AKO SAM dobro “uhvatio” izjavu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića od prije desetak dana, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik za njega nije prijatelj, ali jest partner s kojim treba surađivati. Milanović je u toj izjavi naveo i da “Andrej Plenković i Dragan Čović imaju više fotografija s Dodikom od njega” te da je gospodin Dodik zaista lider Srba u Bosni i Hercegovini.
U intervjuu je ponovio da sa Srbima treba surađivati. I tu nema ništa sporno. Ne samo da su Srbi najbrojniji narod u regiji, prisutan u svim državama nastalim raspadom bivše južnoslavenske zajednice, koji ima pravo istaknuti i braniti svoje legalne i legitimne interese ne ugrožavajući interese drugih, nego bi, da je logike, između naroda istog porijekla – Hrvata, Srba, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca – trebalo postojati barem partnerstvo, ako ne bliskost i prijateljstvo. Baš onako kako govori predsjednik Milanović.
U čemu je onda problem?
Međutim, u tim relacijama postoji jedan temeljni problem – na kojim političko-ideološko-interesnim platformama se gradi partnerstvo. I bit ću kirurški precizan: ne mislim na partnerstvo s narodima, već s njihovim predstavnicima.
To su često ljudi s dijametralno suprotnim interesima od interesa onih koji su ih odabrali da ih predstavljaju. U regiji, usput rečeno, to nije samo česta pojava već standardna praksa.
Prema tome, postavlja se pitanje karaktera političko-ideološko-interesnih platformi na kojima bilo tko u regiji treba graditi partnerstvo s čovjekom za kojega se bez sumnje može utvrditi da je eksponent destruktivne ruske politike. U konačnici, Dodik to i ne skriva.
Riječ je o politici destabiliziranja i izazivanja kriza tamo gdje je to moguće kako bi se smanjio međunarodni pritisak na trenutno rusko prioritetno vanjsko-sigurnosno djelovanje ili, preciznije, nezakonitu invaziju punog opsega na susjednu Ukrajinu. Dobro je podsjetiti što o Dodiku misli Zapad, kojem regija vrijednosno želi pripadati (barem verbalno), prije svih Sjedinjene Države.
Američki stavovi o Dodiku
U priopćenju američkog State Departmenta od 20. listopada prošle godine navodi se da “Sjedinjene Države uvode sankcije pojedincima i subjektima koji su dio pokroviteljske mreže predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika”.
“Ministarstvo financija poduzelo je radnje protiv dvije fizičke i četiri pravne osobe. Ova mreža olakšava Dodikovu vodeću ulogu u potkopavanju Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine te autoriteta visokog predstavnika, kao i održavanju duboko ukorijenjene korupcije u Bosni i Hercegovini”, dodaje se.
Za State Department Dodik je “vodeći glas poricanja genocida u Srebrenici i pokretač sve dubljih podjela i političke slijepe ulice u zemlji”, koji je zlouporabio svoj službeni položaj kako bi akumulirao osobno bogatstvo mitom, ucjenama i drugim oblicima korupcije.
Također, u istom priopćenju State Department ističe kako Dodik narušava demokratske procese u regiji i podriva napore “Sjedinjenih Država u promicanju mira, stabilnosti i funkcionalnog demokratskog upravljanja na Zapadnom Balkanu”.
Navodi se njegova ključna uloga u donošenju zakona o Narodnoj skupštini Republike Srpske iz lipnja 2023. godine, kojim se “odluke Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika proglašavaju neprimjenjivima u Republici Srpskoj, čime se opstruira provedba Daytonskog mirovnog sporazuma”. Priznat ćete, jako oštre i neugodne kvalifikacije na račun Milanovićevog partnera, koje je izrekao njegov ipak “nešto” kredibilniji drugi partner.
Odbacivanje neodgovornih komentara
A što tek reći za priopćenje istog State Departmenta od 10. ožujka prošle godine u kojem se ističe kako “Sjedinjene Države odbacuju komentare predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika od 9. ožujka 2023. godine u kojima je nastojao potkopati Ustavni sud Bosne i Hercegovine i ponovo prijetio odcjepljenjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine”.
“Članak 3 Daytonskog ustava jasno kaže da Republika Srpska mora u potpunosti poštivati odluke institucija Bosne i Hercegovine, uključujući konačne i obvezujuće odluke njenog Ustavnog suda”, navodi State Department.
Amerikanci kažu da su Dodikova separatistička retorika i prijetnje Daytonskom mirovnom sporazumu neodgovorne, opasne i štetne za napredak BiH prema daljnjim euroatlantskim integracijama.
Dodaju kako se obvezuju da će nastaviti podržavati suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter BiH te kazniti sve one koji žele podrivati legalne institucije države i Daytonski mirovni sporazum. “Naša predanost je čvrsta kao stijena i Sjedinjene Države neće odustati od naroda Bosne i Hercegovine.” Ne znam što o ovome misli predsjednik Milanović, ali što se mene tiče, apsolutno im vjerujem na riječ.
Rad na dekompoziciji postojeće regijske državne arhitekture
Aktivnosti predsjednika Republike Srpske nisu svedene samo na destabiliziranje unutarnjih prilika u Bosni i Hercegovini. Sukladno ideji novog srpskog ujedinjenja, koja mu se već neko vrijeme “vrzma po glavi” (kao posljedica simpatije prema ruskoj politici u odnosu na susjede), potaknut i “ohrabren” u razgovorima s Putinom i, naravno, u uskoj koordinaciji s predsjednikom Srbije Vučićem kao drugim Putinovim proxyjem u regiji, Dodik je preuzeo dominantnu ulogu u neuvijenom promoviranju agende srpskog svijeta.
Spomenuta agenda bez dvojbe znači dekompoziciju postojeće državne arhitekture u regiji, bilo da je riječ o secesiji Republike Srpske, osporavanju državnog suvereniteta Crne Gore ili rješavanju spornih odnosa na relaciji Beograd-Priština nasilnim putem.
Dobri poznavatelji prilika vjeruju da je upravo u tom kontekstu, a neposredno nakon razgovora koje je imao s ruskim i bjeloruskim liderima, uslijedio Dodikov posjet Crnoj Gori u organizaciji Vučićevog izravnog eksponenta, trenutnog predsjednika crnogorske skupštine (drugi su se nositelji vlasti ogradili od posjeta).
Tijekom gostovanja Dodik je izjavio kako je “srpski svijet fenomenalna ideja protiv koje nitko ne bi trebao imati ništa protiv”, dajući do znanja ostalim konstituentima crnogorske vlasti što se od njih očekuje u Beogradu i Moskvi.
Posljedice posjeta
Kako sve što se tiče Crne Gore ne bi ostalo samo na riječima, potrudila se kompanija Kaldera iz Laktaša (Republika Srpska), koja je 22. ožujka ove godine potpisala sporazum o poslovno-tehničkoj suradnji s kćeri-kompanijom Elektroprivrede Crne Gore EPCG Solar gradnja. Vlasnici kompanije Kaldera su osobe blisko povezane s Miloradom Dodikom.
Prevedeno na jednostavniji jezik, to bi značilo da su Dodikovi tajkuni ušli u energetski sektor Crne Gore kao jedan od strateških segmenata gospodarstva države. Sektor koji se mnogostruko veže uz održivost cjelokupnog ekonomskog sustava, a u slučaju Crne Gore (imajući u vidu materijalne i ljudske gabarite zemlje), apsolutno i njenog političko-državnog sustava. Upravo su iz tog strateškog razloga izravni eksponenti Beograda koji djeluju u Crnoj Gori tražili i dobili svoje kadrove u upravljačkim strukturama energetskog sektora.
Pomoć u krađi izbora u Srbiji
Dodikova toksična uloga u destabiliziranju Zapadnog Balkana i izazivanju krize u regiji koja bi u ovom trenutku mogla odgovarati samo službenom Kremlju i nikome drugom (ponajmanje interesima srpskog naroda, koji Dodik navodno zastupa) nastavljena je opstrukcijom demokratskih procesa u Srbiji.
Naime, tijekom izbora za parlament Srbije i ukupno 65 gradova i općina, uključujući i Beograd, koji su održani 17. prosinca 2023. godine, vladajuća stranka aktualnog predsjednika Vučića počinila je brutalnu krađu, o čemu svjedoči bezbroj materijalnih dokaza.
U svom izvješću o njima govori i CRTA, prominentna srpska nevladina udruga koja je 2018. godine dobila nagradu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) za izuzetan doprinos u promicanju demokracije i obrani ljudskih prava. Oni kažu da su “rezultati izbora proizašli iz nelegalnog izbornog inženjeringa u organizaciji vladajuće stranke”. Drugim riječima, da je predsjednik Vučić kao glavni tvorac inženjeringa pokrao izbore.
Nelegalni izborni inženjering
A pod nelegalnim izbornim inženjeringom o kojem govori CRTA Europski parlament u svojoj rezoluciji (kojom poziva na obustavu financiranja Srbije ako srpske vlasti ne provedu izborne preporuke EU te ako se otkrije da su počinile izbornu prevaru), između ostalog podrazumijeva “masovnu migraciju birača dovedenih na birališta u Beogradu iz drugih dijelova Srbije i posebno susjednih zemalja (bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska)”.
Pogađate tko je jedini mogao organizirati građane Republike Srpske da se prvi put pojave u ulicama svog navodnog prebivališta kako bi tamo ostvarili biračko pravo. Ili tko je na sam dan izbora pograničnim benzinskim pumpama u Republici Srpskoj naredio da besplatno toče gorivo u svako vozilo koje preveze po 4 glasača u Srbiju, a potom ih nakon glasanja vrati kući.
Milanović zna sve što treba znati o Dodiku
Ne samo da sam siguran kako pogađate o kome je riječ nego sam potpuno uvjeren i da hrvatski predsjednik Milanović jako dobro zna sve što treba znati o partneru iz Republike Srpske.
Hoće li eventualne rotacije u Bijeloj kući nakon studenog ove godine opravdati sklopljena partnerstva, ostaje vidjeti. Što se mojih izvora tiče, oni su izričiti u procjeni da, kakve god promjene tamo nastupe, postoje najmanje dva moćna međunarodna subjekta koji ni po koju cijenu neće dozvoliti bilo kakve ekshibicije balkanskih političkih cirkusanata.
Scena.ba
