Tužnih su lica i neraspoloženi hrvatski reprezentativci napustili Feijenoordov De Kuip stadion. A kako i ne bi, kad su propustili priliku za osvajanjem prvog zlata na nekom velikom natjecanju.
No, možda bi ih trebalo utješiti što su ih navijači s travnjaka ispratili uz ovacije, pruživši im maksimalnu podršku i bezuvjetnu ljubav. A porazi su ionako sastavni dio sporta.
Naravno, najviše ovacija dobio je Luka Modrić, kojem su još tijekom utakmice, u desetoj minuti, pjevali ‘Ostani tu…’, aludirajući da bi ga oni željeli i dalje gledati u reprezentativnom dresu. Međutim, na njegovu odluku ne može utjecati nitko, jer kako je izjavio nakon utakmice, on ju je već donio.
Ali dok živi nada, i uvjerenje da će Luka ostati uz suigrače u reprezentaciji, a što je sugerirao i izbornik Zlatko Dalić, trebamo se ponašati kao da je sve OK. Slaže se s time i bivši hrvatski reprezentativac, s 26 nastupa za A selekciju, Jurica Vranješ.
I zato je Vranješ prvo krenuo s analizom utakmice, koja je Hrvatskoj donijela već treću medalju u zadnjih pet godina.
‘Utakmica je po mom mišljenju bila jako dobra. Dobro smo parirali, mogla je otići na jednu ili drugu stranu. Vrlo dobrih 90, odnosno 120 minuta. I taj remi na kraju je bio i najpošteniji. No, penali su penali. Neki kažu lutrija, iako nisu. To je igra živaca. Naši su, nažalost, dva penala zapucali jako loše. Makar su čak i oni dobro pucali, ali su golmani pogodili stranu. Da su se golmani bacili na drugu stranu, sada bi naši igrači bili heroji. To je tako u nogometu. Nemamo se što sramiti. Odigrali su odličnu utakmicu, taktički zrelo, bilo je zanimljivo. I nakon dugo vremena napokon pravo finale. Uz to sve, na kraju sezone, kada su svi igrači potrošeni. Ali eto, izgledali su jako svježi i spremni za svih 120 minuta. I jedni, i drugi’, započeo je 43-godišnji Jurica Vranješ.
No, dojam je da su prilike Španjolaca ipak bile puno konkretnije, opasnije. Pa čak i da su ih imali puno više?
‘To je istina, ali isto tako mislim da su oni do prilika dolazili iz naših grešaka. Imali su te dvije, tri prave prilike, ali baš kao i mi. Danas je bila takva koncentracije kvalitete u 22 igrača, ali i ovih koji su ušli naknadno, tako da se do prilike moglo doći samo iz kakve individualne, pa i najmanje greškice. Zbilja me je utakmica jako iznenadila’.
Marcelo Brozović bio je igrač utakmice, što je tek utješna nagrada hrvatskom stožeru za poraz u finalu?
‘Brozović je bio najbolji, stvarno. Zadnjih mjeseci podigao je formu strašno, što je prezentirao i u dresu Intera, ali što i demonstrira uvijek i u hrvatskom dresu’.
Izbornik Dalić ponovno je pohvalio i Luku Modrića?
‘A što reći za Luku? Uvijek je ili najbolji ili među dva, tri najbolja. Ne može uvijek biti najbolji. On je samom svojom pojavom na terenu donio prevagu. Španjolci njega ne napadaju. Kad on ima loptu u nogama nitko mu se ne želi približiti, da ne ispadne smiješan. A to je dokaz da je on druga dimenzija. U zadnjih 20 godina nisu napadali još jedino Zinedinea Zidanea. To je, dakle, top nivo’.
Dakle, sada ga samo treba nagovarati na ostanak, jer nam i dalje treba?
‘Da, slažem se. Trebalo bi ga nagovoriti da ostane. Naravno, ovisno o tome kakvu je odluku uopće donio. Jer s njegovim ostankom ne bi se dovodilo u pitanje ni ostanak nekih drugih, iskusnih igrača. Jer ima ih još nekoliko koji su već u godinama kada bi mogli početi razmišljati o povlačenju. Oni su također u ovih šest Dalićevih godina, osvajali trofeje. Ostvarivali rezultate na najvišem nivou. Ali i što će u skorije vrijeme biti teško ponoviti. Strah me je da bi s Lukinim odlaskom kroz godinu, ili dvije, i Brozović i Perišić mogli također početi razmišljati o povlačenju. Jer ako vide da to nije to, kao što je bilo s Lukom, s obzirom na to da su navikli na te top rezultate, i njima bi splasnula volja. Sjetimo se samo naših rezultata nakon 1998. godine, kada bi gotovo redoviti ispadali u skupinama. I zato, da nam se to ne bi dogodilo, moramo nekako nagovoriti Luku da ostane do Eura u Njemačkoj, gdje je sve praktički i počelo sa SP-om 2006. godine. I da tamo napravimo još jedan top rezultat. Međutim, njegova je zadnja. I kako on odluči, mi to moramo tako prihvatiti i zahvalni mu biti’, završio je Jurica Vranješ.
Scena.ba
