Nedavno je Svjetska banka objavila podatak da je od ukupnog broja zaposlenih u BiH njih skoro polovina u javnom sektoru. Koliko je to kontraproduktivno, koliko nanosi štetu ekonomiji zemlje i privredi, penzionom fondu, te da li će ovaj trend rasti ili će privatni sektor imati dominaciju, pitali smo zastupnika u federalnom parlametu i ekonomskog analitičara Admira Čavalića.
“Nije dobro imati omjer takvog učešća u ukupnom broju zaposlenih, odnosno, takav odnos između privatnog i javnog sektora. Uvijek je bolje da bude više zaposlenih u privatnom nego u javnom sektoru. Ne zovemo taj sektor bez razloga realnim sektorom; sektor koji prije svega kreira vrijednost i doprinosi značajno ekonomiji. S druge strane, javni sektor, iako djelomično kreira vrijednost kroz neke javne i socijalne usluge, uglavnom doprinosi većoj javnoj potrošnji kada je riječ o jednoj ekonomiji. S jedne strane imate sektor koji dominantno kreira nove vrijednosti, novo bogatstvo, s druge strane imate sektor koji dominantno troši navedeno. Istina je da isporučuje neke bazne usluge koje ne treba zanemariti, ali one ne trebaju ulaziti u okvir ovih analiza.”
Banke konzervativne prema privatnom sektoru
Ono što je bitno naglasiti, kaže Čavalić, je jaz između radnih uvjetai visina nadnica između dva sektora koje se smanjuju, što je pozitivno i dobro.
“Ipak se dešava ta promjena u ekonomiji i sve više su atraktivniji poslovi u privatnim sektorima i to ima veze s promjenom radnih navika novih generacija koji hoće malo fleksibilnije poslove, hoće da mijenjaju poslove i neće da se vežu za jedan posao. Ono u čemu dominira po pitanju radnih uvjeta, javni sektor omogućava kreditnu sposobnost radnika u komparaciji s radnikom u privatnom sektoru. To ostaje značajna prednost javnog sektora u BiH pri uzimanju radnika ili talenata na tržištu rada.”
Ističe kako nije dobro da talenti na tržištu rada idu primarno u javni sektor i da je bolje da idu u privatni sektor gdje više mogu doprinijeti ekonomiji.
“Tu djelomično treba tražiti odgovornost kod banaka. Većina banaka je u BiH još uvijek konzervativna prema privatnom sektoru i nije spremna podržati radnike u privatnom sektoru kao što je to slučaj s radnicima u javnom sektoru. Iako isti možda imaju manja primanja i slično, banke se i dalje ponašaju konzervativno prema toj kategoriji građana.”
Neophodna je reforma koja bi podrazumijevala, pored restrukturiranja javnog sektora, u smislu da se smanji glomaznost i neefikasnost istoga, vjerojatno i reformiranje konkurencije, odnosno unapređenje konkurencije u bankarskom sektoru, da više bude orijentiran ka privatnom u komparaciji sa javnim sektorom.
Posljedice? Veći javni dug i povećanje javnih obaveza
“Povećanje javnih obaveza, javnog duga, je najveća posljedica navedenog. Činjenica da nekada imamo preglomaznu administraciju doprinosi kreiranju određenih administrativnih i birokratskih barijera u svim segmentima društva”, kaže Čavalić.
“Dalje, moramo spomenuti da je taj sektor, pored veličine, i dalje jako neefikasan što pokazuju izvještaji MMF-a (Međunarodni monetarni fond) i niz nekih drugih izvještaja. Neefikasnost javnog sektora podrazumijeva velike troškove za privredu, za građane, i uopće za jednu ekonomiju.”
Dodaje kako je bitno navesti da nije dobro da se energija talenata i visokoobrazovanog kadra troši ili ne troši u javnom sektoru.
“Bolje je da se produktivno iskoristi u privatnom sektoru. To doprinosi padu ekonomije i niskoj stopi ekonomskog rada, a to znači manje stope ekonomskog rasta, manje plaće građanima, manje prilika za rast plata, manje prilika za zaposlenost i penzije.”
“Skeptik sam da će se ići u tom smjeru”
Na pitanje da li postoji mogućnost negativnog rasta i disbalansa privatnog i javnog sektora, odnosno da javni sektor u budućnosti ima veći broj zaposlenih od privatnog sektora, Čavalić kaže:
“Skeptik sam da će ići u tom pravcu, jer uvjeti rada u javnom sektoru postaju manje konkurentni u komparaciji s privatnim sektorima, tako da sam uvjeren da taj rast neće ići negativno i to je dobro u kontekstu političke moći, jer većina političkih subjekata koristi javni sektor kako bi kreirala izvjesnu političku moć kroz zapošljavanje. Dobro je da u tom smislu radnici postaju manje zainteresirani za poslove u javnom sektoru jer to smanjuje političku moć političkih subjekata”, rekao je Forbes BiH Admir Čavalić.
Da bi imali jasniji uvid u disbalans između zaposlenih u javnom i privatnom sektoru u BiH taj prosjek je u zemljama EU oko 15% (zaposleni u javnom sektoru). U Srbiji je taj procent nešto veći i on iznosi 25% piše FORBES.
Scena.ba
