Evelin Marković je mlada, ambiciozna i vrijedna sugrađanka općine Busovača. Trenutno je vlasnica Krojačkog salona ”Iva” u Busovači, koju je naslijedila od svojih predaka. Evelin naime nije naslijedila samo prostor, nego i zanat, znanje i vještine. Ona kako kaže, je četvrta u svojoj obitelji koja se bavi ovim poslom. Mada sama ”šnajderica” ne zove to poslom, nego mjestom gdje vješto spaja vještinu i ljubav prema zanatu u jedno.
”Krojački salon pokrenuo je moj pradjed sa djedom u Busovači. Mnogima danas kada spomenem da sam krojačeva unuka iz Busovače, svi ih znaju i sa osmjehom na licu spomenu da su im njih dvojica sašili prve hlače, plaćanje istih ih čekali na ovaj ili onaj način…uvijek je tu neka dirljiva i simpatična priča, gdje ja budem ponosna na svoje pretke.” – dodaje Evelin sa osmjehom na licu.
Obitelj Filipović je započela krojačku tradiciju jako davno. Kako i sama Evelin navodi, u početku je to bio posao krojenja i šivanja, u vremenu kada je odjeća bila teško dostupna ljudima. Mnogima su prva odijela ili hlače baš sašivene u ovoj radnji. Prva generacija krojača u obitelji Filipović bio je najstariji krojač, kojega su svi poznavali kao ”Ivo Filipić”. Druga generacija njegov sin Miroslav, poznatiji kao ”Miro”, dok treća generacija je bila Mirin sin Krešimir, koji se kratko zadržao u šivanju i svoju ambiciju okrenuo vulkanizerstvu. Otac i sin, Miro i Krešo, su živjeli zajedno, a Miru su svi poznavali i kao ljubitelja djece, pa je jasno zašto je Krešino najstarije dijete, Evelin, vrlo rado svugdje vodio, pa i na posao, u Krojački salon koji se već tada zvao ”Krojački salon Iva”. Sama Evelin kaže kako joj je bilo zanimljivo gledati kako djed od jedne tkanine napravi ”čudo”.
”Djed je znao uzeti krpicu od otpada i za nekoliko trenutaka napraviti najljepšu haljinu za moju lutku. Bila sam oduševljena i željela sam i sama da imam tu moć. Za mene, malenu djevojčicu od par godina, to je bilo čarobno…”. – navodi Evelin.
Evelin je kao mala djevojčica pokazivala interes za zanatom krojenja, a djed je nesebično svoje znanje i vještine podijelio s njom, a ona kasnije sa svojom mlađom sestrom. Vođena svojim afinitetima prema krojačkom zanatu, Evelin je upisala Srednju školu Dizajner odjeće u Kiseljaku. Tijekom školovanja, radnju nije ostavljala po strani, nego je uporedo i djedu pomagala.
”Tu se zapravo i događa preokret u mom životu. Naime, djed se teško razbolio, dobio je nekoliko moždanih udara uzastopno, koji su rezultirali Alzheimerovu bolest, te djed nije mogao sa poslom. Tada odlučujem biti nasljednica obiteljske tradicije!”.
Evelin po završetku Srednje škole se okreće obiteljskoj tradiciji, te nakon izvjesnog vremena, kada je dovršila školovanje, preuzima u potpunosti radnju, te ju preuređuje. Evelin već samostalno djeluje više od 10 godina. Aktivno sudjeluje na različitim sajmovima, trudi se dizajnirati proizvode koji spajaju eleganciju i svakodnevnost. Njen interes je vezan za dizajn torbica, no prepravke odjeće su najtraženije, kako Evelin navodi.
Evelin je čvrsto odlučila da ostaje u svojoj državi, u svom rodnom gradu, te hrabro se planira boriti za ono što ona voli. – ”Smatram da rješenje problema nije u tome otići i sve ostaviti, nego da se treba hrabro suočiti sa problemom i nastojati se boriti sa rješenjem istoga. Moji su preci ostavili meni bogatstvo, dali su mi kruh u ruke, volim taj posao, ali i svoj grad, koliko god nekada teško bilo, jer ipak je to posao gdje nemate redovitu fiksnu plaću, nego koliko radite toliko i imate. Ostajem tu i hrabro se borim, jer ovo je i moj grad!” – Evelin je jasno poručila i poslala poruku prije svega mladim ljudima.
Ako vas zanimaju proizvodi i usluge Krojačkog salona “Iva”, posjetite zvaničnu Facebook stranicu, Instagram profil ili posjetite je u Busovači, Gradski trg b.b.
Evelin je majka sedmogodišnje djevojčice, koja kako Evelin kaže, već pokazuje interes za šivanje i voli provoditi vrijeme u radnji. Možda baš njena kćerka bude peta generacija tradicije obitelji Filipović.
Scena.ba
