Rasprava u Bruxellesu zato je sve više usmjerena ne samo na samo proširenje, već i na pitanje je li tradicionalni model pristupanja EU-u i dalje adekvatan
Bruxelles tvrdi da Europska unija (EU) mora rasti, ali otpor unutar bloka i dalje je snažan, pri čemu neki smatraju da se EU prvo mora reformirati prije proširenja. Crna Gora izdvaja se kao najozbiljniji kandidat za članstvo, dok je Bosna i Hercegovina među zemljama koje sugeriraju otvorenost prema postupnom pristupu integracijama i mogućem privremenom ograničavanju prava veta radi ubrzanja pristupnog procesa.
– Proširenje je prioritet za Europsku uniju i ako naši kandidati ispune svoje obveze, onda i mi moramo ispuniti svoje – izjavila je povjerenica za proširenje Marta Kos uoči sastanka ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu ranije ovog mjeseca. Kao dokaz da EU prelazi s retorike na konkretne poteze, Kos je navela činjenicu da je blok u travnju, prvi put nakon 17 godina, formirao radnu skupinu za izradu pristupnog ugovora za zemlju kandidata – Crnu Goru. – Ne postoji jasniji signal da EU vidi Crnu Goru kao svoju sljedeću članicu – kazao je za DW programski menadžer i viši istraživač u Centru za europske politike (CEP) u Beogradu Strahinja Subotić.
Proširenje kao geopolitičko i sigurnosno pitanje
Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine vratila je pitanje proširenja u središte europske politike, pretvarajući proces koji je dugo bio tehničke naravi u geopolitičko i sigurnosno pitanje. – Geopolitička potreba za proširenjem prepoznata je od svih država članica. Međutim, to je uvijek povezano s dvjema stvarima: s jedne strane s pristupom utemeljenim na zaslugama, prema kojem se zemlje kandidatkinje procjenjuju na temelju reformi i gdje nema prečaca, a s druge strane s potrebom da Europska unija promijeni svoje politike i metode upravljanja – kazao je za DW Steven Blockmans iz Centra za europske političke studije (CEPS).
Je li postojeći model pristupanja i dalje adekvatan?
Rasprava u Bruxellesu zato je sve više usmjerena ne samo na samo proširenje, već i na pitanje je li tradicionalni model pristupanja EU-u i dalje adekvatan. Povjerenica Marta Kos priznala je da EU i dalje koristi metodologiju razvijenu prije četiri desetljeća. – Ono o čemu sada razgovaramo s državama članicama jest bi li se načela postupne integracije, koja uglavnom koristimo na jedinstvenom tržištu, mogla proširiti i na druga područja, posebice na sigurnost – kazala je Kos.
Novi modeli postupne integracije u EU na stolu
Njemački kancelar Friedrich Merz u nedavnom prijedlogu o proširenju EU-a pozvao je da se otvore svi pregovarački klasteri s Ukrajinom te je predložio oblik “pridruženog članstva” koji bi Kijev još prije punopravnog pristupanja čvršće povezao s EU-om, uključujući veće sudjelovanje u institucijama EU-a te u vanjskoj i sigurnosnoj politici. Istodobno, Merz je predložio da zemlje zapadnog Balkana i Moldavija dobiju povlašteni pristup jedinstvenom tržištu EU-a, status promatrača u tijelima EU-a i postupnu integraciju u procese donošenja odluka kako bi se ubrzao njihov put prema članstvu. Ideje poput ovih već godinama kruže Bruxellesom i europskim prestonicama.
Model faznog pristupanja EU-u
Steven Blockmans, jedan od autora modela “faznog pristupanja”, kazao je za DW da su elementi tog pristupa postupno postali dio glavnih razmišljanja unutar EU-a kroz Plan rasta za zapadni Balkan i prijedloge koje su iznijele zemlje poput Francuske, Njemačke i Litve. – Vidite elemente postupnijeg pristupa, prema kojem se za provedene reforme nude koristi već u ranim pretpristupnim fazama procesa – kazao je Blockmans.
Otpor pojedinim prijedlozima za Ukrajinu
Istodobno, Blockmans je ukazao na to da su neki ambiciozniji prijedlozi za Ukrajinu već naišli na otpor. Među njima je bila ideja “obrnutog proširenja”, koju su podržavali ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i dijelovi Europske komisije, prema kojoj bi zemlje poput Ukrajine prvo formalno ušle u EU, a reforme završile naknadno. Države članice brzo su odbacile tu ideju.
Ideja koja više nije potpuni tabu
Merzov prijedlog ponovno je otvorio jedno od najosjetljivijih pitanja budućeg proširenja: koliko bi moći nove članice od samog početka trebale imati u kontekstu odlučivanja, posebice u područjima gdje odluke EU-a i dalje zahtijevaju jednoglasnost. Ta je rasprava ponovno skrenula pozornost na jednu od kontroverznijih ideja u Bruxellesu, a to je mogućnost privremenog ograničavanja prava veta za nove članice nakon pristupanja. Prijedlog su u okviru modela faznog pristupanja razvili istraživači CEPS-a, uključujući Stevena Blockmansa i analitičara CEP-a Strahinju Subotića.
“Ne članstvo drugog reda”
Prema Subotiću, cilj nije bio stvaranje “članstva drugog reda”, kako tvrde neki kritičari, već uvjeravanje skeptičnih država članica da proširenje neće paralizirati EU. On smatra da bi ograničenja mogla biti vremenski i sadržajno ograničena. – To bi se moglo odnositi samo na jedno ili dva područja politika i ne nužno na isti način ili u istom trajanju za svaku zemlju kandidatkinju – rekao je Subotić. Pravno gledano, Blockmans kaže da bi se takav mehanizam mogao uključiti u pristupne ugovore. Politički, međutim, pitanje ostaje vrlo osjetljivo jer se tiče suvereniteta i jednakih prava među državama članicama. Ipak, nekoliko zemalja zapadnog Balkana već je signaliziralo otvorenost prema toj ideji. Albanija, Bosna i Hercegovina i Srbija sugerirale su da bi prihvatile privremena ograničenja prava veta ako bi to pomoglo ubrzanju pristupanja.
Crna Gora kao testni slučaj
Crna Gora, međutim, ne želi odgode niti prijelazne aranžmane. Analitičari smatraju da će vjerojatno biti posljednja zemlja koja će ući u EU prema sadašnjim pravilima prije nego što dođe do dubljih institucionalnih reformi. Istodobno, i Blockmans i Subotić vjeruju da bi pristupanje Crne Gore moglo poslužiti kao poligon za testiranje nekih novih mehanizama proširenja o kojima se trenutno raspravlja u Bruxellesu. Subotić očekuje da će EU kroz pristupni ugovor Crne Gore uvesti snažnije mehanizme nadzora nakon pristupanja nego u prethodnim krugovima proširenja, posebice u područjima vladavine prava i demokratskog nazadovanja. Blockmans zaključuje da bi Crna Gora mogla poslužiti kao svojevrsni testni slučaj za primjenu prijelaznih aranžmana i zaštitnih mehanizama u procesu proširenja, dok bi pristupni ugovor koji EU trenutno priprema mogao postati model za buduća proširenja Unije, prenosi DW.
Scena.ba
