Dečki Marija Kovačevića očito se više neće dovoditi u situaciju da ih se “udara po ušima” i dijele packe zbog slabijih ulazaka u utakmice. Protiv Lokomotive su od prve sekunde, kao sprinteri na stotinu metara, jurnuli i odmah zadali smrtni udarac gradskom suparniku.
Do kraja su onda radili na tome da razvesele svoje navijače. Uspjeli su u tome, vidjeli smo u Maksimiru pravu nogometnu rapsodiju Modrih kojoj se moglo samo dugo pljeskati. Dinamo je tako u velikom stilu nastavio svoju veliku pobjedničku seriju, opet se nadavao golova, svjedočili smo tolikoj dominaciji “plavih bluza” da je izgledalo kao da igraju seniori protiv juniora. Ili kao da igraju profesionalci protiv amatera. Događa se ono što navijači Dinama žele, njihovi ljubimci igraju na način koji dovodi do velike efikasnosti, tri, četiri, u subotu pet golova po utakmici, već su postali nekakav standard Dinama. Ovakvi Modri kakve sad gledamo podsjećaju na ona vremena kad su suvereno marširali hrvatskim prvenstvom, kad nisu imali pravu konkurenciju. Očito je nemaju ni sada.
Možda svaka utakmica do konca prvenstva neće uvijek biti idealna, neće uvijek biti za probirljive nogometne sladokusce, ali ovaj Dinamo je svakako nedodirljiv u hrvatskim okvirima. U subotu se šalio, poigravao s Lokosima. Nakon dugo vremena gradski suparnik je izgledao posve nemoćno, izgubljeno, grogirano, na kraju nokautirano. Znamo da smo možda već pomalo dosadni stalnim hvalospjevima na račun Diona Drene Belje, ali što možemo kad nas “plava devetka” iz kola u kolo čini dosadnim.
Nakon što je u prošlom kolu zabio hat-trick protiv Slaven Belupa, u subotu je opet napravio to isto. Čudesno zabija, u nevjerojatnoj je formi, u HNL-u je zabio 20 pogodaka, ukupno 25, a još nije do kraja došao mjesec ožujak! A tek ono propuštanje kroz noge prije pogotka Stojkovića…
Kakav je to fenomenalni golgeter, kakav “španer”, vrijedi svakog centa od onih četiri milijuna eura koliko ga je Dinamo platio. Da stvar nastavi u “dosadnom tonu”, pobrinuo se i Luka Stojković. Zabio je dva, asistirao, mladić također iz utakmice u utakmicu puni rubrike za “zlatna slova”. Ali i nema sreće. Stalno ga za konjski vrat u trci za igrača utakmice pretekne ubojiti strijelac Beljo.
Lokomotiva? Igrala je s igračem manje u drugom poluvremenu, ali i da nije, ne bi bolje prošla. Nema momčad s Kajzerice kvalitetu koja može naškoditi ovakvom Dinamu kakav je sada, Kovačevićevoj momčadi koja gazi sve pred sobom. Možemo čak ustvrditi da je Jelavićevo društvo dobro i prošlo, mogli su inkasirati još pogodaka u svojoj mreži.
Scena.ba
