Naprosto slika u kojoj se HDZ BiH kroz HNS predstavlja s ciljem ostvarenja hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini očito je osuđen na propast od samoga osnutka. Propast zbog toga što je očito kako namjera nije to već je cijelo hrvatsko pretvoreno u biznis s unosnim sinekurama, dobro plaćenim pozicijama i raspodjela izbornog plijena na kumove, snajke i rođake s tezom kako se pomlađuju upravljački kadrovi.
SBŽ iz perspektive hrvatskih političkih vizionara ne samo da je “trinaesto prase” već se i same lokalne strukture u HDZ BiH ili ne smiju ili ne žele suprotstaviti takvoj politici Dragana Čovića.
Kada je god bilo potrebno HDZ 1990 je bio osviješten i odgovoran oko nacionalnog interesa koji je u rukama Dragana Čovića naprosto postao istrcana fraza.
Tema za doktorsku disertaciju može biti ta politika Željka Komšića i refleks reakcija na tu politiku koja je ustoličila Dragana Čovića i tako razbila sav pluralizam u hrvatskom biračkom tijelu. Za uzvrat mu Čović treba podići spomenik u prirodnoj veličini.
Hrvati u Središnjoj Bosni su jasno dobili poruku da kao i Posavina i ostatak dijelova gdje žive Hrvati biti će zanemareni i u buduće, kako od HDZ tako i od HNS-a.
Navodimo i imenovanja ministara gdje nema ni jednog Hrvata iz SBŽ kao i na, stotine uposlenih u javna poduzeća tek mrvica dolazi iz SBŽ. Tu se priča ne zaustavlja već samo uokvirivanje novog rukovodstva EP HZ-HB i smjena istog dolaze iz Hercegovine iako 40% potrošača tog istog javnog poduzeća dolazi iz Bosne. Dok naši lokalni šerifi glume nacionalne dušobrižnike za Hrvate u Bosni pred velikim šefom ne smiju ni pisnuti. Zadovolje se s nekoliko sinekurama i dobro plaćenih poslova dok ozbiljna politika koja se brine o budućnosti naroda koji ovdje žive jednostavno ne postoji. Osobno bih barem pitao, dobro šefe, možete li objasniti kako se u Hercegovini zaposli 100 ljudi, a u Bosni 5, pa da barem znamo o što se radi.
Scena.ba
