JUČER u ranim jutarnjim satima u zračnom napadu u predgrađu Damaska ubijen je brigadni general iranske Revolucionarne garde Sayyed Razi Mousavi. Teheran je za napad odmah optužio Izrael i zaprijetio odmazdom.
>> Iranska TV prekinula program: “Izrael nam je ubio generala.” Najavljena osveta
S obzirom na to da je Mousavi bio glavni iranski operativac za dopremu oružja, streljiva i novca iz Irana u Siriju i Libanon, nije nikakvo iznenađenje da ga je Izrael odabrao kao cilj. Međutim, Mousavi je u Damasku živio trideset godina te je čak imao ured u tamošnjem ministarstvu obrane pa je logično pitanje zašto je napadnut baš sada, usred krize u Pojasu Gaze. Je li moguće da Izrael želi rat na dva bojišta istovremeno?
Prije dva tjedna predsjedavajući izraelskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Tzachi Hanegbi na televizijskom programu Channel 12 najavio je novi rat – protiv Hezbolaha. No tada je Hanegbi tvrdio da do napada na Hezbolah neće doći prije nego što se dovrše operacije u Pojasu Gaze, što je razumljivo jer niti jedna vojska ne želi istovremeno ratovati na dva bojišta i voditi dvije odvojene operacije.
Zašto se napad dogodio baš sada?
Zbog čega je izraelski politički vrh odlučio napasti sam vrh Republikanske garde? Zato što u svakom ratu postoji nekoliko odvojenih faktora. Uz dominantni vojni, tu je politički, ali i ekonomski. Izraelska ekonomija sve teže podnosi ovo ratno stanje kojem se ne nazire kraj. Čekati kraj operacija u Pojasu Gaze pa onda krenuti na Hezbolah značilo bi dodatne mjesece vojne službe za 300 tisuća mobiliziranih pričuvnika. I vjerojatno podizanje još nekoliko desetaka tisuća.
Sa sjevera Izraela uz granicu s Libanonom evakuirano je više od 80 tisuća stanovnika. Poljoprivredni nasadi propadaju, a industrijski pogoni stoje. Život na sjeveru Izraela doslovno je stao.
Ugasio se i turizam. Ove godine je do početka rata s Hamasom Izrael posjetilo 2.5 milijuna turista. S obzirom na to da je izraelska turistička sezona najintenzivnija za božićne blagdane, svi su očekivali da će se broj turista približiti, ako ne i premašiti, rekordnoj 2019. godini s 4.9 milijuna. Umjesto milijuna turista koji obilaze Jeruzalem, Betlehem, Nazaret, rijeku Jordan, Galilejsko jezero i sva ostala vjersko-turistička odredišta, ona zjape prazna.
Izraelska ekonomija sve više trpi
Jedini rat koji je Izrael vodio još duže od ovoga bio je onaj prvi (trajao je od studenog 1948. do ožujka 1949.) kad su se borili za opstanak. Svi ostali bili su puno kraći. Jomkipurski rat trajao je 20 dana, a Lipanjski rat poznatiji je po nazivu Šestodnevni jer je trajao šest dana.
Zbog svega toga izraelska ekonomija sve teže trpi rat kojem se ne vidi kraj. Iako bi izraelska vojska najradije prvo dovršila posao u Pojasu Gaze pa se onda posvetila uništavanju Hezbolaha, izraelske vođe znaju da im ponestaje vremena. Zbog toga je zračni udar na brigadnog generala iranske Revolucionarne garde Sayyeda Razija Mousavija pokušaj Jeruzalema da isprovocira odgovor Teherana koji bi bio dovoljan za pokretanje velike vojne operacije protiv Hezbolaha.
Zasigurno ne slučajno istog dana kad se dogodio napad na Mousavija, izraelski ministar obrane Yoav Gallan posjetio je sjeverno zapovjedništvo izraelske vojske zadužene za nadzor granice prema Libanonu i Siriji. The Jeruzalem Post je prenio Gallanove izjave kako su udari iz zraka te djelovanja artiljerije i tenkova eliminirali 150 pripadnika Hezbolaha te da je izraelsko ratno zrakoplovstvo uništilo značajni dio infrastrukture Hezbolaha u južnom Libanonu.
Rat protiv Hezbolaha mogao bi početi svakog trena
Zanimljivo je da je u izvornom izvještaju The Jeruzalem Post prenio i izjavu ministra Gallana kako izraelsko ratno zrakoplovstvo nadzire libanonski zračni prostor te potpuno sigurno djeluje unutar njega. U naknadnoj obradi teksta taj je dio nestao, ali je mali dio još uvijek vidljiv u podnaslovu.
Očigledno je opcija čekanja kraja operacija u Pojasu Gaze postala neprihvatljiva te operacije protiv Hezbolaha mogu početi svakog trenutka. Jeruzalem samo čeka opravdani povod.
Scena.ba
