Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je veliko izvješće o novoj epidemiji majmunskih boginja (mpox). U tekstu, kojeg prenosimo u cijelosti, objašnjavaju što je mpox, kako se prenosi te kako se možete zaštiti. HZJZ je prije nekoliko dana objavio da je rizik od pojave i zaraze s bolesti u Hrvatskoj nizak.
Mpox je virusna infekcija koja uzrokuje simptome slične gripi i gnojne lezije, a iako je obično blaga, može biti smrtonosna. Djeca, trudnice i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, poput onih s HIV-om, izloženi su većem riziku od komplikacija.Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je najnoviju epidemiju bolesti javnozdravstvenom hitnom situacijom nakon što se novi soj virusa mpox, prvi put identificiran u Demokratskoj Republici Kongo, počeo širiti u druge susjedne zemlje.
Mpox se prenosi bliskim fizičkim kontaktom, uključujući seksualni kontakt, ali nema dokaza da se lako širi zrakom. Novi soj izazvao je globalnu zabrinutost jer se čini da se lakše širi među ljudima nego raniji sojevi virusa. Prije dvije godine, SZO je proglasila mpox hitnom situacijom kada se oblik bolesti, uzrokovanom granom IIb, počeo globalno širiti, uglavnom među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima. Ta epidemija stavljena je pod kontrolu nakon što su promjena ponašanja, sigurne seksualne prakse i cjepiva pomogli ljudima u riziku da se zaštite u mnogim zemljama. Međutim, mpox je javnozdravstveni problem u dijelovima Afrike već desetljećima. Prvi slučaj među ljudima zabilježen je u Kongu 1970. godine, a od tada se bilježe epidemije ove bolesti. U trenutnoj epidemiji, najgoroj ikada zabilježenoj u Kongu, zabilježeno je 27.000 oboljelih i više od 1.100 smrtnih slučajeva od siječnja 2023., uglavnom među djecom.
Dva soja virusa mpox sada se šire u Kongu – endemski oblik virusa, grana I, i novi soj nazvan grana Ib, pri čemu se izraz “grana” odnosi na varijantu virusa.
Novi soj sada se proširio iz istočnog Konga u Ruandu, Ugandu, Burundi i Keniju. Švedska je u četvrtak prijavila prvi slučaj nove varijante, grane Ib, izvan Afrike. Glasnogovornik SZO-a rekao je da ovaj slučaj naglašava potrebu za partnerstvom te da agencija i dalje ne savjetuje uvođenje ograničenja putovanja s ciljem sprečavanja širenja mpoxa. Pakistan je također potvrdio slučaj virusa mpox kod pacijenta koji se vratio iz jedne zaljevske zemlje, iako nije bilo jasno radi li se o novoj varijanti ili grani koja se globalno širi od 2022. godine.
Epidemiologija majmunskih boginja
Mpox se nakon iskorjenjivanja velikih boginja smatra najznačajnijom infekcijom ortopox virusom koja utječe na ljude. Virus majmunskih boginja (MPXV) je prvi put izoliran 1958. iz lezija boginja tijekom izbijanja vezikularne bolesti među makakima u zatočeništvu (Macaca fascicularis) uvezenima iz Singapura u Dansku radi istraživanja. Iako je prethodni naziv bolesti (tj. majmunske boginje) upućivao na to da su majmuni primarni domaćini, specifičan životinjski rezervoar MPXV-a (primarni domaćin) ostaje nepoznat. U prirodi je otkriveno da su mnoge životinjske vrste zaražene MPXV-om, uključujući razne vrste vjeverica, gambijske štakore (Cricetomys gambianus), prugaste miševe, puhove i primate. Neki dokazi upućuju na to da bi autohtoni afrički glodavci, kao što su gambijski štakori i vjeverice, mogli biti prirodni rezervoar virusa. Virus majmunskih boginja je prvi put otkriven u čovjeka 1970. godine u ekvatorijalnoj regiji DR Konga, devet mjeseci nakon iskorjenjivanja velikih boginja u toj zemlji. Nakon toga prijavljeni su sporadični slučajevi iz područja prašuma središnje i zapadne Afrike.
Javljale su se i velike epidemije bolesti, uglavnom u DR Kongu, gdje se bolest trenutačno smatra endemskom. Majmunske boginje prijavljene su prvi put izvan Afrike 2003. godine, kada je nastala epidemija u Sjedinjenim Američkim Državama. Ukupno 81 slučaj majmunskih boginja u nekoliko država SAD-a prijavljen je među ljudima koji su imali bliske kontakte s kućnim ljubimcima, prerijskim psima. Prerijski psi su se zarazili zato što su bili smješteni s glodavcima zaraženima MPXV-om uvezenima iz Gane. U toj epidemiji nije utvrđen prijenos s čovjeka na čovjeka i nije zabilježen nijedan smrtni slučaj među ljudima. Nakon ove epidemije nije bilo dokaza da je virus postao enzootski u divljini u Sjedinjenim Američkim Državama.
Iako se većina dokumentiranih slučajeva boginja u Africi dogodila u DR Kongu, broj slučajeva u drugim zapadnoafričkim i srednjoafričkim zemljama također se povećao u posljednjem desetljeću. To se povećanje djelomično može pripisati smanjenju kolektivnog imuniteta u populacijama nakon prestanka programa cijepljenja protiv velikih boginja početkom 1980-ih. Drugi čimbenici koji objašnjavaju porast oboljelih mogu biti promjene u samom virusu i promjene u ekosustavima koje su mogle uzrokovati porast gustoće populacije prirodnih rezervoara i dovesti do češćih interakcija između ljudi i divljih vrsta.
U razdoblju od 2016. do 2022. potvrđeni slučajevi majmunskim boginjama prijavljeni su u sljedećim afričkim zemljama: Kamerun (grana II.) , Srednjoafrička Republika (grana I.), DR Kongo (grana I.), Liberija (grana II.), Nigerija (grana II.), Republika Kongo (grana I.) i Sijera Leone (grana II.) Sporadični uvezeni slučajevi boginja zabilježeni su i u zemljama izvan Afrike: Ujedinjeno Kraljevstvo, Izrael i Singapur. Svi ovi slučajevi importirani su iz Nigerije. Ujedinjeno Kraljevstvo izvijestilo je 2021. godine o jednom obiteljskom grupiranju: primarni slučaj zaražen je u Nigeriji i nakon toga zarazio je članove obitelji po povratku u Velikoj Britaniju.
U svibnju 2022. proglašeno je multinacionalna epidemija majmunskih boginja, a sve zemlje EU-a/EGP-a (osim Lihtenštajna) imale su lokalno stečene slučajeve. Epidemija bolesti potaknuta je prijenosom MPXV-a s čovjeka na čovjeka putem bliskog kontakta sa zaraženim pojedincima. Većina slučajeva su bili muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima. Više informacija o epidemiji majmunskih boginja 2022. u Europi dostupno je u Zajedničkom biltenu ECDC-a i WHO-a o nadzoru velikih boginja u Europi (poveznica je vanjska) . U rujnu 2023. otkrivena je epidemija majmunskih boginja (tada nove) podgrane Ib na istoku DR Konga, uz kontinuiran prijenos s čovjeka na čovjeka. Nakon toga, slučajevi zaraženi podgranom Ib otkriveni su u Burundiju, Keniji, Ruandi i Ugandi. U zemljama koje su prijavile slučajeve majmunskih boginja uzrokovanih granom Ib dokumentiran je prijenos s čovjeka na čovjeka, spolnog i nespolnog kontakta. Trenutačno i sojevi grane Ia i grane Ib uzrokuju epidemije u DR Kongu i drugim srednjoafričkim zemljama. Afrički centar za sprečavanje i kontrolu bolesti objavio je u kolovozu 2024. da je najmanje 13 afričkih zemalja prijavilo 2 863 potvrđena slučaja boginja (sve grane zajedno) i 517 smrtnih slučajeva do 2024. (do kolovoza) te proglasio izvanredno javnozdravstveno stanje. Nakon toga glavni direktor SZO-a proglasio je porast broja boginja u DR Kongu i drugim afričkim zemljama izvanrednim javnozdravstvenim događajem od međunarodnog značaja (PHEIC) te je spomenuo rizik od daljnjeg širenja nove grane te od pojavljivanja drugih grana virusa.
Putevi prijenosa
Obje grane virusa majmunskih boginja (grana I i grana II) mogu se širiti izravnim kontaktom s inficiranim divljim životinjama, bliskim kontaktom (uključujući intimni ili seksualni kontakt) s osobom koja ima mpox, te putem kontakta sa zagađenim materijalima.
S čovjeka na čovjeka:
Mpox se prenosi s osobe na osobu uglavnom putem bliskog kontakta s nekim tko ima mpox. Bliski kontakt uključuje kožu na kožu (kao što je dodirivanje ili seks) i kontakt usta na usta, ili usta na kožu (kao što je ljubljenje), a također može uključivati bliski kontakt licem u lice s nekim tko ima mpox (kao što je razgovor ili disanje blizu jedni drugih, što može proizvesti zarazne respiratorne čestice). Tijekom globalne epidemije koja je započela 2022. godine, virus se uglavnom širio seksualnim kontaktom. Potrebno je više istraživanja o tome kako se mpox širi tijekom epidemija u različitim uvjetima i pod različitim okolnostima. Osobe s mpoxom smatraju se zaraznima sve dok sve njihove lezije ne budu prekrivene krastama, krastice ne otpadnu i ne stvori se novi sloj kože ispod, te dok sve lezije na očima i u tijelu (u ustima, grlu, očima, vagini i anusu) također ne zacijele, što obično traje od 2 do 4 tjedna. Također je moguće da virus neko vrijeme ostane na odjeći, posteljini, ručnicima, predmetima, elektronici i površinama koje je dodirnula osoba s mpoxom. Netko tko dotakne te predmete može se zaraziti, osobito ako ima bilo kakve posjekotine ili ogrebotine ili dodirne oči, nos, usta ili druge sluznice bez prethodnog pranja ruku. Čišćenje i dezinfekcija površina/predmeta i pranje ruku nakon dodirivanja površina/predmeta koji mogu biti kontaminirani može pomoći u sprječavanju ove vrste prijenosa. Virus se također može proširiti tijekom trudnoće na fetus, tijekom ili nakon poroda putem kontakta koža na kožu, ili s roditelja s mpoxom na dojenče ili dijete tijekom bliskog kontakta. Iako su zabilježeni slučajevi zaraze mpoxom od osobe koja je asimptomatska (bez simptoma), još uvijek postoje ograničene informacije o tome može li se virus prenijeti s osobe koja nosi virus prije nego što se pojave simptomi ili nakon što njihove lezije zacijele. Iako je živi virus izoliran iz sjemene tekućine, još uvijek ne znamo u kojoj mjeri se infekcija može proširiti putem sjemene tekućine, vaginalnih tekućina, amnionske tekućine, majčinog mlijeka ili krvi.
Sa životinje na čovjeka:
Osoba koja dođe u fizički kontakt sa životinjom koja nosi virus, kao što su neke vrste majmuna ili kopnenih glodavaca (kao što je vjeverica), također može razviti mpox. Izloženost putem takvog fizičkog kontakta sa životinjom ili mesom može se dogoditi kroz ugrize ili ogrebotine, ili tijekom aktivnosti kao što su lov, deranje, hvatanje u zamke ili priprema obroka. Virus se također može prenijeti konzumiranjem kontaminiranog mesa koje nije dobro kuhano. Rizik od dobivanja mpoxa od životinja može se smanjiti izbjegavanjem nezaštićenog kontakta s divljim životinjama, posebno onima koje su bolesne ili mrtve (uključujući njihovo meso i krv). U zemljama gdje životinje nose virus, svaka hrana koja sadrži dijelove životinja ili meso trebala bi biti temeljito kuhana prije konzumacije.
S čovjeka na životinje:
Bilo je nekoliko izvještaja o identificiranju virusa kod kućnih pasa. Međutim, nije potvrđeno jesu li to bile prave infekcije ili je li otkrivanje virusa bilo povezano s kontaminacijom površina. Budući da je poznato da su mnoge vrste životinja osjetljive na virus, postoji potencijal za vraćanje virusa s ljudi na životinje u različitim okruženjima. Osobe s potvrđenim ili sumnjivim mpoxom trebaju izbjegavati bliski fizički kontakt sa životinjama, uključujući kućne ljubimce (kao što su mačke, psi, hrčci, gerbili), stoku i divlje životinje. Detaljniji savjeti za vlasnike kućnih ljubimaca i osobe koje rade sa životinjama mogu se pronaći u vodiču za smanjenje prijenosa virusa majmunskih boginja koje je izdao WOAH.
Kako se zaštititi od majmunskih boginja na putovanju u zemlje centralne Afrike?
Izbjegavajte bliski kontakt s osobama koje su bolesne i pokazuju znakove i simptome mpoxa, uključujući one s kožnim ili genitalnim lezijama te bliski kontakt s nepoznatim osobama. Izbjegavajte kontakt s divljim životinjama (živim ili mrtvim), kao što su mali sisavci, uključujući glodavce (štakore, vjeverice) i neljudske primate (majmune, čovjekolike majmune). Izbjegavajte kontakt s kontaminiranim materijalima koje su koristile bolesne osobe (poput odjeće, posteljine ili materijala korištenih u zdravstvenim ustanovama) ili koji su bili u kontaktu s divljim životinjama. Izbjegavajte jesti ili pripremati meso divljih životinja (tzv. bushmeat) ili koristiti proizvode (kreme, losione, pudere) dobivene od divljih životinja. Odmah potražite medicinsku pomoć ako razvijete novi, neobjašnjivi osip na koži (lezije na bilo kojem dijelu tijela), s ili bez groznice i zimice, i izbjegavajte kontakt s drugima. Obavijestite svog liječnika ili zdravstvenog pružatelja usluga gdje ste putovali tijekom posljednjih 21 dana prije pojave simptoma. Ako ste bolesni i mogli biste imati mpox, pridržavajte se mjera izolacije i kontrole infekcija kod kuće i tijekom putovanja. Ako priroda Vašeg putovanja, poslovno ili privatno uključuje bliski kontakt s nepoznatim osobama ili skrb o bolesnim osobama, primite dvije doze cjepiva Jynneos/Imvanex s razmakom od najmanje 28 dana. Ako ste u riziku od mpoxa i primili ste samo jednu dozu, primite drugu dozu što je prije moguće.
O cjepivu protiv majmunskih boginja
Od 22. srpnja 2022. godine u EU-u je odobreno nereplicirajuće cjepivo protiv velikih boginja treće generacije Imvanex – Modified Vaccinia Ankara – Bavarian Nordic (MVA-BN) za zaštitu od majmunskih boginja u odraslih. Cjepivo je već 2013. odobreno za aktivnu imunizaciju protiv velikih boginja. Imvanex je odobren za zaštitu odraslih osoba od majmunskih boginja i bolesti uzrokovane virusom vakcinije. Te nove indikacije dodane su postojećem odobrenju lijeka Imvanex protiv velikih boginja, koje je u EU-u od 2013. godine. Za zaštitu od mpox, Imvanex se primjenjuje kao supkutana injekcija (0,5 ml), uz režim od dvije doze. Druga se doza daje najmanje 28 dana nakon prve kao primarno cijepljenje pojedincima koji prethodno nisu cijepljeni protiv velikih boginja, majmunskih boginja ili virusa vakcinije. U trenutku izdavanja odobrenja podaci iz ispitivanja na ljudima i životinjama upućivali su na to da jedna doza MVA-BN-a može pružiti brzu zaštitu od majmunskih boginja te da druga doza uglavnom služi produljenju trajnosti zaštite. Sigurnosni profil MVA-BN-a je povoljan, s blagim do umjerenim nuspojavama. Cjepiva protiv velikih boginja starije generacije imaju značajne nuspojave i nisu odobrena od strane Europske agencije za lijekove (EMA). Učinkovitost cjepiva u dvije doze cjepiva prije izlaganja (predekpozicijska imunoprofilaksa) procjenjuje se na 82% (95 % CI: 72–92), dok čak i jedna doza predekspozicijski osigurava učinkovitost od 76 % (95 % CI: 64.–88.). Za cijepljenje nakon izlaganja (postekspozicijska imunoprofilaksa) učinkovitost cjepiva procijenjena je na20 % (95 % CI: –24–65). U osoba koje su doživjele infekciju nakon cijepljenja bolest je bila manje teška u usporedbi s necijepljenim osobama. Izneseni podaci odnose se na učinkovitost u sprečavanju bolesti uzrokovane granom II virusa. Trenutno nema podataka o učinkovitosti zasebno za grane virusa majmunskih boginja, ali se očekuje da će cjepivo treće generacije protiv velikih boginja imati sličnu učinkovitost u sprečavanju bolesti, neovisno o kojoj se granivirusa radi, iako stvarni podaci još nisu dostupni.
Kako da zaštitim sebe i druge od majmunskih boginja (mpoxa)?
Ako se virus širi u vašem području ili zajednici, otvoreno razgovarajte s onima s kojima ste u bliskom kontaktu o bilo kakvim simptomima koje vi ili oni mogu imati. Izbjegavajte bliski kontakt s bilo kim tko ima mpox, uključujući seksualni kontakt. Često perite ruke sapunom i vodom ili koristite dezinfekcijsko sredstvo na bazi alkohola. Ako mislite da možda imate mpox, zaštitite druge tako što ćete potražiti savjet liječnika i izolirati se dok ne budete procijenjeni i testirani. Ako imate mpox, trebali biste se izolirati od drugih dok sve vaše lezije ne budu prekrivene krastama, krastice ne otpadnu i ne stvori se novi sloj kože ispod. Time ćete spriječiti prijenos virusa na druge. Slijedite upute lokalnih zdravstvenih vlasti o izolaciji kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi. Ako imate seksualne odnose, koristite kondome kao mjeru opreza tijekom 12 tjedana (oko 3 mjeseca) nakon što ozdravite. U zemljama gdje su neke životinje otkrivene kao nositelji virusa majmunskih boginja (npr. neke zemlje u istočnoj, središnjoj i zapadnoj Africi), zaštitite se izbjegavanjem nezaštićenog kontakta s divljim životinjama, posebno onima koje su bolesne ili mrtve (uključujući njihovo meso i krv). Svaka hrana koja sadrži dijelove životinja ili meso treba biti temeljito kuhana prije konzumacije.
Scena.ba
