Autori u devet eseja promišljaju o čovjeku budućnosti, transhumanizmu, umjetnoj inteligenciji i intenzivnom tehnološkom napretku društva tražeći odgovor na pitanja – na koji način će čovjek ući u kohabitaciju s kiborzima i robotima
Umjetna inteligencija još je u začetku, ranoj fazi. Možda se još nije, da se slikovito izrazimo, ni rodila, nego je tek u maternici, ali bilo kako bilo, riječ je o “biću” koje raste. Pred izgledima eksplozije umjetne inteligencije, mi ljudi smo kao mala djeca koja se igraju bombom. Zaključuju tako izv. prof. dr. sc. Ivana Greguric i doc. dr. sc. Nenad Vertovšek u početkom srpnja objavljenoj knjizi “Philosophies of the Future and the Non-Human: From Cyberspace to Human Enhancement” u izdanju Cambridge Scholars Publishinga iz Velike Britanije.Autori u devet eseja filozofske tematike promišljaju o čovjeku budućnosti, transhumanizmu, umjetnoj inteligenciji i intenzivnom tehnološkom napretku društva tražeći odgovore na pitanja – kada čovjek zbog tehnološke nadogradnje prestaje biti ”čovjek” i postaje ”nečovjek”, na koji način će čovjek ući u kohabitaciju s kiborzima i robotima, hoće li superinteligencija stvoriti svoj svijet nasuprot ljudskom i može li etika postati djelotvorni okvir budućeg razvoja čovječanstva. U tom smislu, doprinos autora je uspostavljanje nove discipline koja analizira našu tehnološku budućnost s kiborzima, avatarima i autonomnim robotima. Ta znanstveno-tehnološka budućnost donosi praktički nesagledive društvene i filozofske posljedice. Stoga ova knjiga odgovara na pitanja koja su etička i ontološka pitanja spajanja čovjeka s tehnologijom.
Profesorica Greguric u knjizi ističe da znanost i tehnika danas više nisu samo alati za produkciju postkapitalističkog načina života, već oni sve više koriste čovjeka kao sredstvo samosvrhovitog razvoja. Na mjesto filozofije nastupa kibernetika kao nova ontološka znanost, koja bit čovjeka vidi u poboljšanju ljudskih fizičkih i kognitivnih sposobnosti.
“Eksponencijalni razvoj konvergentnih tehnologija koje obuhvaćaju informacijske i komunikacijske tehnologije, biotehnologiju, nanotehnologiju i robotiku omogućuju sve veće intervencije na čovjeku što može dovesti do stvaranja transhumanih i posthumanih bića koja nadilaze granice ljudskog. Bit umjetne inteligencije jest u postvarenju ljudskih umnih sposobnosti koje imaju tendenciju nadmašiti čovjeka kao samosvjesnog individuuma i jedinog odgovornog urednika svog života”, ističe profesorica Greguric.
