Danas je za sladoled dovoljno otići u trgovinu ili ga staviti u zamrzivač. Međutim, ljudi su u ledenim poslasticama uživali tisućama godina prije nego što su izmišljeni hladnjaci i zamrzivači.
Snijeg i led nekada su bili dragocjeni sastojci, a njihovo čuvanje u toplim krajevima zahtijevalo je mnogo domišljatosti. Iako ne postoji jedan točan datum nastanka prvog sladoleda kakav danas poznajemo, različite civilizacije razvijale su vlastite načine pripreme ledenih slastica.
Snijeg, voće i med umjesto zamrzivača
Jedan od zanimljivih primjera dolazi iz drevne Perzije. Još prije više od dvije tisuće godina ljudi su koristili snijeg koji su donosili s obližnjih planina kako bi pripremali hladne slastice. Snijeg se miješao s voćnim sokovima i drugim sastojcima, a takve slastice smatraju se dalekim prethodnicima današnjih smrznutih deserata.
Perzijanci su razvili i veoma učinkovite građevine za čuvanje leda. Jakhčali, velike kupolaste građevine, služili su kao svojevrsna drevna spremišta u kojima se led mogao sačuvati tijekom toplijih mjeseci. Prvi takvi sustavi pojavili su se oko 400. godine prije nove ere. Zahvaljujući njima, led se mogao koristiti i u područjima u kojima su ljeta bila veoma topla.
Ideja je bila jednostavna – pronaći snijeg ili led kada ga ima, dobro ga izolirati i sačuvati za kasnije. Tijekom ljeta koristio se za hlađenje hrane i pića, ali i za pripremu posebnih slastica. Slične ideje razvijale su se i u drugim dijelovima svijeta. Postoje zapisi i predaje o tome da su u drevnoj Kini planinski snijeg kombinirali s voćem i drugim sastojcima, dok su Rimljani koristili snijeg za hlađenje vina i drugih napitaka. Zbog toga je teško jednoj civilizaciji pripisati izum prvog smrznutog deserta.
Od snijega do slastica
Jedan od zanimljivih povijesnih primjera je faloodeh, perzijska slastica koja se smatra jednom od najstarijih poznatih smrznutih slastica. Pravi se od tankih rezanaca, šećernog sirupa i ružine vodice, a poslužuje se poluzamrznuta, često uz limetu ili višnje. Po teksturi više podsjeća na granitu nego na današnji kremasti sladoled, ali je princip sličan – slatka smjesa hladi se pomoću leda. S vremenom su nastajale i druge varijante.
Na Siciliji se snijeg prikupljen u planinama čuvao u posebnim spremištima, a koristio se za pripremu slastica od voća, vode i šećera. Iz te tradicije razvila se granita, jedan od prethodnika današnjih smrznutih slastica. U Japanu se razvila tradicija kakigorija, slastice od veoma sitno usitnjenog leda koji se prelijeva različitim sirupima. Njezini počeci vezuju se za razdoblje Heian, između 794. i 1185. godine, dok prvi poznati pisani opis datira iz razdoblja oko 1002. godine.
Sladoled je nekada bio luksuz
Ledene slastice dugo su bile znak bogatstva. U toplim krajevima pristup ledu i snijegu nije bio jednostavan, pa je mogućnost da se led sačuva do ljeta predstavljala pravi luksuz. Tek mnogo kasnije, razvojem sustava umjetnog hlađenja i uređaja za pravljenje sladoleda, smrznute slastice postale su dostupne velikom broju ljudi.
Zato današnja kuglica sladoleda ima mnogo dulju povijest nego što se na prvi pogled čini. Prije hladnjaka nije postojao jedan recept koji je promijenio sve, već niz različitih ideja – pronaći snijeg, sačuvati ga što dulje i spojiti ga s nečim slatkim. Upravo je iz te jednostavne ideje tijekom stoljeća nastala cijela kultura smrznutih slastica.
Scena.ba
