Slagalica administracije Donalda Trumpa polako se sklapa, a njezine posljedice na svijet bit će dugoročne i bolne. U međuvremenu, izraelsko-palestinski sukob prelijeva se u Europu. Pogledajte što ste ovoga tjedna propustili.
Društvo čudaka stiže u Bijelu kuću
Nekoliko dana nakon što je i službeno proglašena pobjeda Donalda Trumpa na izborima u SAD-u, već su poznata i prva imena u njegovoj administraciji. Najviše pažnje, kao što je i bilo očekivano, izazvao je odabir najbogatijeg čovjeka na svijetu, Elona Muska, za šefa novog ministarstva učinkovitosti, iako baš nije jasno kako bi on, kao direktor više privatnih firmi u unosnim poslovima s državom, mogao sjediti u vladi. Još neka kontroverzna imena uključuju Petea Hegsetha, konzervativnog komentatora i voditelja na Fox Newsu, koji je postavljen za novog ministra obrane, a dosad je bio najpoznatiji po istetoviranom i isklesanom tijelu. Tu je i Robert F. Kennedy, nećak pokojnog predsjednika i nesuđeni Trumpov protukandidat na predizborima koji će figurirati kao ministar zdravstva, a za novi posao najjača referenca mu je širenje antivakserskih teorija i izjava poput one da Amerikance namjerno truju kloriranom vodom.
Tu su i sporadični likovi koji imaju nešto političkog iskustva, pa je za državnog tajnika koji pokriva vanjske poslove imenovan Marco Rubio, sin kubanskih imigranata koji je već dugi niz godina senator. Rubiovi stavovi o gorućim svjetskim pitanjima dobro su poznati – glasao je protiv paketa vojne pomoći Ukrajini čiji sukob s Rusijom bi, kao i Trump, riješio dogovorom s Putinom, što Zelenskom, kao što znamo, ne pada na pamet. U bliskoistočnom sukobu snažno podržava Izrael, a Bibija Netanyahua razveselit će i izbor Mikea Huckabeeja, bivšeg senatora i najjačeg proizraelskog agitatora u američkoj politici, za veleposlanika u Jerusalemu.
Domovinsku sigurnost preuzima tvrdi konzervativac, guverner Sjeverne Dakote Doug Burgum, a unutrašnje poslove njegova kolegica iz Južne Dakote Kirsti Noem, poznata po tome što je jedina u SAD-u odbila uvođenje obaveze nošenja zaštitnih maski prilikom pandemije Covida-19. Šefica nacionalne obavještajne agencije postat će Tulsi Gabbard, bivša demokratkinja koja se pretvorila u desničarku tvrđu od većine republikanaca, dok bi na čelo CIA-e trebao zasjesti njezin prethodnik na čelu nacionalne obavještajne agencije iz prethodne Trumpove administracije, John Ratcilffe. Jedini dašak normalnosti zasad djeluje odluka da će na čelo Senata zasjesti John Thune, poznata parlamentarna figura i jedno od rijetkih imena koje nije u Trumpovom kampu. Ukratko, čekaju nas četiri godine u kojima ćemo se naslušati svega i svačega.
Europske burze u slobodnom padu
Među prvim negativnim posljedicama koje primjećujemo u Europi nakon dolaska Donalda Trumpa jest drastično zaostajanje europskog tržišta dionica za američkim. Kako javlja Bloomberg, zabilježeno je najveće kaskanje europskih burza za američkim u gotovo 30 godina, a taj će se trend vjerojatno još pogoršati. Trumpova pobjeda podigla je indeks S&P 500 za 25% na rekordno visoku razinu, dok je europski referentni indeks Stoxx 600 tek na 5%. Taj pad u prinosima najveći je od 1995. Očekuje se da će i gospodarski rast u Europi sljedeće godine ostati niži nego u SAD-u, čak i bez uzimanja u obzir utjecaja potencijalnih carina na izvoz i mogućnosti trgovinskog rata u koji bi bila uključena Kina.
Svi bi kraj rata u Ukrajini, ali kako?
A tema svih tema uoči inauguracije Donalda Trumpa jest – kako će se rasplesti Gordijev čvor zvani Ukrajina. Administracija Joea Bidena u protekle tri godine dodijelila je Kijevu više od 61 milijarde dolara. Trump najavljuje potpuno drugačiji pristup, što izaziva strah da bi mogao napustiti Ukrajince u najtežim trenucima. ‘Savjetnici nude Donaldu Trumpu zamrzavanje rata duž prve crte, konsolidaciju okupiranih teritorija za Rusiju, demilitariziranu zonu i zaustavljanje integracije Kijeva u NATO na 20 godina’, doznaje Washington Post iz izvora bliskih novoj administraciji, a možete zamisliti koliko se na takve kombinacije kosa diže Volodimiru Zelenskom. Posebno nakon srijede, kad je Rusija izvela prvi raketni napad na ukrajinsku prijestolnicu od kolovoza, dok je ukrajinska vojska istovremeno teškom mukom odbila uporne pokušaje Rusa da probiju frontu kod Kupjanska. Ukratko, Ukrajincima kraj rata izgleda kao sve prihvatljivija opcija.
Skupi boršč
Kraj rata, sad je sve jasnije, barem u ekonomskom smislu odgovarao bi i Rusiji, zemlji koja je sve karte stavila na rat u Ukrajini dok siromašni građani nemaju ni za – krumpir. Kilogram te namirnice, neizbježnog sastojka brojnih jela ruske kuhinje, poskupio je naime od početka godine za čak 73 posto, dok je maslac u istom periodu 30 posto skuplji, objavio je ruski Savezni zavod za statistiku. Rusi više ne mogu jeftino skuhati ni boršč, jelo za čije porijeklo se također otimaju s Ukrajincima, jer dva temeljna sastojka tog krepkog variva – luk i cikla – koštaju 20 posto više nego na početku godine. Ministarstvo poljoprivrede pokušava iskontrolirati te cijene, no ne olakšava im odluka Banke Rusije koja je svoju kamatnu stopu prošlog mjeseca podigla na rekordnih 21 posto te prognozirala da će inflacija 2024. iznositi 8-8,5 posto. Prema tome, evidentno nismo jedini koji se suočavaju s drastičnim rastom cijena hrane.
Nijemci kidaju udesno
Skupini zemalja u kojima političko-ekonomska situacija drma burze prošlog se tjedna pridružila i Njemačka, čija je vlada pala nakon svađe koalicijskih partnera SPD-a i FDP-a. Kancelar Scholz nije htio izgubiti momentum, pa je predsjedniku Steinmeieru predložio da prijevremeni izbori budu zakazani već 23. veljače iduće godine, neobično brzo za njemačke standarde. Njemački mediji su već počeli gledati u kristalnu kuglu idućih izbora, a ne iznenađuje da stranke dosadašnje koalicije, suočene s kritikama zbog ekonomske situacije u koju su dovele Njemačku, kotiraju vrlo nisko. Da su danas izbori, pokazala je anketa YouGov-a, čak 33 posto glasača biralo bi demokršćane iz saveza CDU/CSU, tvrda desnica iz AfD-a ima čak 19 posto podrške, dok SPD i Zeleni, koji mjerkaju koaliciju i nakon izvanrednih izbora, imaju mizernih 15, odnosno 11 posto podrške. Liberali, koji su rasturili sadašnju vladu, imaju mizernih pet posto podrške, a već sad ih je preskočio populističko-ljevičarski Savez Sahra Wagenknecht, političarke koja je odbjegla iz lijevog Die Linkea i naglo skrenula udesno. Ona bi sa svojih sedam posto mogla biti kingmaker u paradoksalnom raspletu izbora, a ako joj plan propadne, oni bi još jednom u interesu njemačke svete krave po imenu stabilnost mogli završiti – crveno-crnom koalicijom.
Španjolskoj oluje ne daju mira
Klimatski kaos ne posustaje, a ciklonalni vrtlozi već treći tjedan zaredom na piku imaju Španjolsku. Ovoga puta nastradala je Malaga, srećom ne s posljedicama ljudskih žrtava kojih je u Valenciji i okolici bilo preko 200. Sustav koji je u Valenciji naučio bolnu lekciju ovoga se puta nešto bolje pripremio, jer je evakuirano više od 10 tisuća ljudi na područjima koje je, srećom, prognoza ovoga puta dobro pogodila. Prema stanju od petka ujutro, škole i bolnice su zatvorene, letovi su još uvijek otkazani, željeznički promet paraliziran, a rijeka Guadalhorce izlila se u brojne podrume i komercijalne prostore. Snažna oluja po imenu Dana još uvijek raznosi obilne kiše i vjetrove, a pod crvenim alarmom je i dalje i područje Valencije, koje tek što je raščišćeno od katastrofalne poplave prije dva tjedna.
Izraelsko-palestinski rat na europskim ulicama
Je li se izraelsko-palestinski rast prelio na europske ulice? Taj se dojam može steći nakon eskalacije prošlotjednog kaosa u Amsterdamu. Tamo je došlo do sukoba izraelskih navijača i propalestinskih prosvjednika, koji je završio uhićenjem stotina ljudi na objema stranama. Netanyahu je prvo zamolio Izraelce da ostanu u svojim hotelima, a potom, dramatično i sebi svojstveno, uputio ‘spasilačku misiju izraelske vojske’ kako bi zrakoplovima vratila Izraelce kući. Obzirom na jaku arapsku zajednicu u Francuskoj, drugi dio sukoba očekivao se u četvrtak u Parizu, gdje je Izrael gostovao protiv Francuske. Međutim, iako su sve ulaznice bile rasprodane, zbog straha od mogućih napada na stadionu od 80 tisuća ljudi bilo je tek njih dvadesetak tisuća. Bojkot Izraela sve je rašireniji koncept u EU, čiji visoki predstavnik za vanjsku politiku Josep Borrell predlaže prekidanje političkog dijaloga s Izraelom, navodeći kao razlog moguća kršenja ljudskih prava u ratu u Gazi. U pismu koje je u srijedu poslano ministrima vanjskih poslova EU-a prije njihovog sastanka u ponedjeljak, Borrell je naveo ‘ozbiljnu zabrinutost zbog mogućih kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Gazi’ i rekao da ‘Izrael do sada nije dovoljno odgovorio na te zabrinutosti’. Jasno je da će se Netanyahuova vlada, suočena s problemima u Europi, sada još bliže stisnuti uz Ameriku i Donalda Trumpa.
Repovima zlostavljanja u crkvi nikad kraja
U još jednoj neugodnoj epizodi za crkvene velikodostojnike, ostavku je u utorak podnio nadbiskup Canterburyja Justin Welby. Čelnik Engleske crkve funkciju je napustio zbog sabotaže istrage optužbi za zlostavljanje u kršćanskim ljetnim kampovima prije nekoliko desetljeća. Neovisna istraga koju je proveo Keith Makin utvrdila je da je britanski odvjetnik John Smyth tijekom 40 godina ‘brutalno i strašno’ fizički i spolno zlostavljao više od 100 dječaka i mladića. Smyth je bio predsjednik Zaklade Iwerne koja je financirala kršćanske kampove u Dorsetu, a Welby je radio ondje kao čuvar spavaonica prije nego se zaredio. Smyth se preselio u Afriku 1984. i nastavio zlostavljati sve do skoro svoje smrti 2018., po izvješću. Engleska Crkva znala je na najvišoj razini za taj slučaj 2013., a Welby je doznao najkasnije iste te godine, nekoliko mjeseci nakon što je postao nadbiskup, tvrdi se u izvješću.
Mussolini počasni građanin – kako to?
I za kraj, jedna potpuna bizarnost iz grada udaljenog niti pedesetak kilometara od Hrvatske, a o kojemu ćete, ako vas zanima kultura, sljedeće godine slušati više nego ikad. Naime, mjesec i pol uoči preuzimanja titule Europske prijestolnice kulture, talijanski grad Gorizia, koji će tu titulu dijeliti sa susjednom Novom Goricom u Sloveniji, odbio je prijedlog vijećnice Eleonore Sartori o ukidanju titule počasnog građanina fašističkom vođi Benitu Mussoliniju. Kako je uopće moguće da je jedan od najvećih zlotvora u povijesti počasni građanin grada koji, praktički, tvori jedno tijelo sa imenjakom u susjednoj zemlji u kojoj je Mussolini naredio neke od najgnusnijih zločina 20. stoljeća, pitanje je na koji zdrav razum ne može ponuditi odgovor. No odgovor tvrdi da ima gradonačelnik Gorizije Rodolfo Ziberna koji odluku gradskog vijeća brani – pazite ovo – otporom protiv kulture otkazivanja. ‘Ako ne kontekstualizirate povijest, bacate sjekiru na Julija Cezara, Georgea Washingtona, Jeffersona, Voltairea i mnoge druge zbog masakra, korištenja robova ili čak antisemitizma. Bilo bi pogrešno kad bi svaki režim pokušao prekrojiti povijest ili modificirati toponimiju brišući ljude koji su najmanje bliski dominantnoj misli u tom vremenu i na tom mjestu, pogotovo stoljeće kasnije’, kaže Ziberna, a mi i dalje ne možemo vjerovati. Kancelirati Mussolinija trebala bi biti stvar društvene higijene, s kojom se današnja Italija Giorgije Meloni i njezinih pobočnika teško nosi.
Scena.ba
