SLAVEN BILIĆ, novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, gostuje u Americani. Riječ je o HRT-ovoj emisiji vezanoj uz Svjetsko prvenstvo. Prijenos možete pratiti na programu HRT 2 ili na multimedijskoj platformi HRTi, a tekstualni prijenos moći ćete pratiti na Indexu.
Biliću je ovo drugi mandat na klupi reprezentacije. Na klupi Hrvatske bio je od 2006. do 2012. i vodio je reprezentaciju na dva velika natjecanja, uključujući Euro 2008., gdje je momčad stigla do četvrtfinala. Hrvatska je bila nadomak polufinala, no na dramatičan način ispala je od Turske nakon raspucavanja.
“Hvala na pozivu i čestitkama. Ovo je velika platforma za nešto reći i najaviti. Iako ne volim dolaziti u emisije, ovo je idealno za mene da iznesem neke stvari i odgovorim na vaša pitanja”, rekao je Bilić u uvodu.
O novoj prilici
Ovo je posao kojemu nijedan drugi nije ravan po važnosti. Rekao sam to nakon što sam kao mladi trener odlazio iz reprezentacije. To se ispostavilo tako. Radio sam na raznim lokacijama, kontinentima i ligama. Svugdje sam dao sve od sebe. Nije to bio samo posao, već daješ i emocije, no ovo je nešto drugo. Kada se pojavila prilika, onda sam je namjerno i svjesno čekao.
Uspomene iz prve etape
Lijepo se prisjetiti. Teško se gledati na televiziji. Vidi se put jedne reprezentacije, tih šest godina. Pokojni Ćiro ostavio je dobru reprezentaciju. Samo što je kod nas bio “problem” jer se nije prošla skupina na SP-u 2006. Tako je i sada.
Je li situacija sada puno bolja?
Sada imamo više mladih, etabliranih igrača. Tamo smo imali mlade igrače koji nisu igrali. Imao sam prednost jer sam vodio mladu reprezentaciju i znao sam kakvi su Modrić, Eduardo, Vukojević i ostali. I u jednoj i u drugoj reprezentaciji je spoj iskustva i mladosti. Uvijek naglašavam koliko je taj balans bitan.
Drugi mandat, možete li povući paralelu na starog Slavena?
Promijenio sam se. Mislim da čovjek ne mijenja životne stavove, ali napreduje. Dobiješ školu. Kad si mlađi onda si hrabriji, manje je onih koji skaču bungee jumping s 50 godina. Sigurno sam bolji, ne čovjek nego trener i psiholog, prijatelj. Više sam stvari prošao u životu. Naučio sam se kroz uspjehe i padove.
Vjerojatno je sada lakše uspostaviti autoritet. Ova mlada generacija neće mene i suradnike gledati kao Luku. Oni su 1998. imali 12 godina, bili smo im idoli, pogotovo Zvone, Prosinečki… Mi novim dečkima nismo “wow” u tom smislu. Trenerski možda. Kad stavim sve na vagu, da ne vjerujem da suradnici i ja možemo napraviti nešto veliko, ne bih prihvaćao posao.
Najljepša uspomena?
Cijeli put. Male stvari, svaki dan u Čatežu. Imali smo mir. Prvi ciklus bio je odličan, drugi je loš, nismo se kvalificirali. Treći je bio turbulentan i završio jako dobro. Bilo je velikih pobjeda, šokantnih poraza protiv Turske, Engleske i Gruzije.
Takve stvari te nauče i očvrsnu. Bilo je svega, baš kao život. To je snaga naše reprezentacije. Zajedništvo ovisi o izborniku, ali malo, ostalo je na igračima. Što su duže skupa, oni ne želi ići kući. Ako moram birati jednu pobjedu, to je ona protiv Engleske u Zagrebu. To je bio znak da dolazimo. To nas je lansiralo.
Cijeli taj Euro pamtim. Njemačka, ogromna pobjeda. Wembley je specifičan, ali nije nam značio. Ali, postoji i kraj protiv Turske. Ima dosta toga što mi je ostalo. Imali smo šansu Olića kada je pogodio prečku s 4-5 metara. Jesmo li se možda tada uplašili utakmice? Ne znam…
Mi smo 2008. išli osvojiti Euro. Isto tako i 2012. Često sam se pitao je li se nerealno nadati medalji. Ali, Zlatko je nama pokazao da se može. Da ti planovi 2008., 2012. i 2016., da to nije utopija i nemoguće. To je jedan od razloga mog povratka.
Tri su motiva za povratak – stabilnost saveza, kvalitet i potencijal ekipe i uspjesi koje je Dalić napravio. Pokazao je da može. Zašto sada ne bi mislili da možemo i mi?
O sadašnjosti
Mi smo se vratili. Isključivo me veliki rezultat zanima. To je Euro. Liga nacija se neće zanemariti, znamo što je bilo u Rotterdamu, ali sve je podređeno Euru. Veliki rezultat je medalja. Imamo podlogu za to.
Nećemo biti bahati, treba proći kvalifikacije. Bit će uspona i padova, ali pokazali smo da možemo. Nitko ne igra nogomet kao mi. Ne smijemo od tog načina igre odustati. Imamo ono što drugi nemaju. Pokazali smo i druga lica. Primjer je utakmica protiv Portugala.
Dva poluvremena koja ne mogu biti suprotniji. Nemoguće je odigrati cijelu utakmicu kao to drugo poluvrijeme, ali idemo to produžiti barem na 60 minuta. Španjolci su vjerovali u tiki-taku i vidjelo se dokle su došli. I mi moramo tako.
Kakvi su planovi?
Modrić je puno više od najboljeg igrača. Ne bih sada pričao o tome. Razgovor s njim će biti moj prvi zadatak. Vidjet ćemo, odluka je na njemu. Imam plan koji ću mu predložiti. Apsolutno sam za njegov ostanak u reprezentaciji. Zašto bi Luka išao?
Imamo senatore i mlade. Jako je slično 2006. godini. I tada smo imali senatore, Kovače, Rapaića, Šimića, Šimunića… Ovdje je još bolje jer mladi već imaju iza sebe već i Euro i SP, a mladi su. To je jako dobra situacija. Nama možda fali specifičan profil igrača. Imamo dva prava krila, na poziciji centarfora imamo slične igrače, ali u sredini terena, gdje smo jaki, imamo čak i previše dobrih igrača.
Po meni, kriterij za reprezentaciju jedino je kvaliteta. Reprezentacija nije klub. Ja da sam predsjednik ili direktora Hajduka, mogao bi reći treneru da imamo mladog igrača kojeg želimo da igra jer živimo od prodaje. U reprezentaciji nema transfera, tamo igraju najbolji. Mladi neće bit zapostavljeni, ali neće igrati samo zato što su mladi.
Modrić, Eduardo i Ćorluka nisu 2006. igrali jer su mladi, nego jer su bili bolji od drugih. Ako imamo pet igrača od 35 godina i imamo četiri utakmice, teško je očekivati da neće pasti. Ali, apsolutno nema smisla da ih se odričemo.
O pomlađivanju
Mladi nisu ugušeni. Igraju li Sučić, Baturina, Gvardiol, je li Vušković igrao protiv Engleske. Imamo mladih. Ne mogu skupa igrati oba Sučića, Baturina, Vlašić, igrači su sličnih karakteristika. Ako su dobri u klubu, igrat će. Mi ćemo probati kroz Ligu nacija isprofilirati neke igrače, ali ako bude prilike za proći dalje, idemo po to. Ništa ne stvara igrača bolje od pobjede.
O problemima na SP-u
Tu se slažem s Dalićem, ali to ne znači da se to ne vježba. Treba naći i pravi model. Treba pojačati odgovornost, možda i prozvati igrača. Hoćeš igrati? Onda ga čuvaj!
Sin i ja smo bili na utakmici Real – Chelsea pred par godina, Luka Modrić čuva Rüdigera, koji je tada igrao za Chelsea. Luka zna da je manji od njega, no i dalje ga čuva, otežava mu. Treba prenijeti tu strast. Da, lako je pričati, ali moguće je to i izvesti.
Čeka vas Liga nacija
Nije moglo teže, ali imam prijatelja koji kaže, daj odmah. Zeznut je trenutak. Ovo je specifično. Prošli smo grupu, nešto nije bilo dobro, ali izašli smo pozitivni. Pogotovo nakon utakmice protiv Portugala. Naravno da su ove utakmice užasno teške, naše buduće suparnike gledamo u polufinalu SP-a. Nadam se da naši igrači nisu u strahu od Engleske i da im žele pokazati da mogu igrati s njima. Da to jedva čekaju.
O stilu igre
Nekad je dobar nogomet i braniti se. Meni je dobra utakmica na Euru 2012. kad smo protiv Španjolske imali 29%. I to je umjetnost. Ono što bih ja htio je da stavim na teren što više igrača koji znaju igrati.
O inspiracijama.
Pep, Ancelotti, Klopp. Obožavam i Mourinha. Imao sam privilegiju da se u Engleskoj družim s takvim ljudima. Bili su to razgovori od pola sata.
O vanjskom pritisku
Smeta to svakome. Danas svatko govori da ne čita, ali ja u to ne vjerujem. Apsolutno shvaćam Dalića. Od osobe godine padneš na pod, to se meni dogodilo. Takvo je moderno društvo. Pitam se kako je moguće da čovjek nakon toliko medalja i uspjeha ima ovih koji su brutalno bezobrazni prema njemu.
Čovjek je napravio takav rezultat da je to meni jedan od glavnih razloga za povratak. Naravno da ću probati nešto promijeniti i da ne gajimo isti stil nogometa.
O prvim kontaktima
Bilo je to prije dvije godine. To je bilo možda dva ručka s predsjednikom, dva poziva. Od početka je to bilo – ako i kada Dalić ode. Zato bi mi išli ručati da se to vidi jer nema ništa negativno u tome. Nakon Arabije sam se htio svjesno odmoriti jer 13 godina nisam bio u Splitu.
Onda drugu godinu sam htio raditi jer ako ne radiš dvije godine, ispadneš iz bubnja. No, onda mi je ova varijanta uvijek bila u glavi. Išao bih ja u West Ham da se realiziralo, ali nije.
Ne volim pričati o ponudama i klubovima s kojima sam pregovarao, ali bile su četiri reprezentacije koje su bile na SP-u. Imao sam priliku. Nijedna nije fenomenalne, ali neke su prošle skupinu. Ipak, Hrvatska je bila nešto drugo.
Koji je plan za Ligu nacija – pitanje gledatelja?
Miks uigravanja i igranja na rezultat. I s mladim igračima idemo po rezultat. Neće igrati pet debitanata. Ne vjerujem da će dvije utakmice u nizu igrati po pet senatora. Imamo mesa, ne moramo izmišljati.
Scena.ba
