Diskriminacija od najranije dobi. Širom naše zemlje različiti su uvjeti, cijene i mogućnosti za smještaj djece u vrtiće. Od županije do županije različiti su i iznosi subvencioniranja. Zenica se godinama suočava s problemom nedostatka kadra u vrtićima, a i visina subvencija mnogo je niža nego, primjera radi, u Sarajevu. U Gradskom vijeću Zenica pokrenuta je inicijativa za subvencioniranje za svako upisano dijete u predškolsku ustanovu, bez obzira na to da li ide u javni ili privatni vrtić, piše federalna.ba.
Sve po propisima, ali diskriminacija prisutna. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju jasan: dijete ne smije biti diskriminirano ni po kojem osnovu. Nije to u praksi tako. Djeca iz ruralnih područja nemaju priliku ići u vrtiće. U gradovima, zbog poskupljenja usluga i velike razlike u primanjima, ni roditelji nemaju jednake uvjete. I ponovno ispaštaju djeca. Nejra Džidić, zaposlena majka, u vrtiću ima dvoje djece – od dvije i od četiri godine.
“Na mjesečnom nivou skoro pa više od pola plate ide na vrtić. Naravno, kao roditelj sam svjesna koliko je važno i dobro za moju djecu da budu u kolektivu i da odrastaju s drugom djecom”, ističe ona.
U još težoj situaciji su roditelji gdje je zaposlen samo jedan član, ili gdje je plaća ispod prosječne. Cijena usluga boravka djece u vrtiću u javnoj ustanovi koju finacira Grad Zenica iznosi 220, a u privatnim oko 300 KM. U Gradskom vijeću Zenica pokrenuta je inicijativa subvencioniranja od minimalnih 10% učešća po djetetu, bez obzira na to ide li dijete u javnu ili privatnu ustanovu.
Uskoro poskupljenja?
“Time bismo pomogli mladim obiteljima ili uopće obiteljima koje imaju djecu u vrtićima jer će cijena boravka djece vjerojatno od rujna rasti usljed inflacije i poskupljenja roba i usluga, radne snage i svega ostalog što se računa u cijenu vrtića”, kaže Emina Babić, vijećnica u Gradskom vijeću Zenica (SDA).
Dodatni uzrok poskupljenja je i to što na tržištu rada nedostaje kvalificiranih stručnjaka čak i iz ove oblasti. Prema standardima, za neposredan rad s djecom potrebni su profesori predškolskog odgoja i obrazovanja.
“Oni često odlaze u druge gradove u kojima se sufinsiraju privatne predškolske ustavnove i samim tim se pruža dosta viša plaća nego što je kod nas. Imamo tu prisutnu diskriminiaciju prema zaposlenima u javnim i privatnim vrtićima”, ističe Delila Ramić, direktorica privatne predškolske ustanove Tratinčica Zenica.
Sa županijskog nivoa financira se samo obaveznih 180 sati pred polazak u školu, druge pomoći ni sa županijskog ni s gradskog nivoa nema. Bez obzira na to, u 17 predškolskih ustanova u Zenici velike su liste čekanja.
“Privatni vrtići su prije četiri godine osnovali udruženje privatnih predškolskih ustanova. Dugi niz godina smo se borili da uspijemo dobiti sufinsiranje djece u privatnim vrtićima, nažalost – bez uspjeha”, navodi Emina Talić Hakanović, direktorica privatne predškolske ustanove Abakus Zenica.
Nema kadra
I javna ustanova se, iako je finacirana iz gradskog budžeta, suočava s nizom problema. Nedostaje stručnih saradnika, a na oko 440 djece radi samo jedan logoped. Nemaju pedagoga, psihologa, socijalnog pedagoga.
“Kapaciteti nisu popunjeni 100%. Imamo prostora za još četiri grupe. Imamo čak i listu čekanja, međutim, naši kadrovski kapaciteti to ograničavaju. Vrlo brzo ćemo se obratiti našem osnivaču za davanje saglasnosti da možemo primiti još stručnih radnika”, kaže Naira Jusufović, direktorica JU Predškolski odgoj i obrazovanje Zenica.
Primjera radi, u Sarajevskom kantonu subvencija po djetetu iznosi 200 KM, u Srednjobosanskom, u zavisnosti od socijalne karte porodice, učešće je 30, 50 ili 100% iz budžeta, samo za podršku privatnim vrtićima Grad Mostar u ovoj godini za subvencioniranje izdvojio je 500.000 KM.
“Ako mladi odu iz države, tko će nam zaraditi mirovine. Ništa ne radimo na tome da poboljšamo uvjete, poboljšamo život za nas roditelje i za nove generacije koje dolaze”, poručuje Nejra Džidić.
Podsjećamo, 2018. godine jednoglasno je u Gradskom vijeću Zenica podržana inicijativa sufinanciranja boravka djece u vrtićima, no do danas, osim obećanja i deklarativne podrške, ništa se nije promijenilo. Troškovi su ostali isključivo i samo briga roditelja, koji za svoju djecu žele najbolje.
Scena.ba
