Cibona? Proveo sam u tom klubu pet godina i doslovno odrastao u Ciboninom stacionaru i išao na svaku utakmicu seniora. Ja taj klub i dalje volim i jako mi je žao vidjeti što se s njim događa
Po dolasku u Hrvatsku, do studija Večernjakove televizije sa svojih 213 centimetara navratio je Ivica Zubac i to s vrlo jakim povodom. Jedan od najboljih NBA centara došao je po statuu “Košarkaš”, akademskog kipara Stipe Sikirice, koja se tradicionalno dodjeljuje košarkašu godine. A Ivica je suvereno bio najbolji hrvatski košarkaš u 2024. godini ali je svoju nagradu preuzeti bio u prilici tek po završetku NBA sezone. A riječ je o anketi koja traje od 1978. godine a Ivica je peti laureat koji je rođen u mostarskoj bolnici. Krenulo je s Draženom Dalipagićem, baš te početne godine, 19 godina kasnije to je bio Josip Sesar (1997.), potom Zoran Planinić (2007. i 2012.) da bi se od košarkaša rođenih u Hercegovini, kao rekorder ovog izbora (osam puta) nametnuo Bojan Bogdanović. Big Zu je, tako ga zovu suigrači iz Clippersa, prvi centar koji je dobio ovu nagradu nakon deset godina i Ante Tomića a tek šesti centar u 47 godina ovog izbora. Sugerira li to da je centrima teže nametnuti se s obzirom na to da su odvojeni od lopte. Dakako, ako niste Nikola Jokić pa se napadi igraju preko vas.
– Doista, dojam je da se vanjski igrači lakše kvalificiraju za ovakve nagrade. Naša centrima je teže, naročito u startu karijere, pa nam duže treba da dođemo do nekog statusa. A radimo i posao koji često prolazi nezapaženo, naročito od strane laika koji košarku toliko ne razumiju. No, isto tako sam uvjeren da niti jedna momčad ne može daleko dogurati bez ozbiljnog centra.
A upravo je Zupčev primjer u tom smislu simptomatičan. Sve što je radio nije se vidjelo u statističkim kolonama ali su to jako dobro znali njegovi suigrači pa su ga nominirali za najboljeg defenzivca lige.
– To koliko imate blokada i osvojenih lopti ne priča cijelu priču. Važna je i ta pojava u reketu i to kada se bek koji je u prodoru, kada ugleda nekog centra, odluči vratiti. Mi smo imali najbolji postotak defenzivnog skoka i još neke stvari koje se ne vide u statistici a jako su bitne. Držim a radim dosta stvari koje prosječni gledatelj ne vidi, no najbitnije je da to vide moji suigrači i moji treneri. I da to funkcionira.
Priznat će, a to je i prilično logično, da mu je najteže bilo čuvati trostruko najboljeg igrala NBA lige Nikolu Jokića. U čemu je njegova tajna?
– Tajna je u tome što on niti u jedno napadu ne “odmara”. Uvijek nešto radi, čak i kada nema loptu. Niti jedan suparnički napad ti pored njega ne možeš “odmoriti”. Čim ti koncentracija sekundu pobjegne, pogledaš u drugu stranu ili se ispraviš u koljenima, to je gotovo. Sva ta filozofija igre u obrani protiv centara, koju učiš cijelu karijeru, protiv njega pada u vodu. Sve što si naučio i sve što koristiš protiv drugih centara ništa ne vrijedi. Toliko je raznovrstan napadački i ja protiv takva centra nikad nisam igrao i ne znam je li takav koji je to sve radio ikad postojao.
