Ako vam se ikada učinilo kako dani prebrzo prolaze, znajte kako se to 1582. godine to se dogodilo doslovno. Prije točno 444 godine kalendar je preskočio 10 dana, a ljudi koji su zaspali 4. listopada probudili su se 15. listopada.
Nije, naravno, nestalo vrijeme. Nestalo je deset datuma. Razlog je bila pogreška koja se stoljećima gomilala u tadašnjem julijanskom kalendaru. On je uveden još u vrijeme Julija Cezara i predstavljao je veliko poboljšanje u odnosu na rimski kalendar, ali nije bio savršen. Godina prema julijanskom kalendaru bila je oko 11 minuta i 14 sekundi dulja od stvarne tropske godine, odnosno vremena potrebnog Suncu za povratak na isti položaj gledano sa Zemlje.
Pitanje 11 minuta
Jedanaest minuta zvuči beznačajno. Međutim, kada se ponavlja iz godine u godinu, pogreška postaje ozbiljno primjetna. Otprilike svakih 314 godina kalendar bi “pobjegao” za jedan dan.
Do 16. stoljeća razlika je već stvorila ozbiljan problem, osobito pri određivanju datuma Uskrsa. Još je Nicejski sabor 325. godine odredio kako se Uskrs treba slaviti prve nedjelje nakon prvog punog Mjeseca poslije proljetne ravnodnevice, koja je tada padala 21. ožujka. Kako se kalendar polako pomicao, pomicala se i ravnodnevica.
Problem je uočen stoljećima ranije, ali rješenje nije bilo jednostavno. Prijedlozi za reformu kalendara pojavljivali su se još tijekom srednjeg vijeka, ali postojeći sustav opstajao je. Tek je papa Grgur XIII. 1582. godine odlučio konačno riješiti problem. U veljači je objavljena reforma kalendara, utemeljena na prijedlozima talijanskog znanstvenika Luigija Lilija, uz izmjene isusovačkog matematičara i astronoma Christophora Claviusa.
A onda je uslijedio prilično nadrealan dio.
Kako bi se kalendar ponovno uskladio s godišnjim dobima, deset dana jednostavno je izbrisano. U zemljama koje su odmah prihvatile reformu nakon četvrtka, 4. listopada 1582. godine, osvanuo je petak, 15. listopada.
Nova matematika
Ljudi nisu živjeli deset dana kraće. Samo su datumi preskočili unaprijed kako bi kalendar ponovno uhvatio korak s astronomskom stvarnošću.
Izbor listopada nije bio slučajan. Crkva je željela izbjeći preskakanje važnijih kršćanskih blagdana. Tako je nakon blagdana svetog Franje Asiškog, koji se slavio 4. listopada, odmah uslijedio 15. listopada.
Ali nova matematika nije odmah postala univerzalna. Katoličke zemlje poput Italije, Španjolske, Portugala, Poljske i dijela njemačkih država prihvatile su gregorijanski kalendar, dok su protestantske i pravoslavne zemlje odbile reformu, među ostalim i zato što je dolazila od pape.
To je proizvelo prilično bizarnu situaciju: prelazak granice mogao je značiti i prelazak u drugi datum. Dok je u jednoj zemlji bio, primjerice, 10. listopada, u susjednoj je mogao biti 20. listopada.
Protestantski dijelovi Njemačke i Nizozemske prešli su na novi kalendar tijekom 17. stoljeća, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo to učinilo tek 1752. godine. Britanci su tada morali preskočiti 11 dana, pa je nakon 2. rujna uslijedio 14. rujna.
I tako je nastao kalendar koji danas koristimo – gregorijanski kalendar.
Priča o deset nestalih dana zapravo pokazuje koliko je nešto što svakodnevno doživljavamo kao potpuno prirodno, datum, zapravo ljudski dogovor. Vrijeme je nastavilo teći istim tempom. Samo su ljudi jednom odlučili preskočiti deset stranica u kalendaru, zaključuje BizLife.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
Scena.ba
