekom zajedničkih rusko-bjeloruskih vježbi s taktičkim nuklearnim oružjem. Putin je govorio o miru u Bjelorusiji, a okolnosti njegove izjave odavale su sve samo ne miroljubiv dojam.
Najavljujući spremnost na mirovne pregovore, Putin je doveo u pitanje i legitimitet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Iz Kremlja su već stizale slične izjave nakon što su predsjednički izbori u Kijevu odgođeni zbog rata.
Istodobno su se pojavili nepotvrđeni izvještaji da je privatni zrakoplov bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča sletio u Bjelorusiju. Janukovič, koji se smatra proruskim čovjekom, pobjegao je iz Ukrajine 2014. nakon nasilnih prosvjeda i pucnjave na prosvjednike.
Zašto Putin baš sada govori o miru?
Sama mogućnost Janukovičeve prisutnosti na susretu Putina i Lukašenka potaknula je nagađanja da se Kremlj ponovno nada povratku svoje marionete u Ukrajinu. Manje brutalan cilj Rusije mogao bi biti ustoličenje predsjednika lojalnog Rusiji u Kijevu, koji bi zaustavio put zemlje prema Europskoj uniji i NATO-u. Takav bi potez, s obzirom na bijes ukrajinskog stanovništva, najvjerojatnije zahtijevao čvrstu ruku ruskih okupacijskih snaga.
Zašto ruski predsjednik govori o miru u trenutku kada ruska vojska bilježi najveće uspjehe na fronti? Diplomacija je za Rusiju uvijek bila ratno oružje. Razgovarala je o miru u Siriji 2015. dok su ruski borbeni zrakoplovi bombardirali civile u područjima pod kontrolom pobunjenik.
Iste godine pregovarala je o miru s Ukrajinom, dok su plaćenici i separatisti koje podržava Kremlj bili u punoj ofenzivi na strateški grad Debaljcevo. Nepovjerenje u rusku iskrenost u pregovorima stoga nije cinično, već praktična nužnost. Iskustvo pokazuje da Moskva smatra da se isplati pregovarati ako neočekivano poluči povoljan ishod bez nasilja ili protivniku ponudi razlog da prestane s borbom.
Postoje još dva razloga za iznenadno mirotvorstvo Rusije. Ukrajina i njezini saveznici planiraju mirovni sastanak u Švicarskoj u lipnju na kojem će raspravljati o mirovnom sporazumu bez Rusije, što bi ukrajinsko vodstvo bilo spremno prihvatiti.
Zelenski je izrazio nadu da će doći i Kina koja je inače ruski saveznik, ali ne podržava u potpunosti rat u Ukrajini. Putinove izjave o spremnosti za mir mogle bi odvratiti Peking od sudjelovanja, a ukrajinski ministar vanjskih poslova Dimitro Kuleba već ga je u petak optužio za pokušaj sabotiranja sastanka.
Iluzorna pozadina da bi mir mogao biti odmah iza ugla
Drugi razlog zašto je Putin upravo sada izrazio spremnost na mir je poruka koju želi poslati Zapadu. Pokušava sugerirati europskim populistima i Trumpovim republikancima da postoji jednostavan dogovor koji bi zamrznuo borbe na frontama na kojima Ukrajina ima značajne gubitke. Vojna podrška Kijevu je skupa i sve nepopularnija.
Putin sada vidi trenutak izborne slabosti u SAD-u i drugim europskim zemljama, na što je odgovorio nejasnim nagovještajem da je možda vrijeme za diplomaciju. Vjerojatno će pronaći podršku među onima koji se nadaju da će rat u Ukrajini jednostavno nestati i onima koji su nesvjesni egzistencijalne prijetnje pobjedničke i hipermilitarizirane Rusije istočnim članicama NATO-a.
Putinov nagovještaj treba gledati kroz prizmu dubokog cinizma dosadašnjih diplomatskih akcija u Siriji i Ukrajini. Moskva ih je koristila za žestoko postizanje istih vojnih ciljeva, ali uz iluzornu pozadinu da bi mir mogao biti pred vratima.
Scena.ba
