Izvor: otpor.media – Ivan Kovačević
Dragan Čović stoji na čelu HDZ‑a BiH, ali bez utemeljitelja, bez autentične baze, bez ljudi koji su stranku stvarali dok je on bio na drugoj strani političke povijesti. On je bio u JNA KOS sustavu, bio je posljednji predsjednik Udružene Jugoslavneske demokratske inicijative u Mostaru, (UJDI), izjašnjavao se kao Jugosloven i potpisivao ćiriličnim pismom. I dok se obljetnice HDZ‑a obilježavaju bez njegovog nacionalnog i političkog identiteta, iza kulisa se odvija trgovina kakvu hrvatsko biračko tijelo u Bosni i Hercegovini nikada nije odobrilo.
Diplomatska mreža kao privatni aranžma
Sve je više primjera diplomata koji mijenjaju stranački identitet kako bi zauzeli pozicije veleposlanika. Primjer koji se najčešće spominje je Višnja Lončar u Parizu. Nekada bliska Draganu Čoviću, povezanog kumskim vezama s njezinim bratom Slavkom, koji je također prije rata bio provjereni kadar kojemu je još tada povjereno držanje Duty Free Shopa u Međugorju, a koji je danas suvlasnik tvrtke Satelit. Model prodaje telekom bonova preko poduzeća Satelit, gdje 70% od cijene bona ide privatnom subjektu koji to dijeli s Čovićem, a samo 30% Eronetu tvrki u državnom vlasništvu 51 % (FBIH) i suvlasništvu Hrvatskog telekoma 49 %. Danas je Višnja Lončar članica DF‑a Željka Komšića i veleposlanica BiH u Parizu imenovana uz dogovor Čović–Komšić.
Drugi primjer je Željana Zovko, koja je kroz političke transformacije i prijelaze od Komšića do Čovića postala jedan od najprepoznatljivijih simbola takve prakse. Konkretni slučajevi dokazuju kako je diplomatska služba pretvorena u privatni servis, a ne u instrument zaštite hrvatskih i nacionalnih interesa države Bosne i Hercegovine.
Gospodarski resursi kao moneta za potkusurivanje
Posljednji događaji iz Vareša dodatno potvrđuju tezu o političkoj trgovini.
Rudnik u Varešu i dolazak delegacije iz Srbije, povezan s interesima Zorana Živkovića, bivšeg premijera Srbije, otvara pitanje: Zašto strateški resurs Hrvata u BiH prelazi u ruke srpskih partnera baš u vrijeme predizborne kampanje?
Hotel Zenit u Neumu
Preko poduzeća BINGO, SDA dobiva kontrolu nad jednim od najvažnijih turističkih objekata u jedinoj općini s izlazom na more u Bosni i Hercegovini. Sve to u predizborno vrijeme. Opet uz dogovor i fingirani otpor lokalnog HDZ‑a BiH, preko instruiranog načelnika općine Neum.
Vareški minerali
Zoran Živković, bivši premijer Srbije postao vlasnik Vareški minerali i već je u Varešu sedam dana.
To je novi rudnik u istražnoj fazi kroma.
Ovo su samo tri primjera, ali dovoljno snažna da pokažu obrazac kako gospodarski resursi Hrvata i Bosne i Hercegovine postaju valuta u političkim dogovorima Čovića s DF‑om, SDA , SNSD i partnerima iz Srbije.
Posjet delegacije SNSD HDZ‑u BiH, kao i boravak srpskih predstavnika u Varešu, pokazuje kako funkcionira osovina moći: Čović – DF – SDA – SNS-SNSD. Ta osovina funkcionira po jednostavnom principu, gdje Čović dobiva politički opstanak, a partneri dobivaju resurse. Sve nas ovo vodi do ključnog pitanja:
Što je sve Dragan Čović spreman prepustiti drugima kako bi ostao na čelu HDZ‑a BiH i kako bi bio u vlasti?
Diplomatske pozicije? Gospodarske resurse? Stranačku infrastrukturu? Politički identitet Hrvata u BiH?
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini se trenutno nalazi u situaciji u kojoj je stranka na vlasti koja bi trebala štititi njegove interese postala instrument za održavanje Dragana Čovića na vlasti, a ne politička snaga koja brani nacionalne interese Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Scena.ba
