Znanstvenici već desetljećima istražuju kako predvidjeti potrese ili barem pronaći obrazac koji prethodi snažnim potresima. A istraživanja su napokon urodila plodom. Potresi bi se, naime, teoretski mogli predvidjeti dva sata prije nego što se dogode, čime bi se spasili bezbrojni životi – ali struka najprije mora razviti GPS (globalni navigacijski sustav) senzore koji su 100 puta precizniji od onih koji se danas koriste. Zaključak je to nove studije objavljene u časopisu Science koja predlaže novu metodu ranog upozoravanja, koja obuhvaća slabe signale klizanja rasjeda dva sata prije nastanka potresa
Znanstvenici Quentin Bletery i Jean-Mathieu Nocquet sa Sveučilišta Côte d’Azur u Nici proučavali su GPS podatke iz područja koja okružuju epicentre 90 potresa snažnijih od magnitude 7 prema Richteru, koji su se dogodili u posljednjih nekoliko godina. Lokacijske podatke dobili su iz više od 3.000 geodetskih postaja diljem svijeta. Primijetili su, navode u studiji, suptilan signal koji se javlja otprilike do dva sata prije nastanka razornog potresa.
U analizi navode da su primijetili klizanje između tektonskih ploča koje je prethodilo potresu. Ta su klizanja premala da bi se pojavila na seizmografima, ali bi mogla – ako se otkriju – ukazivati na početak potresa. Takav pristup već je isproban, ali Bletery kaže da su prethodna istraživanja promatrala samo nekolicinu potresa i proizvela znakove upozorenja koji se vide i kada potresa nema ili koji se primijećuju u nesigurno vrijeme prije potresa.
Utvrdili su da se mogu detektirati mali pomaci na istom mjestu prije glavnog potresnog udara, odnosno u blizini njegova epicentra. Najveće pomicanje u očekivanom smjeru dogodilo se neposredno prije potresa. Bletery kaže da je to indikacija postupnog, sporog i inače nezamjetljivog klizanja između tektonskih ploča, koje počinje oko dva sata prije potresa, a što bi po njemu moglo dovesti do pouzdanog detektora potresa.
Međutim, Bletery kaže da razine buke trenutnih GPS senzora znače da je detekcija moguća samo na velikom skupu podataka, a ne s bilo kojeg mjesta. To bi zahtijevalo GPS senzore koji mogu detektirati pokrete i promjene od samo 0,1 milimetara, kaže. Stoga su najveća boljka preciznost i pokrivenost.
‘Ne možemo detektirati na razini jednog potresa, tako da ne možemo davati predviđanja’, kaže Bletery. ‘Ali to nam govori da se nešto događa, a ako značajno napredujemo u mjerenju, mogli bismo uočiti više toga i predvidjeti katastrofu’, ustvrdio je. Iako rad izgleda obećavajuće, predložene signale morat će potvrditi daljnja istraživanja, no ovakav sustav, kreiran oko preciznog GPS praćenja, mogao bi označiti revoluciju.
