BIVŠI haker Ilya Lichtenstein, koji je sudjelovao u jednoj od najvećih krađa kriptovaluta u povijesti, upozorio je da bi umjetna inteligencija uskoro mogla omogućiti izvođenje složenih hakerskih napada i ljudima koji nemaju veliko tehničko znanje. U razgovoru za CNN analizirao je nedavni napad na Binance, u kojem je ukradeno više od šest milijardi dolara.
Lichtenstein je 2023. zajedno sa suprugom Heather Morgan priznao krivnju u slučaju pranja novca povezanom s hakiranjem kriptoburze Bitfinex 2016. godine. Riječ je o slučaju vrijednom 4.5 milijardi dolara. Godine 2024. osuđen je na pet godina zatvora, ali je u siječnju ove godine prijevremeno pušten na slobodu.
Danas tvrdi da se više ne bavi kriminalnim hakiranjem, nego da radi kao takozvani bijeli haker, odnosno osoba koja svojim znanjem pomaže u otkrivanju i sprječavanju kibernetičkih napada.
“Traže najslabiju kariku”
Lichtenstein smatra da poznate okolnosti napada na Binance odgovaraju metodama koje se povezuju sa sjevernokorejskim hakerima. Istražitelji sumnjaju da su napadači pristup sustavu dobili preko kompromitiranog računala zaposlenika.
“Oni u pravilu ciljaju najslabiju kariku. Neće napasti samu stranicu Binance.com jer je ondje zaštita iznimno jaka. Umjesto toga, traže zaposlenika osjetljivog na phishing napade kojeg mogu navući da preuzme virus”, objasnio je.
Lichtenstein upozorava da napadači često ne pokušavaju izravno probiti najbolje zaštićene dijelove sustava. Umjesto toga traže zaposlenike koje mogu prevariti kako bi im omogućili pristup unutarnjoj mreži.
“Nije dovoljno osigurati samo glavna vrata, morate osigurati sve ulaze, i vrata i prozore”, poručio je.
Istražitelji vode utrku s vremenom
Prema Lichtensteinu, prvih nekoliko dana nakon krađe iznimno je važno za praćenje ukradenih kriptovaluta. Napadači nastoje što prije premjestiti sredstva na različite adrese i tako otežati povezivanje transakcija.
“Možda ste čuli da u istragama ubojstava imate najviše izgleda u prvih 48 sata. Slično je i s kriptovalutama”, rekao je.
Upozorio je da se ukradena sredstva već premještaju između brojnih digitalnih novčanika. Pritom se velike količine kriptovaluta razdvajaju na manje iznose, a zatim ponovno spajaju ili pretvaraju u druge tokene.
“Sve se odvija nevjerojatno brzo jer te operacije mogu obavljati agenti umjetne inteligencije. Ovo je stvarna utrka s vremenom. Istražitelji moraju ući u trag novcu prije nego što praćenje postane eksponencijalno teže”, objasnio je.
Zašto je ukradeni novac teško iskoristiti?
Lichtenstein kaže da sama krađa kriptovaluta nije nužno najteži dio takve operacije. Problem za napadače nastaje kada pokušaju prikriti podrijetlo ukradenih sredstava i pretvoriti ih u novac koji mogu koristiti.
“Svi prate te kriptovalute i morate ih oprati jako brzo prije nego što vas uhvate”, istaknuo je.
Budući da se transakcije bitcoinom bilježe na javno dostupnom blockchainu, istražitelji mogu pratiti kretanje sredstava između digitalnih novčanika. To otežava posao kriminalnim skupinama, posebno kada je riječ o krađama velikih iznosa.
“Sve se nalazi na blockchainu koji je javno dostupan. Svatko ga može istražiti, a danas postoje vrlo sofisticirani alati za analizu blockchaina”, rekao je Lichtenstein.
Dodatan problem za napadače predstavljaju izdavatelji pojedinih kriptovaluta, poput Tethera, koji mogu zamrznuti određene tokene. Tako se dio ukradenog novca može blokirati prije nego što ga napadači uspiju iskoristiti.
“Drže imovinu koju ne mogu lako iskoristiti. Moraju biti brži od svih kako bi taj novac zamijenili za legalan ili ga pomiješali s tolikom količinom drugog novca da se više ne može prepoznati što je ukradeno. To je za njih jako teška situacija”, objasnio je.
Nekad je raspolagao s više od 100.000 ukradenih bitcoina
Lichtenstein je tijekom razgovora opisao i vlastito iskustvo s velikom količinom ukradenih kriptovaluta. U jednom je trenutku raspolagao s više od 100.000 bitcoina, zbog čega je morao voditi računa o mogućnosti praćenja njihovih transakcija.
“Znam da je teško povjerovati, ali novac mi nije bio glavni motiv. Uvijek me više zanimao tehnički izazov, pa nisam puno trošio”, rekao je, dodajući da se to može vidjeti i iz sudskih spisa.
Prema njegovim riječima, činjenica da nije pokušavao brzo unovčiti velike količine ukradenih kriptovaluta olakšala mu je prikrivanje aktivnosti. Objasnio je da je koristio više računa na različitim platformama, uključujući račune otvorene preko posrednika i pod lažnim identitetima.
Kako je pokušavao prikriti tragove?
Lichtenstein je opisao metodu poznatu kao chain hopping, odnosno prebacivanje sredstava između različitih blockchain mreža. Riječ je o postupku kojim se pokušava otežati praćenje podrijetla kriptovaluta.
“Zatim sam to strukturirao u male depozite kako bi novac polako pristizao i mijenjao ga u druge kriptovalute. To se zove ‘chain hopping’ ili skakanje s lanca na lanac”, objasnio je.
Prema njegovu opisu, pretvaranje jedne kriptovalute u drugu stvara dodatne poteškoće istražiteljima jer moraju povezati transakcije koje se odvijaju na različitim mrežama.
“Svi se novčići mogu pratiti na jednom blockchainu, ali ako ih prebacite na drugi, taj se trag prekida. Na primjer, ako imam Ethereum i zamijenim ga za Bitcoin, to postaje zaseban trag i istražitelji možda neće moći povezati te dvije transakcije”, rekao je.
Dodao je da se raspodjelom novca na brojne manje transakcije i korištenjem različitih identiteta pokušava izbjeći aktiviranje sustava za otkrivanje pranja novca. Smatra da umjetna inteligencija danas može znatno ubrzati takve postupke.
“Ono što je danas jedinstveno, uzbudljivo i zastrašujuće jest to što smo u eri umjetne inteligencije. Sada se sve to može automatizirati nevjerojatnom, strojnom brzinom”, upozorio je.
“Zločin se ne isplati”
Na pitanje kako se osjećao dok je raspolagao golemim iznosima ukradenih kriptovaluta koje nije mogao slobodno koristiti, Lichtenstein je odgovorio da je to bilo izrazito stresno iskustvo.
“Užasno. Zastrašujuće je i nikome to ne bih preporučio”, rekao je.
Danas tvrdi da se kriminal ne isplati, bez obzira na moguću financijsku korist. Kao jedan od razloga naveo je činjenicu da digitalni tragovi ostaju zabilježeni i da ih istražitelji mogu analizirati godinama nakon počinjenja kaznenog djela.
“Čak i ako se čini privlačnim, nije vrijedno stresa i štete koju može nanijeti vašem životu, kao ni dugoročnih posljedica”, poručio je.
“Jednom kad je nešto na blockchainu, tamo ostaje zauvijek. Netko se može vratiti godinama kasnije s boljom tehnologijom, jer tehnologija stalno napreduje, i ući vam u trag. Uhvatit će vas, to se obično i dogodi”, dodao je.
Umjetna inteligencija mogla bi promijeniti način hakiranja
Lichtenstein smatra da najveća trenutačna prijetnja sigurnosti kriptovaluta nije kvantno računalstvo, nego sve napredniji sustavi umjetne inteligencije. Na pitanje predstavlja li umjetna inteligencija egzistencijalnu prijetnju sigurnosti kripta odgovorio je potvrdno.
“Apsolutno, bez ikakve sumnje”, rekao je.
Objasnio je da su se mogućnosti umjetne inteligencije u području kibernetičke sigurnosti znatno povećale tijekom protekle godine. Posebno je spomenuo napredne modele tvrtki OpenAI i Anthropic.
“Čak i u proteklih godinu dana, sigurnosne sposobnosti modela su strahovito narasle. Trenutno postoje vrhunski modeli tvrtki kao što su OpenAI i Anthropic koji su sposobni za vrlo napredno hakiranje”, rekao je Lichtenstein.
Upozorio na modele dostupne svima
Prema njegovim riječima, najnapredniji komercijalni sustavi umjetne inteligencije imaju zaštitne mehanizme koji ograničavaju zlouporabu. No upozorava da se razvijaju i modeli otvorenog koda koje je moguće samostalno preuzeti i koristiti.
“No, postoje i open-source modeli koji dolaze iz zemalja poput Kine. Oni još nisu toliko napredni u hakiranju, ali vjerojatno zaostaju samo tri do šest mjeseci”, rekao je.
Lichtenstein smatra da bi za nekoliko mjeseci mogli postojati javno dostupni modeli umjetne inteligencije sposobni za izvođenje složenijih napada od onih koje danas provode najvještiji ljudski hakeri. Riječ je o njegovoj procjeni, a ne o potvrđenom razvoju tehnologije.
“Mislim da je to potencijalno jako opasno. Trenutno je takva tehnologija možda u rukama državnih hakera poput onih iz Sjeverne Koreje, ali za nekoliko mjeseci bi ista ta tehnologija mogla biti u rukama nekog klinca kojem je dosadno u podrumu”, zaključio je Lichtenstein.
Scena.ba
