MARVEL’S Spider-Man nije bio samo najbolja igra koju je Insomniac Games stvorio u svojoj dugogodišnjoj karijeri već i jedna od najboljih PlayStation ekskluziva, ali i najboljih “superjunačkih” igara svih vremena.
Radilo se o open-world avanturi, koja je gotovo besprijekorno kombinirala blockbusterske skriptirane momente, dinamične borbe i osjećaj slobodnog kretanja golemim mapama. Dodamo li na to odličnu glumu, impresivnu grafiku i činjenicu da su unatoč “načičkanoj” mapi uspjeli izbjeći “assassinscreedovsku” pretrpanost napornim fetch questovima, govorimo o igri koju bez problema možemo svrstati u vrh Sonyjeve ponude. Miles Morales uzeo je sve to, učinio malo dinamičnijim i kraćim te nam dao izvrsni spin-off, koji je na najbolji način započeo PS5 priču postavši jedna od prvih igara konzole nove generacije.
Ekskluziva koju vlasnici petice očekuju… i zaslužuju
Ukratko, priča o ovim igrama prepuna je hvalospjeva, a to je samo podiglo letvicu i očekivanja vezana za nastavak, koji će u istoj igri spojiti Petera Parkera i Milesa Moralesa. I dok su obje igre bile cross-gen naslovi, Marvel’s Spider-Man 2 bit će jedna od najbitnijih ekskluziva za PS5. Dakle, nema verzije za PS4 i to dodatno podiže očekivanja jer nije da nismo imali punokrvne PS5 ekskluzive, ali, budimo realni, nijednu se nije iščekivalo kao ovu.
Stoga smo se otputili u London, gdje smo s novinarima iz cijelog svijeta dobili priliku zaigrati najiščekivaniju igru 2023. i popričati o svemu s tvorcima igre koja u prodaju kreće 20. listopada.
Dio trailera već se pojavio pa smo u prethodnim mjesecima već imali prilike vidjeti kako izgleda gameplay, ali traileri su jedno, a osobno iskustvo nešto potpuno drugačije.
Što se same priče tiče, nećemo ni previše otkrivati ni spojlati (iako malo toga zapravo znamo), ali dovoljno je da vi znate da se ovog puta radi o daleko većoj igri jer u dvojci upravljamo i Peterom Parkerom i Milesom Moralesom pa zapravo imamo dva glavna junaka, dvije priče i različite negativce u svakoj od njih. To igru čini dvostruko većom, a veće su i šanse da dobijemo još jednu igru koja pati od “overkilla”, koji se često događa s preambicioznim igrama koje jednostavno ne znaju završiti.
Nadajmo se da se to neće dogoditi.
Borbe su spektakularne
Odmah na početku bitno je naglasiti da smo zaigrali segment od sat i pol, smješten nedugo nakon početka igre, pa smo u potpunosti preskočili dio igre u kojem se upoznajemo s novim kontrolama. Međutim, iako je prošlo vremena otkako sam posljednji put zaigrao Milesa Moralesa, bez ikakvih sam se problema ufurao u igru i upoznao se s moderniziranom mehanikom. Kontrole su u onom najbitnijem dijelu ostale nepromijenjene, ali mnogo toga mijenjalo se u dijelu kojem je, prema mišljenju mnogih, trebalo najmanje promjena – borbi.
Iako nisam očekivao da će se na tom polju dogoditi bogznakako velike promjene, ima ih nekoliko i osjetno mijenjaju dinamiku. Kao prvo, uvedene su tzv. slotted abilities ili posebne vještine koje kroz igru mijenjate, kombinirate i unapređujete. Radi se o mehanici koju smo već viđali, ali u ovom slučaju na dobar način mijenja borbu kojoj je tako dodana dimenzija koju ranije nije imala.
Naime, problem nastavaka je često to što smo u prethodnim igrama već u potpunosti razvili likove pa su tvorci ili prisiljeni na neki način “resetirati” likove ili im dati potpuno nove vještine, što često zna završiti neslavno. U drugom Spider-Manu od starta baratate vještinama koje ste već razvili u prethodnim igrama, ali nastavljate se razvijati i kombinirati nove specijalne poteze kojima treba neko vrijeme da se obnove kako biste ih mogli ponovno koristiti.
O tome smo popričali s direktoricom projekta Jeannette Lee, koja nam je rekla: “Svima su se jako sviđale borbe u prethodnim igrama pa nismo željeli previše mijenjati ono što funkcionira i ono što volimo. No dodali smo nove dimenzije u vidu posebnih vještina, a i više je zračnih borbi i kombinacija poteza. Dobili smo tu vertikalnu dimenziju borbe i to je odlično. No sve je i dalje zadržalo dinamiku, a sad ima još naglašeniju filmsku dimenziju. Želimo da ljudi imaju to ‘ispolirano’, predivno iskustvo.”
Web-Wings, Web-Line…
Međutim, to nije sve jer oba junaka mogu koristiti web-wings, što osjetno mijenja i ubrzava kretanje kroz grad. Ukratko, dijelove mape sada možete jednostavno preletjeti, ali baš kao što je i klasično kretanje kroz grad ostavljalo lažan osjećaj baratanja “posebnom vještinom”, i korištenje web-wingsa naoko je komplicirano (a zapravo jednostavno) iskustvo, zbog čega se osjećate kao da ste vještiji nego što zapravo jeste (pogotovo kad letenje kombinirate sa surfanjem). U svakom slučaju, mala, ali dobrodošla promjena.
Daleko veću promjenu doživio je stealth mode. Ovog puta, uz Milesovu kamuflažu, imamo i web-line pomoću kojeg na stropovima možete stvoriti vlastitu rutu pa svaki ulazak u zatvoren prostor postaje strateško pletenje mreže u koju hvatate neprijatelje. Na prvu vam se može učiniti kao da će ova nova mehanika pretjerano pojednostaviti igru, ali napredniji neprijatelji brzo će vas razuvjeriti. Sve u svemu, izvanredan dodatak koji mijenja i unapređuje način igre na koji smo navikli.
Ne znam je li to nešto karakteristično samo za ovaj dio igre, ali u kratkom sam vremenu naišao na nekoliko, nazovimo ih tako, “mini igara” na različitim mjestima. Primjerice, u jednom trenutku gasite požare i to je mala igra za sebe, u drugom upravljate robotom i spajate žice, a nedugo nakon toga krećete se kroz ventilaciju izbjegavajući valove struje. Svaki od tih segmenata ima vlastita pravila i stil igre, ali ne radi se o sporednim misijama na mapi, već nečem što je integrirano u glavnu priču. Iako su i prethodnici imali nešto slično, ovdje je to puno naglašenije. U svakom slučaju, zgodan detalj koji igru čini šarenijom i dinamičnijom.
Sloboda koju donosi napuštanje cross-gena
Mapa je ponovno načičkana svim i svačim, a budući da su prethodnici u tom pogledu bili jedan od najboljih primjera kako popuniti mapu i ne pretjerati, nadam se da će se ta razina kontrole kvalitete zadržati i u nastavku. Doduše, nisam previše istraživao sporedne misije, a ono što sam vidio bilo je vezano za web-wings i radilo se o ne pretjerano impresivnom praćenju drona, koje je ekvivalent svih onih vremenski ograničenih misija koje obožavamo mrziti u više-manje svim open-world igrama. Doduše, pretpostavljam da se radilo o misiji čiji je jedini cilj razviti web-wings vještinu i nije djelovalo kao misija koju MORATE završiti kako biste nastavili igru.
Grafički, igra je besprijekorna i djeluje kao da će namučiti Plejku.
E sad, radi se o ekskluzivi za peticu, što je uvijek dobar dio priče (ako ste vlasnik petice) jer krajnje je vrijeme da se razvojni timovi okrenu budućnosti. Potpuno je razumljiva želja da se vlasnike četvorki ne napusti, ali cross-gen poslovni model drži nas u limbu u kojem već četvrtu godinu čekamo da se dogodi nešto veliko, a da to “nešto” ne bude remaster, remake ili Ratchet & Clank/Returnal. Da, ovo nisu jedine PS5 ekskluzive, ali, budimo realni, nema ih puno do kojih nam je stalo. Spider-Man 2 je ta igra koju smo čekali i to se osjeti.
Jeannette Lee objasnila nam je kako su iskoristili slobodu koja dolazi s radom za samo jednu platformu (onu novu): “Insomniac je već radio na Ratchet & Clank: Drift Apart, koji je bio u potpunosti igra za PS5 i to nam je omogućilo da se upoznamo s hardverom. To nam je dalo neke lekcije koje smo primijenili u Spider-Manu 2.
Ako se pokušaš vratiti u remasterirane verzije prvog Spider-Mana, shvatit ćeš koliko je kretanje gradom sporije nego u dvojci. U dvojci je to izuzetno brzo i glatko, baš kao i kod promjena s jednog Spider-Mana na drugog.
Postoji jedna jako cool stvar koju možemo raditi zbog hardvera, a to je da se možete glatko prebacivati s jednog kraja mape na drugi pa vam se može učiniti da je dio priče završen, ali se zapravo nastavlja.”
Iako se i ove promjene zapravo svode tek na prednosti koje dolaze s brzim SSD-om, generalno možete osjetiti da se radi o igri za peticu. Nisam detaljno istraživao ray-tracing i čeprkao po postavkama, ali sve izgleda veće, ljepše i raskošnije, a ulice su prepune i osjećate metež velegrada.
Igra za koju ne trebate strahovati
Kad sve zbrojimo i oduzmemo, radi se o još jednoj od onih ispeglanih ekskluziva kakve smo navikli viđati.
Insomniac Games pred sobom ima ogroman zadatak jer je riječ o nastavku jednog od Sonyjevih najvećih hitova i objektivno se mnogo toga vrlo lako može izjaloviti. Daleko od toga da se radi o lošim igrama, ali Assassin’s Creed s vremenom je postao primjer onoga što se događa kad razvojni timovi jednostavno ne znaju stati na loptu i zaustaviti se kad je najbolje. Igre poput prvog Spider-Mana ili prvog Horizona bile su sjajna protuteža i primjer toga kako stvoriti nešto veliko i otvoreno, a ne pretrpati mapu hrpetinom suvišnog sadržaja koji samo stvara privid toga da se ovdje “puno toga događa”.
Spider-Man 2 djeluje veliko, prepun je sadržaja, ima ogroman kapital u dinamičnim i uzbudljivim borbama, fluidnom kretanju kroz predivno dizajnirani grad, stealth misijama i velikim blockbusterskim “set-pieceovima” koji vas ostavljaju bez daha. Dio toga smo vidjeli u najavama, dio toga sam vidio tijekom testiranja igre. Na papiru je ova igra prevelika da podbaci, a tako će vjerojatno i biti. Međutim, to je sat i pol priče, iz čega mogu izvući samo ono što sam izvukao pa neću brzati sa zaključcima i predviđanjem. Prvi dio jedna mi je od najdražih igara za Plejku i puno očekujem od nastavka pa sam vjerojatno zbog toga i malo suzdržan.
No na temelju viđenog, sve ukazuje na to da je ovo jedna od onih igara za koje ne morate strahovati jer ako je ostatak igre kao sat i pol koje sam odigrao, imamo jednu od najboljih igara jedne od najboljih godina za videoigre.
Intervju s Jeanette Lee, direktoricom projekta možete pročitati OVDJE.