Prema posljednjim podacima Statističkog zavoda, Njemačka je u prvom tromjesečju zabilježila gubitak više od 486.000 radnih mjesta. Uz rast troškova života i sve skuplje stanarine, sve veći broj radnika s Balkana razmišlja o povratku u domovinu.
Svakodnevni pritisak
Jedan od njih podijelio je dilemu u grupi “Život u Njemačkoj”, navodeći da već devet godina živi u toj zemlji, ali da je sve umorniji od svakodnevnog pritiska. – Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plaća mi je 2.300 eura, stan plaćam 1.050 eura, vrtić 280 eura, sve ode. Roditelji su u BiH i sve su stariji. Djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Je li se netko vratio nakon toliko godina i jeste li zažalili – napisao je.
Uslijedila je rasprava, a brojni članovi grupe podijelili su svoja iskustva povratka iz Njemačke. Đulijano je napisao da se vratio prije nekoliko mjeseci i da, iako sada ima manju plaću, smatra da živi kvalitetnije. – Vratio sam se prije tri mjeseca. Plaća mi je manja za 300 eura, ali jedem i pijem s obitelji isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa, to sigurno. Sreća moje djece, moje žene i mene samog nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje. Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo kidaš za 2.300 eura, a u svojoj državi možeš raditi za nekoliko stotina eura manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo je nebo i zemlja – naveo je.
Jedan od komentara bio je i šaljive prirode, uz poruku da povratak nije jednostavan: – Nemoj se vraćati, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju gledati utakmice i navijati. Svima su opečeni prsti od skidanja janjetine sa žara. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa se moraju kupati u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja – napisao je jedan korisnik.
Mirjana je podijelila svoje iskustvo i kazala da se nakon povratka nije pokajala. – Ja sam se vratila prije četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju plaću, ali su mi srce i duša puni. Sami morate odlučiti što i kako. Samo, tuđina je to i život brzo proleti. Sretno, što god odlučili – poručila je.
Ivica je naveo da je nakon povratka pokrenuo vlastiti posao. – Vratio sam se iz Njemačke prije pet godina i tri mjeseca. Otvorio sam tvrtku, trenutno nas je zaposleno šestero. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svom, ne plaćam stanarinu, ne plaćam preskupa osiguranja, ne plaćam godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Općenito govoreći, nisam pogriješio – napisao je.
Jedan od komentatora kazao je da će se i sam vratiti, iako će to značiti znatno manju zaradu. – Ako si nesretan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se do kraja godine, i za plaću devet puta manju nego ovdje u inozemstvu. Srce je odlučilo. Ako umremo, umiremo zajedno, mislim metaforički – napisao je.
Život u Njemačkoj sigurnija opcija
Ivan je istaknuo da mu povratak nije donio razočaranje. – Nisam zažalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Njemačkoj, kupio kuću i živio bolje nego 50 posto Nijemaca, ali dom je dom – poručio je.
Bilo je i onih koji smatraju da je život u Njemačkoj ipak sigurnija opcija. – Nemoj se vraćati, bolje ti je u Njemačkoj. Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život, jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete biti podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli. U BiH svatko može zaraditi 1.000 eura ako želi raditi. Popiješ jutarnju kavu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 četvornih metara, nemam kredit. Zato mogu otići u inozemstvo kad god poželim – napisao je Emin.
Scena.ba
