Groblje vlakova u Boliviji: Željezni divovi koje neumorno nagriza sol usred postapokaliptičnog krajolika
Na rubu maloga bolivijskog grada Uyunija, usred suhoga i gotovo pustinjskog krajolika, nalazi se neobično mjesto koje izgleda kao prizor iz nekog postapokaliptičnog filma – groblje vlakova, poznato kao Cementerio de Trenes. Razasuti po pustinji stoje zahrđali vagoni i lokomotive, ostaci nekadašnjeg željezničkog procvata Bolivije. Danas ovo mjesto privlači putnike i fotografe iz cijelog svijeta te često predstavlja prvu postaju prije odlaska na spektakularni Salar de Uyuni – najveću slanu površinu na svijetu koja se prostire na više od 10 tisuća četvornih kilometara.
Krajem 19. stoljeća Uyuni je bio važan prometni čvor za željezničke linije u Južnoj Americi, ponajviše zbog razvoja rudarske industrije. No njezin pad 1940-ih zaustavio je daljnji razvoj, a vlakovi, većinom uvezeni iz Velike Britanije, ostali su na periferiji grada. Umjesto da ih rastave i prodaju kao staro željezo, lokalno stanovništvo ih je jednostavno ostavilo da propadaju, prepuštene zubu vremena. S vremenom je surova klima učinila svoje. Vjetrovi puni soli s obližnjih solana nagrizli su metal, a danas su ostale tek hrđave, ogoljene konstrukcije koje stvaraju gotovo nestvaran prizor.
Kako doći?
Do ovog neobičnog mjesta najlakše je doći u organiziranim turama prema Salar de Uyuniju. Posjet obično traje oko sat vremena, što je dovoljno za istraživanje i fotografiranje, ali i za slušanje zanimljivih priča lokalnih vodiča. Groblje vlakova posebno je atraktivno u ranim jutarnjim satima, kada blago svjetlo dodatno naglašava teksture zahrđalog metala.
Rajsko zrcalo
Salar de Uyuni ima dva različita lica ovisno o dobu godine, a oba su zanimljiva na svoj način. U sušnom razdoblju, od svibnja do studenog, temperature su niže i tlo se stvrdne, pa posjetitelji mogu doći do područja nedostupnih tijekom kišne sezone. Od lipnja do kolovoza traje vrhunac turističke sezone, pa su i izleti nešto skuplji.
Kišno razdoblje, od prosinca do travnja, poseban je doživljaj jer posjetiteljima omogućuje uživanje u prizoru koji oduzima dah. Sloj vode koji se tada nakupi pretvara ovu ravnu, bijelu površinu u rajsko zrcalo u kojem se savršeno ogleda nebo, pa izgleda kao da se nebo i zemlja spajaju upravo na tom mjestu. To je prizor koji mnogi fotografi, profesionalni ili amaterski, žele zabilježiti.
Scena.ba
