Životna priča Mazarine Pingeot, izvanbračne kćeri pokojnog francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda i povjesničarke umjetnosti Anne Pingeot, komotno bi se mogla pretvoriti u film. Prvi je put postala javna 1994., godinu dana prije nego što je završilo njegovo 14-godišnje predsjedanje Francuskom.
Sedam je godina moćni francuski par držao svoju tajnu kćer u poluizolaciji u velebnom stanu u Parizu te je bila primorana voditi dvostruki život i lagati svojim školskim kolegama o svom identitetu, prenosi The Times. Anne Pingeot bila je Mitterrandova ljubavnica duge 33 godine, a upoznala ga je kad je njoj bilo 14 godina. Mitterrand je tada već bio 20 godina u braku sa svojom suprugom Danielle, no između njega i Anne odmah je zaiskrilo. Šest godina nakon tog susreta počeli su vezu koju su nastavili i za njegova predsjedničkog mandata od 1981. do 1995., pa sve do njegove smrti od karcinoma prostate 1996.
Pingeot je objavila knjigu “Bouche Cousue” (Šutim kao zalivena) 2005., a u njoj je Mitterranda opisala kao brižnog oca, dok za majku kaže da je “junakinja filma koji nitko nikada neće vidjeti”. Sada, kada se približava 50. rođendanu, objavljuje sumorniju verziju svog odrastanja u kojoj tvrdi da joj je uskraćeno normalno djetinjstvo te navodi da je to vrlo negativno utjecalo na nju.
Pingeot, autorica nekoliko romana i drugih djela, rekla je da ne krivi svoje roditelje za to. “Mislim da su učinili sve što su mogli, bez loših namjera. Mogla sam im zamjeriti… ali i oni su bili zarobljeni. Čak i ako su sami sebe zarobili”, navodi tajna kći.
Pingeot je počela mrziti taj ‘mračni‘ stan u blizini Eiffelovog tornja, koji naziva ‘grobnicom‘, a u koji ju je Mitterrand smjestio s majkom kad je imala 9 godina. Tamo je zadržana sve do svoje 16. godine kad je pobjegla i doživjela živčani slom jer je bila pod 24-satnom stražom tajne policije.
“Nisam imala nikakav život, ali tamo sam živjela. Izbrisala sam se do te mjere da sam sama sebi postala nevidljiva”, izjavila je Pingeot. Iako je Mitterrand sa svojom ‘službenom‘ obitelji živio u obližnjoj ulici na Seini i posjećivao je navečer, nikakvi posjetitelji ili zabave nisu joj bili dopušteni.
Ponovno posjećivanje stana, uz dopuštenje aktualnog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, pomoglo joj je vratiti sjećanja za koja je rekla da ih je potisnula.
“Imam amneziju zastrašujućeg stupnja”, rekla je za Le Figaro. Nije bilo obiteljskih fotografija ili uspomena o kojima bi mogla razgovarati s prijateljima. “Bez toga sjećanja nestaju. Kod nas se doma mnogo toga nije govorilo. To je povezano s pitanjem imena. Moraš biti imenovan da bi postojao”, dodaje, prenosi The Times.
Mitterrand je potpisao dokumente koji potvrđuju da je on njezin otac 1984., a onda je 2016. Pingeot dodala prezime Mitterrand svom zakonskom imenu. No, taj dvostruki život nije joj bio lak.
“Nikada ništa nisam rekla svojim roditeljima, ne da bih nešto sakrila od njih, nego zato što sam zbog šutnje koja mi je bila nametnuta izgubila tu naviku. Škola je bila drugi svijet… U vanjskome svijetu nisam pričala ni o čemu što se tiče mog kućnog, obiteljskog života. Živjela sam u mjehuriću, izvan društva. Nijedno moje sjećanje nije vezano uz neki veliki kolektivni ili javni događaj”, otkriva.
Pingeot, koja je naslijedila očevu ljubav prema književnosti te ima doktorat i predaje na sveučilištima, bila je prisiljena reći školskim prijateljima da joj je otac bio odvjetnik. To je bila njegova profesija prije nego što se bacio u politiku, postavši prvo ministar u 1950-ima, a potom i čelnik socijalističke stranke od 1970-ih. Umro je 1996., godinu dana nakon što je završio njegov predsjednički mandat. Danielle, službena prva dama, i njihova dva sina su ga nadživjeli. Njezina majka Anne 2016. objavila je intimna, romantično i strastveno napisana pisma koja je dobivala od Mitterranda, pod nazivom “Pisma Anni, 1962.-1995.”
Neizmjerno samozatajna Anne objasnila je da je pristala objaviti pisma kako se ne bi dogodilo da budu objavljena “na neprikladan i pogrešan način”. “Ne znam jesam li učinila pravu stvar”, rekla je u knjizi, koja ju je tada ponovno lansirala u žižu interesa, više od 20 godina nakon Mitterrandove smrti.
Njezina kći sada progovara o mučnom razdoblju skrivanja.
“Otišla sam iz te ‘crne rupe‘ jer sam osjećala da ću umrijeti… Bila sam prazna. Emocionalna veza sa stvarima bila je prekinuta. Imala sam djetinjstvo, ali ne i adolescenciju”, rekla je Pingeot.
Njezino postojanje razotkriveno je u časopisu Paris Match 1994., kada je imala 19 godina, a bilo je veliki šok u Francuskoj, ali i svijetu. Pričalo se da je fotografiju Anne Pingeot i njezine kćeri autorizirao Mitterrand.
“Odjednom sam imala osjećaj kao da mi na čelu piše ‘traži se‘, kao da je raspisana tjeralica za mnom. Sve što me definiralo više nije postojalo”, rekla je za Match prošlog tjedna.
Krenula je kod psihijatra, a oni su joj pomogli da se nauči nositi s krivnjom i da se počne “osjećati manje krivom”, kako kaže, no njezina depresija vratila joj se u kasnijim godinama života. Posebno kad je prekinula sa marokanskim redateljem Mohamedom Ulad-Mohandom, ocem njezino troje djece. Pati i od klaustrofobije pa se boji ući u dizala ili podzemnu željeznicu.
Pingeot je i dalje bliska sa svojom 81-godišnjom majkom, koja je 2016. objavila Mitterrandova ljubavna pisma.
Iako joj se ponovno posjećivanje stana u kojem je bila zatočena činilo opasno i ponekad zastrašujuće, ali pomoglo joj je da se suoči s prošlošću. Nedavno je dobila priliku vratiti se tamo živjeti kada je Didieru Le Bretu, visokom diplomatu za kojeg se udala 2017., ponuđen stan u vladinoj zgradi. Par nije prihvatio tu ponudu.
