Piše: Miroslav Landeka, predsjednik HKD-a Napredak Glavna podružnica Mostar
Anđelko Vuletić, rođen je 9. srpnja 1933. u zaseoku Zagorac, selo Trebimlja, općina Ravno. Pučku školu završio je u Trebimlji, a svih osam razreda realne gimnazije u Trebinju. Nakon toga u Sarajevu upisuje Filozofski fakultet (1953.), gdje biva uhićen i zatvoren. Nakon izlaska iz zatvora, nastavlja studirati u Skoplju, a studij završava u Beogradu (1958.). Bio je bio hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, književni kritičar i polemičar, prevoditelj s francuskog jezika. Dobitnik je Nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine 1965. godine za zbirku pjesama Sedam vječnih pitanja i brojnih drugih nagrada i priznanja.
Početak Domovinskog rata Vuletić dočekuje u Sarajevu, iz kojega uspijeva pobjeći 1993. u Zagreb. Bio među osnivačima Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne i zastupnik HDZ-a u Saboru RH. Radio je kao nastavnik u Modriči, u Sarajevu na Radničkom univerzitetu “Đuro Đaković“ i kao savjetnik u Skupštini SR BiH. Jedan je od inicijatora obnove rada Hrvatskog kulturnog društva “Napredak“.
Za svoj književni rad Anđelko Vuletić dobio je više nagrada i društvenih priznanja. Na Sarajevskim danima poezije dobio je Zlatni lovorov vijenac za najbolju pjesmu. Još kao student nagrađen je za roman Gorko sunce na anonimnom natječaju za suvremeni jugoslavenski roman. Djela su mu prevođena na francuski, engleski, njemački, poljski, ruski, češki, talijanski, mađarski… Pisao je i pripovijetke te ih ukoričio u zbirci “Strijeljanje ustaše Broza”, a tu su i drame “Andrija Hebrang” i “Miljenik partije Buharin”. Autor je desetak romana, od kojih su najzapaženiji “Drvo s paklenih vrata“, “Klesar Matija Tegoba“, “Dan hapšenja Vile Vukas“ i “Jadi mladog karijeriste“. Vuletićev roman “Dva hrama, dvije razvaline“ čiji je glavni lik bio Jožef Brož napisan je šezdesetih, a na tiskanje je čekao osamostaljenje Hrvatske kada je i objavljen. Iza Vuletića je ostao bogat opus od pedeset knjiga. Punih 30 godina hrvatska književna kritika uglavnom je prešućivala Vuletićev književni rad. Bio je osobito hvaljen i priznat u francuskoj kulturnoj javnosti i kritici gdje su o njegovim književnim djelima napisana i četiri znanstvena djela.
Prema mišljenju struke Vuletić je autor nekoliko najvažnijih pjesničkih knjiga u hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj književnosti, a njegovim je odlaskom suvremena hrvatska književnost izgubila jedan od najautentičnijih i najzanimljivijih glasova. U predratnom Sarajevu i u predratnoj bosanskoj poeziji, zapisao je Ivan Lovrenović na svom blogu, Vuletić je imao kraljevsko mjesto.
“U pjesničkoj je četvorci kojoj Midhat Begić, najveći i najsuptilniji bosanski književni kritičar i esejist, knjigu posvećuje: Četiri bosanskohercegovačka pjesnika. Skender Kulenović, Mak Dizdar, Dara Sekulić, Anđelko Vuletić (Sarajevo, 1981). Sarajevu pjevao je kao malo tko, kao nitko. U ratnom prevratu (vrijednosti) i u poslijeratnoj preraspodjeli (mjêstā i dobara) iz toga grada nestalo ga, i iz te književnosti nestalo ga. Zatajen, zaboravljen, kao da ga nikada ni bilo nije”, napisao je Lovrenović.
Anđelko Vuletić umro je 21. listopada 2021. a posljednji ispraćaj hrvatskog književnog genija odvio se na zagrebačkom groblju Šestine 25. listopada 2021.
KAD BUDEM VELIK KAO MRAV
Kad budem velik kao mrav
Gradit ću kuću od svoje muke
Imat ću svoje polje i svoje trave
I kišu od svog znoja i svojih ruku
I nitko mi jamu pod nogama kopati ne će
Kad budem velik kao mrav
Bit ću svoj vojnik i svoj putnik
I svaki će mi štit
I svaki će mi zid
Biti pod korakom biti pod nogama
Kad budem velik kao mrav
Bit ću svoj rođeni grešnik i svoj vlastiti vjesnik
Nitko me na vojsku
Ni na krv
Ni na brata tjerati
ne će
Nitko me na sud ni na vlastiti pogreb
Prije sudnjeg dana pozivati ne će
I tek tad
Kad budem velik kao mrav
Znat ću zašto živim
Scena.ba
