Američki predsjednik Donald Trump u subotu je izjavio da je mir s Iranom nadohvat ruke te da će se Hormuški tjesnac ponovo otvoriti. No, nakon ponovljenih lažnih uzbuna u posljednja tri mjeseca, tržišta su postala oprezna i sada uglavnom ignoriraju Trumpove izjave, čekajući konkretne znakove sporazuma s Teheranom. Iran je, unatoč vojnoj inferiornosti, koristio blokadu tjesnaca kao svoj glavni adut u sukobu.
Brzim čamcima, minama i naprednim bespilotnim letjelicama sprječavao je prolaz tankerima, čime je svjetsko gospodarstvo ostalo bez petine potrebne nafte. Ako je ovo uistinu kraj rata i tjesnac se uskoro ponovo otvori, pitanje je što slijedi, piše CNN u svojoj analizi. Na pitanje kada će se cijene vratiti na prijeratnu razinu, odgovor nije ohrabrujući. To se gotovo sigurno neće dogoditi ove godine, a možda čak ni ikada. Četiri koraka Nakon što se tjesnac uistinu otvori, slijedi logistička noćna mora. Prvi korak je uklanjanje prometnog zastoja u tjesnacu, što će potrajati jer se tankeri kreću izuzetno sporo. Oglas
Prema Mattu Smithu, glavnom analitičaru za naftu u Kpleru, prvo mora proći oko 166 tankera s približno 170 milijuna barela nafte koji su zarobljeni u Perzijskom zaljevu. Tek tada će se osloboditi put za prazne tankere koji trebaju ući, ukrcati naftu i isploviti. Povratak na puni kapacitet tankerskog prometa mogao bi trajati i do tri mjeseca, procjenjuje Victoria Grabenwöger, viša analitičarka za naftu u Kpleru. Drugi korak je pražnjenje zaliha. Prazni brodovi prvo će preuzimati naftu iz skladišta koja su se punila jer proizvođači nisu imali gdje drugdje plasirati naftu. Iako su rafinerije bile oprezne i nikada nisu potpuno napunile zalihe, što bi trebalo donekle skratiti vrijeme do normalizacije, povećane zalihe ipak će odgoditi povratak proizvodnje na puni kapacitet. Oglas
Treći korak je ponovno pokretanje proizvodnje. Naftne bušotine na Bliskom istoku uglavnom su bile zatvorene tijekom sukoba, a njihovo ponovno puštanje u rad nije jednostavno poput pritiskanja prekidača. Riječ je o složenom inženjerskom izazovu koji može trajati tjednima. Proizvodnja se mora pokretati postupno kako bi se izbjeglo urušavanje ležišta sirove nafte, što bi zahtijevalo skupe popravke i nova bušenja. Potrebno je ponovo uskladiti vodu i plin koji se ubrizgavaju u bušotine, što je veoma osjetljiv proces. Budući da su bušotine u regiji velike i gusto raspoređene, bit će potrebna značajna koordinacija među kompanijama i državama kako bi se održao stabilan pritisak u više bušotina istodobno. Krhki mir Četvrti korak su popravci. Brojne rafinerije, postrojenja za prirodni plin i neki proizvođači nafte oštećeni su tijekom rata. Naftne kompanije upozoravaju da bi popravci ključne infrastrukture mogli trajati godinama. Prema podacima Kplera, potrebno je vratiti na tržište 12 milijuna barela sirove nafte i tri milijuna barela rafiniranih proizvoda dnevno koji su bili obustavljeni diljem Bliskog istoka, uglavnom u Saudijskoj Arabiji i Iraku, što nije nimalo lak zadatak. Sve ovo podrazumijeva da je rat završen i da neće biti novih prekida u tjesnacu. No, posljednjih mjeseci bilo je mnogo lažnih uzbuna o miru, zbog čega su trgovci držali cijene nafte visokima. Primjerice, 18. travnja Iran je pristao ponovo otvoriti tjesnac, da bi samo nekoliko sati kasnije objavio da su Sjedinjene Američke Države i Izrael prekršili svoj dio dogovora te je ponovo počeo pucati na brodove. Trgovci naftom sada će pažljivo pratiti hoće li se Iran uistinu odreći kontrole nad tjesnacem. Hoće li prestati naplaćivati prolaz brodovima? Hoće li američka administracija ukinuti blokadu iranske nafte, što je Teheran postavio kao preduvjet za mir? Brodarske kompanije također se moraju osjećati sigurno prije nego što pošalju svoje brodove. Kada se tjesnac posljednji put nakratko otvorio, brodovi su požurili isploviti, da bi se ubrzo okrenuli nakon vijesti da prolaz više nije siguran. Osiguravajuća društva povećala su cijene pomorskog osiguranja za tisuće posto i vjerojatno neće nuditi povoljnije police dok je situacija neizvjesna. Uz to, Iran je prijetio miniranjem tjesnaca i naređivao brodovima da plove određenom rutom, i to samo uz dozvolu, što je rizik koji mnogi brodari možda neće biti spremni preuzeti. Cijene goriva Trgovci su nekoliko puta pokušali sniziti cijenu sirove nafte, no ona od sredine ožujka nije pala ispod 94 dolara po barelu. Cijena sirove nafte Brent u petak je na zatvaranju iznosila nešto više od 100 dolara po barelu. Ako trgovci budu optimistični u vezi s mirovnim procesom, mogli bi pokušati testirati niže granice kada trgovanje ponovo počne u ponedjeljak navečer. Analitičari JPMorgana, koji očekuju otvaranje tjesnaca početkom lipnja, predviđaju da će se cijena nafte do kraja godine u prosjeku kretati oko 97 dolara po barelu. Michael Green, glavni strateg tvrtke Simplify Asset Management, napominje da cijena Brenta povijesno mora biti oko 60 dolara kako bi cijena benzina pala na tri dolara po galonu. Trenutačno tržište terminskih ugovora ne predviđa da će se to dogoditi prije 2032. godine. Što ovaj mir bude dulje trajao i što bude više dokaza o ponovnom pokretanju proizvodnje, cijene nafte mogle bi biti niže. No, sve se svodi na mnogo “ako”. Iranska državna novinska agencija Fars već je izrazila sumnju u Trumpovu izjavu. “Iako je Iran pristao dopustiti da se broj brodova u prolazu vrati na prijeratnu razinu, to ni na koji način ne znači ‘slobodan prolaz’ kakav je postojao prije rata”, izvijestila je agencija.
Scena.ba
