Točno 23 godine nakon što je Goran odjahao u tenisku besmrtnost, samo stotinjak metara sjevernije na scenu je stupila – WimbleDonna! Dok je Ivanišević u suzama, prostrt po londonskoj travi, dočekao trijumf protiv Patricka Raftera u finalu 2001., emocijama se nije mogla othrvati niti Donna Vekić, koja je u utorak s blagim začinom drame projurila do polufinala najstarijeg turnira na svijetu, njenog prvog na Grand Slamovima. Nakon što je iz All England Cluba ispratila Xiyu Wang, Eriku Andreevu, Dajanu Jastremsku i Paulu Badosu, 28-godišnja Osječanka isti je recept skuhala i za Lulu Sun.
Iako je Novozelanđanka hrvatske krvi, koja je od rođenja nosila ime Lucija Radovčić, do utorka ispisivala stranice svoje londonske bajke, Vekić je s 5:7, 6:4, 6:1, za malo više od dva sata igre, okončala njenu ovogodišnju avanturu na Wimbledonu. Za razliku od nedjeljnih turbulencija u osmini finala, u kojima je Donna vodila mentalnu bitku s upornom londonskom kišom i trostrukim prekidom meča, četvrtfinalni meč odigrao se na terenu broj jedan, pod krovom, dok su neumorne, otočke padaline i dalje natapale zaštitne navlake na okolnim terenima.
S druge strane, pak, Sun je u meč ušla s osjetno većim „stažem“ na tekućem turniru, s obzirom na to da je do četvrtfinala provela 13 sati i 40 minuta na terenu, u prijevodu, gotovo šest sati više od Vekić. Iako su se na otvaranju meča mogle napipati natruhe umora kod 123. tenisačice svijeta, Sun se othrvala početnim naletima hrvatske igračice, obranivši se od tri prilike za oduzimanje servisa već u četvrtom gemu. Svaki udarac pomno su pratili Nikola Horvat i Pam Shriver, tandem iz Donninog stožera, od kojih joj je potonja, koja je u ulozi savjetnice i mentorice, iz prve ruke mogla otkriti formulu za put prema polufinalu Wimbledona, s obzirom na to da ga je igrala triput u karijeri, 80-ih godina prošlog stoljeća.
Kada se činilo da prvi set plovi prema 13. igri, Sun je iskoristila treću ponuđenu šansu za oduzimanje servisa, povela 6-5, a zatim u idućem gemu dovršila posao nakon točno sat vremena igre u prvom setu, iako je Vekić i u tom gemu imala „break“ priliku za izjednačenje. Unatoč činjenici da suparnica nije briljirala u prvom setu, našu su predstavnicu kočili neprecizni udarci, odnosno, 15 neprisiljenih pogrešaka, dok ih je Sun imala osam, čija je igra, nakon nesigurnosti u uvodnim minutama, kasnije odisala samopouzdanjem, s obzirom na to da je to ovog meča nanizala ukupno sedam pobjeda kroz kvalifikacije i glavni turnir.
Osječanka se u istom scenariju našla i na prvoj stepenici turnira, kada je također izgubila prvi set protiv Kineskinje Wang, da bi preokretom stigla do pobjede. Sličan „rollercoaster“ uslijedio je i u borbi za polufinale. Nakon što je Donna napravila „break“ i povela 5-3 u drugom setu, stigavši na gem od izjednačenja, uslijedila je kalvarija sa servisom i čak pet dvostrukih grešaka, koje su oživjele Sun i vratile ju u set. Međutim, samo nakratko. Vekić je glavobolje sa servisom izbrisala skraćenom loptu na set lopti u idućem gemu, kojom je suparnici ponovno oduzela servis i stigla do ukupnog poravnanja.
Ujedno, bio je to i simboličan udarac. Potez koji je iz tračnica izbacio Sun, a na pobjednički kolosijek usmjerio Vekić. Već na prvom servis-gemu u trećem setu, hrvatska je tenisačica nanjušila krv i stigla do „breaka“, da bi isto učinila i desetak minuta kasnije, očistivši put prema polufinalu, prvom za hrvatsku tenisačicu na Grand Slamovima od 2017., kada je to uspjelo Mirjani Lučić Baroni na Australian Openu. Ista je igračica prije Vekić igrala i u polufinalu Wimbledona, bilo je to 1999., a senzacionalan uspjeh sada je reprizirala Donna, koju jedna stepenica dijeli od najveće teniske pozornice…
Scena.ba
