ZAVRŠEN je jedan od najuzbudljivijih dvomečeva Lige prvaka u posljednjih nekoliko sezona. Bayern je uz puno muke svladao Real Madrid u uzvratu te se s ukupnih 6:4 plasirao u polufinale natjecanja gdje ga čeka aktualni prvak Starog kontinenta, Paris Saint-Germain.
Finiš liga i eurokupova promatra se u svjetlu toga da su ostala još samo dva mjeseca do najveće nogometne smotre – Svjetskog prvenstva koje će ovaj put brojati 48 reprezentacija, najviše ikad. Hrvatska na njega stiže s puno upitnika, ali i jednim velikim plusom koji se premalo spominje. Josip Stanišić standardan je igrač jedne od najboljih ekipa na svijetu koji stalno napreduje.
Odlična sezona u Bayernu
Stanišić je protiv Reala izašao na poluvremenu, a izmjena je vjerojatno bila taktičke naravi. Od Bayernovih bekova očekuje se velik ofenzivni doprinos. Njegovi dolasci u završnicu ostavljali su ostatak zadnje linije na preširokome prostoru protiv Viniciusa i Mbappéa. Real je u prvom dijelu dao tri gola, a s Daviesom je Kompany dobio veću brzinu u obrani.
No, 26-godišnji branič ove je sezone u sjajnoj formi i učvrstio se kao vrlo važna karika u Bayernovoj igri. Dosad je odigrao 2518 minuta u 34 utakmice, pri čemu je zabio tri gola i sedam puta asistirao.
Bio je starter u osam od deset zadnjih bundesligaških utakmica, a u preostale dvije dobio je po pola sata. Prije toga je zbog ozljede izbivao tri kola, a uoči ozljede imao je četiri starta u nizu. I protiv Atalante i protiv Real Madrida bio je u obje utakmice u početnoj postavi.
Stalan napredak
Stanišić je prošle sezone igrao dosta manje i bio je rotacijski igrač, iako je pretprošle sezone bio važan kotačić Xabiju Alonsu u Bayeru iz Leverkusena koji je nakon desetljeća oteo naslov prvaka bavarskom divu.
Hrvatski branič je u najboljim igračkim godinama, a ono što posebno veseli kod njega jest to što i dalje napreduje. Ove sezone bolji je i opasniji nego ikad u zadnjoj trećini terena. Poboljšao se u kombinatorici i stalno dolazi u situacije da uposli napadače.
Oduvijek je pokazivao igračku inteligenciju, ali sada je ona uklopljena i u puno jasniju ulogu i taktičku potkovanost. Stanišić puno bolje osjeća igru i prostor. Sve to sada već pokazuje u kontinuitetu na najvećoj nogometnoj sceni.

Jako važan Dalićev adut
U tom razdoblju Stanišić se ustabilio i kao važan dio Dalićeve momčadi i imao je veliku ulogu kad god je bio zdrav u posljednja dva ciklusa. Za nacionalnu vrstu skupio je 29 nastupa, a sigurno bi ih bilo puno više da nije imao nekoliko ozljeda.
Jedna od najvećih vrlina u njegovoj igri jest svestranost i prilagodljivost. Može igrati klasičnog desnog beka, wing-backa u formaciji s tri stopera, stopera ili invertiranog beka koji ulazi u sredinu terena i postaje dodatni vezni igrač.
To će Daliću ponuditi mnogo veći spektar rješenja kada bude slagao obranu za Svjetsko prvenstvo, ali i fleksibilnost da unutar utakmice promijeni geometriju igre bez da mora napraviti nekoliko zamjena.
Stanišić je sve zaslužio potpuno sam, bez ikakve pompe i marketinga
Stanišića hvale i oni koji ga svakodnevno prate. “Kad je Ivica Olić zadnji put bio ovdje, rekao je da je važno da Hrvatska ima tako inteligentnog i svestranog igrača poput Stanija. On je također jako brz, što neki ljudi ne vide. Trebalo mu je vremena, ali sada je ovdje. On je jedan od nas. Ove sezone probio se do važne uloge”, rekao je nedavno Kompany.
“Može igrati desno, može igrati lijevo, može igrati visoko. Univerzalan je, stalno napreduje i postaje sve samopouzdaniji u napadu. Kao rezultat toga, on je vođa. On je dečko s našeg kampusa i vrhunski se razvio”, rekao je sportski direktor kluba Christoph Freund.
O Stanišiću hrvatski mediji pišu iznimno rijetko s obzirom na to da se radi o prvotimcu jedne od najboljih svjetskih momčadi. Uzmemo li u obzir i to da Modriću je 40 godina te da je Milan pao, kao i Gvardiolovu i Kovačićevu ozljedu, ove sezone ne postoji hrvatski igrač s jačim CV-om.
Njegov nedostatak popularnosti nije teško objasniti. Osim što ne igra na atraktivnoj poziciji za širu javnost koja i slabo prati Bundesligu, ne pripada ni Dinamovom ni Hajdukovom jatu. Zato nema puno velikih fanova ni kritičara, a samim time se njegovo ime teško može medijski monetizirati. Ali Hrvatska je “ni iz čega” dobila igrača visoke europske klase koji se za sve što ima sam izborio.
Scena.ba





