Za mnoge od nas, iskustvo smrti izgleda kao nešto u šta nikada ne možemo imati uvid. Međutim, istraživači koji su sproveli istraživanje nad ljudima čija su srca stala te su rasvijetlili šta bi se moglo dogoditi kada umremo.
Prva studija ove vrste otkrila je da je gotovo 40 posto ljudi koji su bili podvrgnuti CPR nakon srčanog zastoja imali sjećanja ili neku percepciju stvari koje se dešavaju oko njih i imali su iskustva iz snova. Mnogi su se čak prisjetili i iskustva smrti.
Mnogi su pokazivali znakove moždane aktivnosti i do sat vremena nakon što im je srce stalo i medicinari su počeli s primjenom CPR-a , prema elektroencefalogramu (EEG) skeniranju.
Nalazi otvaraju vrata sistematskom istraživanju onoga što se dešava kada osoba umre, rekli su naučnici.
Sam Parnia, viši autor studije i liječnik intenzivne njege na NYU Langone u New Yorku, rekao je: “Iako su ljekari dugo mislili da mozak trpi trajno oštećenje oko 10 minuta nakon što ga srce prestane opskrbljivati kisikom, naš rad je otkrio da mozak može pokazivati znakove električnog oporavka dugo u toku CPR-a”.
Ovo je prva velika studija koja pokazuje da ova sjećanja i promjene moždanih valova mogu biti znakovi univerzalnih, zajedničkih elemenata takozvanih iskustava bliske smrti.
Studija, objavljena u časopisu Resuscitation, ispitala je 567 pacijenata u 25 američkih i britanskih bolnica koji su primili CPR nakon srčanog zastoja između maja 2017. i marta 2020. godine.
Intervjuisali su 28 od 53 preživjela kako bi ispitali čega su se – ako ništa drugo – prisjetili iz svojih iskustava bliske smrti i koliko su bili svjesni.
Dva pacijenta sa srčanim zastojem izašla su iz kome tokom CPR-a, a još dvoje su to učinili tokom perioda nakon reanimacije.
Jedna preživjela se prisjetila: “Mogla sam osjetiti da mi neko nešto radi na grudima. Nisam mogao osjetiti stvarne kompresije, ali sam mogla osjetiti kako neko trlja prilično snažno. Bilo je prilično bolno”.
Drugi je rekao: “Sjećam se kada sam se vratio i kada su mi stavljali te dvije elektrode na grudi, i sjećam se šoka.”
Šestorica su se mogla prisjetiti iskustva smrti. Jedan od preživjelih je to ovako opisao: “Nisam više bio u svom tijelu. Plutao sam bez težine i fizičke sposobnosti. Bio sam iznad svog tijela i direktno ispod plafona sobe za intenzivnu terapiju. Posmatrao sam scenu koja se dešavala ispod mene.”
Drugi se osjećao kao da idu prema odredištu: “Sjećam se da sam ušao u tunel. Prvi osjećaj je bio osjećaj intenzivnog mira. Bilo je tako mirno i spokojno sa nevjerovatnom količinom spokoja. Sve moje brige, misli, strahovi i mišljenja su nestale. Intenzitet mira je bio toliko nevjerovatan i neodoljiv da nije bilo straha u onome što sam doživljavao. Nisam imao strah oko toga kuda idem i šta da očekujem kada stignem tamo.Tada sam osjetio toplinu. Onda se pojavila želja da budem kod kuće.”
Jedan od stereotipa o iskustvima bliske smrti su sjećanja ljudi koja bljeskaju.
A neki se sećaju da su vidjeli voljene osobe. “Sjećam se da sam vidio svog tatu”, rekao je jedan pacijent, dok je drugi čuo kako njihova mrtva baka govori: “Moraš se vratiti”.
Istraživači su također promatrali aktivnost moždanih valova osoba koje su preživjele srčani zastoj i testirali da li se učesnici mogu sjetiti određenih prizora i zvukova.
Tokom reanimacije pacijentima su stavljali slušalice i puštali tri riječi – jabuka , kruška i banana – dok su koristili tablet za prikaz 10 slika. Samo je jedan od 28 učesnika tačno zapamtio redoslijed riječi, ali se sjetio slika.
Istraživački tim je rekao da je potrebno uraditi dodatne studije o tome šta se dešava ljudima nakon smrti i psihološkim ishodima izlaska iz srčanog zastoja.
Scena.ba
