Sport je vrlo često nepredvidiv. S tom činjenicom suočavamo se svakodnevno, a između ostaloga je baš zbog tog faktora svima nama toliko zanimljiv za praćenje i gledanje.
Postoje dvije vrste nepredvidivosti u sportu – kratkoročna i dugoročna. Primjer kratkoročne se lako iščitava u brojnim primjerima kada favorizirirana momčad protiv naizgled totalnog autsajdera izgubi utakmicu koju, barem gledajući na papiru, nikako ne mogu ispustiti. Dugoročna nepredvidivost možda je i najjasnija na primjeru mladih igrača, onih od kojih po dolasku na veliku scenu očekujemo puno, pa nas kroz koju godinu kolektivno razočaraju neispunjavanjem svog očitog potencijala, a nerijetki su i suprotni primjeri kada mladići za koje se misli da ne mogu dostići sportske visine zablistaju pod onim najsjajnijim reflektorima.
Ova priča na neki način obuhvaća obje navedene strane, jer naš je današnji junak prošao pravi rollercoaster u kontekstu očekivanja koja su konstantno kontrirala konačnom proizvodu, odnosno samim predstavama na terenu.
BUDUĆNOST HRVATSKE KOŠARKE
Mario Hezonja je od najranijih dana prikazivao nepobitni košarkaški talent. Još kao klinac u osnovnoj školi, sa svega 13 godina, imao je priliku zaigrati na seniorskoj razini, a hrvatska je košarka nakon duge potrage, koja traje još od odlaska Dražena i Tonija, dobila novog ‘malog’ – jednog od najvećih talenata Europe koji bi uz Šibenčanina Darija Šarića trebao biti kamen temeljac košarkaške budućnosti u Hrvata.
Koliko god laskavo i primamljivo zvuči dobiti pretenciozni epitet ‘odabranog’, toliko visoka razina očekivanja koja poput sjene takve dečke prati od najmlađe dobi je nesnosno zahtjevna, međutim Hezonjin karijerni put u stopu je pratio već unaprijed zadani recept za uspjeh i stasanje u vrhunskog košarkaša. Prvo je prošao kroz ruke KK Zagreba, tada sinonima za razvoj mladih igrača u Hrvatskoj, potom tri godine u Barceloni, a sljedeći i jedini logični korak bio je odlazak ‘preko bare’ – u NBA.
IT’S BUSINESS FIRST
Gledajući na papiru, Hezonjin set vještina koji se bazira na atletičnosti i sjajnoj mogućnosti kreiranja šuta iz driblinga djelovao je kao stvoren za najjaču ligu svijeta, pa je shodno tome 2015. izabran kao peti po redu izbor na NBA draftu. No, tranzicija iz Europe u NBA je u pravilu neugodna za mnoge iskusne i renomirane košarkaše sa Starog kontinenta, a kamoli za još uvijek neizbrušenog mladića koji se otisnuo na drugi kraj globusa.
Hezonji nije pomoglo ni što ga je lutrija NBA drafta odvela u momčad Orlando Magica, organizaciju koja je tih godina imala notornu reputaciju lošeg razvoja talenata, a još od doba Dwighta Howarda, pa sve do sada, djelovali su kao da tapkaju u mraku tražeći pravi kurs prema kojem bi trebali graditi momčad. Orlando, prvenstveno loše izgrađenim rosterom, Dubrovčaninu nije mogao ponuditi uvjete za razvoj, a kako su godine odmicale, Hezonja se sve više mogao uvjeriti u onu poznatu parolu – ‘It’s business first’ – koja opisuje nemilosrdni svijet NBA lige u kojem mnogi igrači ne mogu pronaći izlaz iz začaranog kruga tradeova, odnosno učestalih selidbi iz jedne momčadi u drugu.
Mario je tako nakon tri nesretne godine u kaotičnom Orlandu naredne dvije sezone proveo u ništa manje neposloženim New York Knicksima i Portland Trail Blazersima. Ubrzo ga je dočekao i treći trade u periodu od dvije godine, a u novoj momčadi, Memphis Grizzliesima, dobio je otkaz bez jedne odigrane utakmice. Hezonja je kroz karijeru pokazivao kako mu je za dobre predstave potrebna ukazana vjera od strane kluba čije boje brani, a dan danas sam uvjeren kako bi pronašao svoje mjesto pod suncem u Americi da je dobio priliku u momčadi koja bi mu takve okolnosti zbilja mogla priuštiti – no, sudbina je očito odlučila drukčije.
POVRATAK KUĆI
Hezonja se s reputacijom otpisanog odlučio na povratak kući – u europsku košarku. Interesanata je bilo mnogo, a on se odlučio obući zeleni dres grčkog Panathinaikosa što se pokazao kao pravi potez za totalni zaokret karijere koja se u jednom trenutku činila kako će ostati u stadiju obećavajućeg talenta.
Scene Hezonjinog dolaska u Atenu gdje su ga užareni navijači dočekali kao heroja kružile su Europom, a protagonist ove priče je stvorio nevjerojatnu vezu s fanovima trofejnog grčkog kluba. Zapravo je postao svojevrsna spona na relaciji momčadi i navijača, a ta uloga mu je očigledno prijala.
No, nakon vrlo dobre sezone Hezonja se ponovno razočarao u poslovni svijet košarke kada je došlo red na potpisivanje novog ugovora. Prema njegovim riječima, temu produžetka ugovora nije forsirao s upravom te im je dao do znanja kako želi ostati u grčkoj metropoli, no cijeli se proces toliko odužio da je naposlijetku dobio poziv tek pred sami početak sezone dok je cijelo ljeto ponovno proveo u nesigurnosti oko svoje budućnosti.
Tog ljeta, Mario je uzeo svojevrsni dvomjesečni detoks od mobitela i društvenih mreža te se posvetio sebi, treningu i daljnjem košarkaškom razvoju. Osjećao se iznevjereno upravom Panathinaikosa, a sreću je odlučio potražiti u Unicsu iz Kazana gdje je od trenera Velimira Perasovića dobio ključeve momčadi. Iako Dubrovčanin i danas ima samo riječi hvale za ruski klub čiju je upravu opisao kao vrlo transparentnu i poštenu, bilo je jasno kako će nakon samo jedne sezone morati tražiti novi klub zbog eskalacije ratnog sukoba između Rusije i Ukrajine koji je ruske klubove isključio iz svih kontinentalnih natjecanja.
Poslije vrlo uspješne sezone, bilo je prilično jasno kako će Hezonja dobiti angažman među samom kremom europske košarke, a oličenje navedenoga je ‘Kraljevski klub’ – Real Madrid.
SAVRŠENA KOMBINACIJA
U Realu su očekivanja iz godine u godinu enormna, riječ je o klubu nad kojim vlada nezasitni apetit za kontinuiranim uspjehom, no jednako tako se radi o vrlo posloženom stroju u kojem je jasno definirana uloga svakog igrača što je za Hezonju predstavljalo savršenu kombinaciju velike, vjerojatno i najveće pozornice u Europi koja u isto vrijeme nudi i nužnu dozu sigurnosti.
Real je u to vrijeme ulazio već u petu godinu otkako su se posljednji put popeli na košarkaški tron Starog kontinenta, stoga je ionako veliki pritisak dobio dodatnu potenciju u španjolskoj prijestolnici, a nova pojačanja, Mario Hezonja i Džanan Musa (koji je imao vrlo sličan karijerni put) dočekani su kao košarkaši koji bi uz već uigranu družinu najtrofejniji europski klub trebali vratiti na kolosijek slave.
Hezonja brojao do 19 u pobjedi protiv Panathinaikosa
Sjajno posložena madridska momčad koja je postala pravi spoj poletne mladosti i prekaljenog iskustva, na svakoj je od brojnih prepreka dokazivala taj famozni pobjednički mentalitet, a u konačnici je i trijumfirala pobjedom u jednom od najbolji euroligaških finala u povijesti protiv Olympiakosa.
A junak naše priče? On je bio jedan od najvažnijih kotačića u nezaustavljivom stroju zvanom Real Madrid. Trnoviti put prožet visokim očekivanjima i brojnim sukobima s realnošću natjerali su Marija da proširi svoj spektar košarkaških vještina i izvan okvira samog zabijanja koševa pa je tako napredovao u mnogim drugim aspektima ovog sporta, a prvenstveno se isprofilirao kao izvrstan defanzivac, posebice u igri jedan na jedan što ga je pretvorilo u kompletnog košarkaša koji može biti izuzetno koristan u oba smjera.
AKO NEĆEMO MI, TKO ĆE?
Real u aktualnoj sezoni također izgleda nezaustavljivo, izgledno je u ovom trenutku kako će se Los Blancosi ponovno okititi titulom prvaka Europe, a još kada bi dočekali i jedan toliko očekivani uspjeh na nacionalnoj razini, Hezonja bi uistinu ispunio svoj košarkaški životopis. Tko zna, možda je baš sada prava prilika za to kada reprezentacija Hrvatske ponovno djeluje kao momčad koja ima glavu i rep.
U nedavnom razgovoru za Sport Klub, Hezonja se osvrnuo na eventualni plasman Hrvatske na Olimpijske igre u Parizu koji bi reprezentaciju vratio na veliku scenu.
“To je nama najveći cilj, svi znamo gdje smo bili zadnjih godina. Sad je sve na nama, na onoj generaciji koja je uvijek bila zlatna u svim mlađim kategorijama, mislim da je tu bila apsolutna dominacija što se tiče 94./95. generacije i još ovih mlađih što dolaze. Mislim da, ako nećemo mi tko će. Mislim da se treba maksimalno uozbiljiti i početi ozbiljno shvaćati naša ljeta. Sesar je napravio to prvo ljeto s nama, ako nastavimo graditi to i tu kemiju u ekipi koja je sada na jednom nivou gdje bi trebala biti, mislim da će sve biti kako treba. Naravno, uspjesi dolaze nakon toga. Prvo trebaš konsolidirati sve što se tiče kemije, tko što radi, tko gdje ide. Najteži posao je napravljen tako da sad treba samo nastaviti graditi i pobjeđivati”, poručio je Hezonja, a za zaključiti je da su uz prisutnost ovakve gladi i motivacije i potencijalni uspjesi apsolutno realna mogućnost.
Koliko je već Mario Hezonja dugo na košarkaškoj sceni, lako je zaboraviti da je još uvijek riječ o mladiću koji broji tek 28 godina. Od već otpisanog talenta, postao je, bez pretjerivanja jedan od najboljih košarkaša Eurolige. Ako nastavi ovim smjerom, onda definitivno stoji jedno prazno mjesto, rezervirano za njega u koloni imena velikana europske, a toplo se nadam i hrvatske košarke.
Scena.ba
