Put Bosne i Hercegovine prema članstvu u Europskoj uniji trebao bi biti deblokiran idućeg utorka, kada će premijeri članica EU-a prema očekivanjima – nakon što je ovog tjedna to formalno preporučila Europska komisija – donijeti odluku o početku pristupnih pregovora. Radi se o simbolici jer sami pregovori neće započeti prije dovršetka procesa europskih izbora, ali i prije nego što se usvoji pregovarački okvir. Trajat će, dakako, godinama.
Odluka o otvaranju pregovora slijedi nakon što je Bosna i Hercegovina ‘u jednoj godini napravila više napretka nego u deset godina prije toga’, kako se izrazila predsjednica EK Ursula von der Leyen, ali i nakon što su pregovori već pokrenuti s Ukrajinom i Moldavijom te je Gruziji dodijeljen status kandidata za članstvo.
Motivacija je, slažu se analitičari, podijeljena: s jedne strane pogurnuti BiH kako ne bi ostala jedina crna rupa na karti ujedinjene Europe, a s druge spriječiti da ta zemlja potpadne pod toksičan ruski utjecaj i zapravo odustane od europskih integracija. U tu svrhu u Sarajevo su posljednjih tjedana hodočastili sama Von der Leyen i niz europskih dužnosnika, ali i premijera država članica.
Formalni uvjeti za to bili su javno objavljeni i od vladajuće koalicije – koju čine stranke s hrvatskim predznakom, Dodikov SNSD i blok probošnjačkih stranaka s ‘građanskim’ prefiksom, bez SDA – očekivalo se da ih ispuni u roku od nekoliko mjeseci. Zadatak je djelomično obavljen.
Osim usklađivanja s europskom vanjskom i sigurnosnom politikom, napokon je usvojen zakon o sprječavanju sukoba interesa te zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, a ‘bonus’ je odluka ministarstva pravosuđa BiH, koje je odlučilo uvrstiti i presude Haaškog suda u domaće kaznene evidencije.
Zakon o sudovima ipak nije usvojen, a i izmjene paketa izbornih zakona – kojima bi se spriječila majorizacija malobrojnih Hrvata te im se omogućilo da doista biraju svog člana Predsjedništva BiH – ipak su još uvijek na čekanju. Pojednostavljeno, HDZ BiH inzistira na tome da se, uz očekivane tehničke izmjene, uvedu nova pravila biranja člana Predsjedništva BiH iz redova Hrvata, no tri stranke bošnjačko-građanskog bloka to ne žele prihvatiti jer žele da te izmjene budu dio paketa u kojemu će se provesti i sve presude Europskog suda za ljudska prava.
Za to je potrebna izmjena Ustava i jasno je da se radi o iluziji. Očekuje se intervencija visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta i nametanje izmjena izbornih zakona, no samo onog dijela koji se odnosi na tehničku provedbu i regularnost izbora – ali ne i dijela vezanog uz etničko predstavljanje.
Prepucavanje dva brda i nakon kandidature
Na hrvatskoj političkoj sceni pozdravljena je deblokada procesa pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji, a Vlada se požurila predstaviti to kao svoj gigantski vanjskopolitički uspjeh. Potez je pozdravio i predsjednik države Zoran Milanović te je potom žestoko napao premijera Andreja Plenkovića jer nije iskoristio ovu priliku kako bi se izborio za jednakopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda. Iz tona njegova priopćenja ostaje dojam da je smatrao da je trebalo iskoristiti veto na početak pregovora prije nego što se riješi problem izbornih zakona.
‘Hrvati u BiH dočekuju pregovore s EU-om bez prava da sami biraju svog predstavnika u najvišoj državnoj instituciji jer do danas nije promijenjeno izborno zakonodavstvo. Štoviše, u pregovore se ulazi s jasnom namjerom europske birokracije da od BiH stvori tzv. građansku državu, u kojoj će se o pravima konstitutivnih naroda voditi računa još manje nego danas. Za hrvatski narod u BiH, ali i za Hrvatsku, to je neprihvatljivo i opasno, pogotovo jer se može očekivati da će se tijekom pregovaračkog procesa od vlasti u BiH tražiti dodatni ustupci i kompromisi’, objavio je Milanović te smatra da premijer ‘kao svoj uspjeh predstavlja tešku i neizvjesnu sudbinu hrvatskog naroda u BiH’.
‘Izjava predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, koji je početak pregovora BiH s EU-om nazvao ‘najvećim vanjskopolitičkim uspjehom Vlade u ovom mandatu’ predstavlja vrhunac njegovog dodvoravanja briselskim birokratima. Za njegovu političku karijeru možda to i jest uspjeh jer je u cijelosti došao u ravan s briselskim poimanjem prava Hrvata u BiH. Ali za hrvatski narod u BiH takvim ‘najvećim vanjskopolitičkim uspjehom Vlade’ kao da je popločen put u politički pakao’, objavili su s Pantovčaka.
Iz HDZ-a su mu odgovorili tvrdnjom da je ‘zavidan, jalan i frustriran’, no zanimljivo, nijednom riječju nisu spomenuli izborne zakone u susjednoj državi.
Svatko vuče na svoju stranu
S politologom i komentatorom tportala Višeslavom Raosom razgovarali smo o situaciji u BiH i njenom približavanju EU, ali i refleksiji tog procesa na domaću političku scenu.
‘Najprije, preporuka o pokretanju pregovora i odluka koja će idućeg tjedna vjerojatno uslijediti ipak su ugodno iznenađenje jer je vladala velika skepsa oko ispunjavanja minimalnih postavljenih kriterija s obzirom na stanje na tamošnjoj političkoj sceni i način na koji ta zemlja uopće funkcionira. Evidentno je u Bruxellesu procijenjeno da BiH treba malo pogurati iz sličnih razloga kao i Ukrajinu – kako Rusija preko Beograda i izravnim akcijama Republike Srpske i Milorada Dodika ne bi tu zemlju geostrateški primaknula sebi i odmaknula od Zapada. Ideja jest da Bosni i Hercegovini treba opipljivija ‘mrkva’ kako bi se tamošnju politiku i društvo potaknulo na reforme’, smatra Raos.
Bosna i Hercegovina je, upozorava, i dalje dramatično podijeljena zemlja, u kojoj svaka od tri strane vuče u svom smjeru: Hrvati inzistiraju na tome da se ključne pozicije u vlasti popunjavaju u skladu s Daytonom i na bazi ravnopravnog etničkog predstavljanja, Republika Srpska cijelo vrijeme je ‘na izlazu’, a političko Sarajevo priželjkuje dokidanje sustava podjele vlasti i formiranje unitarno uređene države u kojoj bi Srbi i Hrvati zapravo bili predstavljani kao nacionalne manjine.
‘Bit će vrlo zanimljivo gledati kako će država, koja ni unutar sebe ne može doći do dogovora, sada u procesu pristupanja Europskoj uniji dodatno prenijeti dio svog suvereniteta. S druge strane, samo otvaranje pregovora nužno će natjerati mlade ljude sklone kompromisima – a ima ih na svim stranama – da počnu graditi neko novo društvo’, dodaje Raos.
On kao velik problem vidi nesmjenjivost političkih elita, koje uglavnom obavljaju rošade na visokim funkcijama, premda se slaže da se u bošnjačkom korpusu promjene ipak češće događaju. No slaže se i da bi se među Hrvatima lakše pojavio pluralizam kada bi bilo osigurano da se njihova većinska volja zaista odražava u institucijama, pa i Predsjedništvu, umjesto da se svaki izraz želje za federalizmom u Sarajevu proglašava separatizmom i pozivom na rat.
Bosna kao Belgija?
‘Što se tiče stava Europske unije, ondje zbilja preferiraju da se što manje političkih pozicija popunjava po etničkom ključu i u tome najčešće uvažavaju stavove koji dolaze iz Sarajeva, no Europska unija poznaje i druge mehanizme – treba pogledati Belgiju, Južni Tirol ili Španjolsku. To je putokaz kako urediti Bosnu i Hercegovinu. Postoje i ideje da se članovi Predsjedništva, umjesto u jednom, biraju u dva kruga izbora ili da se bira samo jedan predsjednik koji bi imao vrlo simbolične ovlasti, a težište moći prebacilo bi se u parlament, u kojemu se odluke nužno donose konsenzusom, potom i na vladu. Time bi se udovoljilo svim presudama koje treba udovoljiti, država bi ojačala, a odluke bi se svejedno morale donositi uz široku etničku i političku koaliciju’, objašnjava Raos.
Proces pristupanja Europskoj uniji, napominje, nužno će dovesti do jačanja institucija, pa time i do manje ugroženosti normalnog funkcioniranja države i društva u trenucima političke nestabilnosti.
‘Što se tiče same odluke o pokretanju pristupnih pregovora, ne smatram da se radi o velikoj Plenkovićevoj pobjedi, niti o njegovom velikom porazu, kao što tvrdi Milanović. Okolnosti su se naprosto posložile i ishod bi vjerojatno bio sličan i da je Peđa Grbin premijer. Ono što će možda biti zanimljivo promatrati u idućem razdoblju jest hoće li oporba, pogotovo njen lijevi dio, isticanjem izborne liste za dijasporu pokušati pragmatično iskoristiti Milanovićev tvrdi istup’, zaključuje Raos.
Scena.ba
