Mustafa Nadarević: Velikan glumišta i čovjek velikog srca
Mustafa Nadarević, velikan glumišta i čovjek velikog srca, preminuo je prije pet godina. Njegovi kolege pamte ga ne samo po golemom talentu, već i po profesionalnosti koju je pokazao i u najtežim trenucima.
“Bio sam na sceni kad mi je kolegica prišla i rekla da mi je majka umrla. Nisam ni pomislio prekinuti predstavu. Pustio sam jednu suzu da se skotrlja niz lice i rekao sebi: ‘Plakat ćeš poslije, sad odigraj komad.’ Tako mi je bilo lakše. To je bijeg od stvarnosti, u lik koji nisam ja – tada manje boli. Dobra gluma je posljednja stepenica do shizofrenije. Moraš se potpuno dati, ali ostati zdrav u glavi”, ispričao je jednom prilikom.
Ljubavni život i brakovi
Mustafa je bio u tri braka, a svaki je nosio svoju posebnu priču. S prvom suprugom Jasnom dobio je kćer Nađu, danas povjesničarku umjetnosti. Njihov brak trajao je osam godina, a ostali su povezani kroz roditeljstvo.
Drugu suprugu Snežanu pamtio je po ljubavi i obitelji koju su zajedno gradili – dobili su sina Ašu, uspješnog sportaša, i kćer Nanu, koja radi u marketingu u jednoj američkoj kozmetičkoj tvrtki.
Treći put se oženio 25. travnja 2012. godine, i to za Slavicu Radović, kostimografkinju i scenografkinju. Nažalost, njihovu ljubav prekinula je bolest – Slavica je preminula 7. lipnja iste godine u Ljubljani, nakon duge borbe s karcinomom. Zajedno su proveli 15 godina.
“Umjetnost življenja i glume vrlo su blizu, s tim da je gluma bolja – na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ. Život je, nažalost, netalentirani glumac. Kada nas netko napusti – to je zauvijek. Ostaju samo preživljavanje i sjećanja”, zapisao je u autobiografiji.
O vjeri i identitetu
Nadarević se nikada nije dijelio po vjeri.
“Nikad nisam gledao tko je koje vjere. Zanima me koliko je netko čovjek, koliko je pošten, koliko je prijatelj. Ima ljudi iz mješovitih brakova koji ne gledaju život kroz vjeru, i to treba poštovati.”
Prisjetio se i djetinjstva u Bosanskom Novom: “Mamina mama me tjerala da učim vjeru, da klanjam, a ja umoran od igre, samo sam želio spavati. To me mučilo. S druge strane, kod druge bake slavili smo i Božić i Uskrs, iako je njezin muž bio musliman. Nikad nisam mrzio nikoga zbog vjere. Da sam mogao birati, ne bih se rodio kao Mustafa – ali to mi je dano, i naučio sam živjeti s tim.”
“Cijeli život živiš, učiš i odgajaš se – a umreš neodgojen”, zaključio je u jednoj od svojih posljednjih izjava.
Scena.ba
