Amerikanci žele ispeglati odnose Hrvata i Bošnjaka, ali im probleme prave Izetbegović i Čović
Hrvatska politika u BiH je svedena na dnevno-pragmatična lutanja, paranoičnu izmjenu Izbornog zakona, a na inozemnom planu odavno je prepuštena Zagrebu i lobiranju najviših dužnosnika ‘lijepe naše’.
U strateškom smislu čelnik najjače hrvatske stranke Dragan Čović, koji je nadobudno na sebe preuzeo svu odgovornost za zastupanje i obranu hrvatskih nacionalnih interesa, se opredijelio na partnerstvo s Miloradom Dodikom i, generalno, srpskom stranom u BiH.
Iako će čelnici Hrvatske retorički osuditi Dodikovu separatističku politiku, ipak nikada se nisu od njega posve distancirali niti su vršili pritisak na Čovića da se kloni rusofila iz Banja Luke.
Ali, to je ovih dana izravno zatražio američki veleposlanik u BiH Michael Murphy. Potvrdio je da su od Dragana Čovića Amerikanci zatražili da se jasno očituje o Dodikovom antiustavnom djelovanju.
Izborni zakon kamen spoticanja
Najjača svjetska sila, Amerika, ne krije i u zadnje vrijeme sve agresivnije radi na obnovi i jačanju povjerenja i odnosa između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH. Cijene da je to zalog i političko jamstvo da se i u cijeloj BiH smire tenzije i snažnije nastupi i odupre opakim secesionističkim politikama neurotičnog Milorada Dodika.
Iako su Amerikanci otpilili klero-nacionalistu Bakira Izetbegovića, čelnika SDA, i odabrali Trojku za sugovornike, zamisli Washingtona ne nailaze na plodno tlo.
Lideri NiP-a, SDP-a i Naše stranke, Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto su izloženi brutalnom linču od strane Izetbegovićeve “duboke države”, proglašeni su izdajnicima i nemaju potrebne hrabrosti i liderstva za donošenje krucijalnih odluka na matrici poboljšanja odnosa između Hrvata i Bošnjaka. A i dojam je da se baš ne slaze u ulozi vladajućih, pa svojom retorikom nekada izazivaju i razočaranje u vlastitom biračkom tijelu.
Kamen spoticanja je odavno poznat, Izborni zakon. Koliko je Bakir Izetbegović još moćan i utjecajan i koliko je problem u procesu popravljanja devijacija između dva konstitutivna naroda u FBiH dokazuje i blokiranje izbora Marina Vukoje za suca u Ustavnom sudu BiH.
U tom sudu godinama stoluju nekada najviši kadrovi SDA Mirsad Ćeman i Seada Palavrić i to također bez sata i dana pravosudnog iskustva, što “patriotske” snage nemoralno spočitavaju sada Vukoji.
Razbacivanje genocidima
Hrvatima je sve teže podnositi tjeskobu između Dodikovog separatizma i Izetbegovićevog i Komšićevog unitarizma i navodnog građanstva.
Milorad Dodik, predsjednik RS-a je ovih dana bazdio kako su Hrvati genocidan narod, poručio je Bošnjacima da Srbi s njima ne mogu dijeliti niti zrak te im uvredljivo ponudio 25 posto teritorije i nekoliko milijardi maraka za mirni razlaz.
-Dodik je poodavno pokrenuo udar na Ured visokog predstavnika (OHR), na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, na Izborni zakon, time i na Kazneni zakon, kojem se u jednom trenutku otela vrlo teška i prijeteća izjava, ne znam otkud mu to – da je Bošnjacima dovoljno 25 posto teritorija – to su neke njihove beogradske priče i pusti snovi, nakon svega toga pozove SDA da eventualno uđe u koaliciju umjesto Trojke. Jer, to da “Srbi ne mogu živjeti s Bošnjacima” i da Bošnjake treba sabiti na 25 posto teritorije, može se postići samo pokretanjem nove spirale zla i nasilja kakvu su svojedobno pokrenuli Milošević, Karadžić, Mladić i drugi. Politika “razdvajanja naroda” i etničkog čišćenja koju su oni predvodili rezultirala je genocidom i drugim teškim ratnim zločinima, uzvratili su Dodiku iz SDA .
Ali i taj isti “većinski merhametli muslimanski narod” je prošle godine razjareno prosvjedovao ispred OHR-a i vrijeđao Christiana Schmidta. Primitivno i fašistički je izvrijeđan i hrvatski narod.
-Nas ima dva milijuna, a od nas prave manjinu. Prave nam državu a da je nemamo. Jedan treći narod, koji je najmanji, koji se može staviti u dva željeznička vagona… To je hrvatski narod, koji ima trećinu vlasti. On nam ovo radi, Čović nam to radi, zajedno sa Schmidtom, kazao je jedan bošnjački nacionalist.
Duboki rascjep
Sveučilišni profesor dr. Ivo Komšić je proživio brutalni linč bošnjačkih nacionalista i lažnih patriota što je ukazao na povampirenje nacionalističkih snaga u Sarajevu.
-Ta se njegova izjava, dakle, odnosila na Hrvate i to neselektivno. To nije upućeno HDZ-u nego svima nama. Hrvati su označeni kao neprijateljska kategorija, a kada se dođe do kategorija znači da se radi o globalnoj politici, o globalnom projektu kojemu su Hrvati kao narod na putu, smatra Komšić.
On objašnjava da je „prebrojavanje“ 1992. godine bilo u funkciji obrane države od agresije, te da je to „prebrojavanje“ faktički bila organizacija obrane i nije bilo jednonacionalno.
-Bakirovo „prebrojavanje“ je jednonacionalno, to je valjda neka bošnjačka vojska u koju se uzda. Ono nije obrambeno kao što je bilo 1992. godine, ono je prijeteće i precizno usmjereno na Hrvate. Moguće je Hrvatima na koje se ove prijetnje odnose stvoriti nepodnošljive uvjete za život tako da će sami „iscuriti“ iz područja u kojima žive, smatra dr. Komšić.
Čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović, kojeg su Amerikanci u zadnje vrijeme nekoliko puta optužili za destruktivno djelovanje je svoje podaništvo, a on će reći prijateljstvo, s Miloradom Dodikom pravdao nepodnošljivim bošnjačkim unitarizmom, podvalama sa Željkom Komšićem i neiskrenom, dvoličnom i nedosljednom politikom Bakira Izetbegovića.
S druge strane bošnjački čelnici Čoviću ne mogu oprostiti što se zalijepio za Dodika i njegov secesionizam što ih navodi na promišljanja kako Dragan Čović još nije odustao od famoznog Trećeg entiteta.
Rascjep je dubok, Amerikanci imaju namjeru zaravnati teren i bošnjačke i hrvatske političke čelnike dozvati pameti.
Tko umjesto Čovića?
Očigledno su uvjereni da su lideri Trojke pouzdani partneri u tom bitnom političkom projektu, međutim u hrvatskom političkome biću još nisu pronašli zamjenu za prekriženog Čovića.
Amerika je već u nekoliko navrata dala do znanja da čelnik HDZ-a BiH pravi probleme i da nije pouzdan partner, ali za sada nema alternative. Čovićevo partnerstvo s Dodikom i nije donijelo neke pretjerane benefite osim dnevno pragmatičnih ucjena i kadrovskih križaljki. Najmalobrojniji narod se davi između srpskog separatizma i bošnjačkog hegemonističkog užeta.
Euroatlantski put i ozdravljenje odnosa s Bošnjacima nemaju alternativu, ali zar je potrebno da Amerikanci otvaraju obzore i prisiljavaju hrvatske vođe da kroz dijalog tragaju za rješenjima.
Scena.ba
