Kad god se krenu povlačiti neke paralele u razvoju talentiranih igrača, vrlo brzo shvatite da pravila – nema. Nema istog puta u razvoju klinaca i zapravo svatko od njih, uz roditeljski nadzor, bira svoj put.

Put Michaela Ružića, koji je tek nedavno napunio 17 godina bio je takav da je ovo ljeto zamijenio rodni Zadar za Barcelonu. Točnije – Badalonu, još preciznije, postao je dio vrlo produktivne akademije Joventuta.

Putem Tomislava Buljana

Nešto slično napravio je lani tri godine stariji Tomislav Buljan. Ideja je bila kaliti se u trećoj ligi, u drugoj Joventutovoj momčadi Pratu, onda se izboriti za prvu momčad. Buljan tu priliku nije dočekao, pa se ljetos priključio Ciboni. Michael Ružić je, međutim, nakon samo dva mjeseca od početka sezone prebačen u prvu momčad. U utorak je, u okviru derbija Eurokupa, u kojemu je Paris nakon produžetka svladao Joventut sa 101:94 (89:89), Michael Ružić eksplodirao. Odigrao je 24 minute i za to je vrijeme ubacio 17 poena (šut 7-9, 2-2 za tri), skupio je pet skokova, podijelio je dva asista, opalio dvije blokade i izgubio dvije lopte. Prevedeno, klinac od 17 godina ušao je u svijet velikih preko noći.

Barbara i Tome Ružić bili su vrhunski sportaši, Tome je bio i reprezentativac, Barbara (rođena Jelić) najveća hrvatska i jedna od najboljih svjetskih odbojkašica. Genetika je tu, ali i veliko sportsko iskustvo. Dan nakon sjajne sinovljeve partije, Tome Ružić je skicirao sva događanja od ljeta naovamo…

– Ne, nismo ovakav rasplet očekivali, odnosno ne tako brzo. Kad smo razgovarali s ljudima iz kluba, bilo je rečeno da će se Michael kaliti u Pratu u trećoj ligi i usporedo igrati za juniore. Usput, kako Prat nije kretao s treninzima u kolovozu, on je s Joventutom počeo pripreme. Međutim, stigle su ozljede u Joventutu, između ostalih izvan stroja je trenutačno i Ante Tomić te je Michael priključen prvom sastavu.

Drukčija vrsta košarke

Bila je to posve nova razina od one na koju je do sada navikao. Doduše, lani je pod nadzorom talentiranog Roka Jurline, Ružić igrao za drugu momčad Zadra u Prvoj ligi, odnosno u drugom rangu natjecanja u Hrvatskoj, no ovo je bilo jedno sasvim novo iskustvo. I još jest.

– Posve je to drugačija vrsta košarke. Puno se brže igra, puno je agresivnije i puno je više fizičkog kontakta. Bili smo tamo nekoliko dana, pa smo se u to i sami uvjerili, kaže i Michael je da se baš fino tuče na treninzima.

Kaže Tome kako su bili na nekoliko dana u Badaloni. U posjeti, jer Michael je u Badaloni sam. OK, kad ostavljate dijete od 17 godina u inozemstvu, mora pomoći činjenica da su roditelji bivši vrhunski sportaši, pa su im neke stvari bliže nego onim roditeljima koji iza sebe nemaju sportski put.

– Je, Michael je tamo sam, živi u klupskom internatu, s osam klinaca koji su ispod 18 godina. Tamo imaju potpunu pažnju. Tamo im se kuha, pere roba, baš sve. Barbara je otišla s njim na početku da bi se sama uvjerila kako sve to izgleda, kakva je prehrana, kakav je smještaj i kad je sve to vidjela i uvjerila se da će biti OK, bilo je lakše. Uostalom, oni uvijek u tom internatu imaju osobu koja se o njima brine, nadgleda, jer ipak su djeca. Postoje pravila kojih se moraju pridržavati.

I sada, nakon tri mjeseca otkako je Michael postao igrač Joventuta, ispada da je odluka o odlasku bila dobra.

– Bila je to teška odluka, ali morali smo gledati što je najbolje za Michaelov razvoj. Jednostavno je to, u Joventutu su nam predočili plan i program, to nismo mogli dobiti u Zadru. I taj dio odluke je bio lagan. Ispred nas je stajao raspored svih obveza, a i Michaela smo upisali u dopisnu školu u Zagrebu, jer je treći srednje, kako bi mu bilo lakše završiti školovanje, da ne mora sada pohađati nastavu na španjolskom jeziku.

Idući planovi

I kakav je dalje plan?

– Mi imamo potpisani višegodišnji ugovor, Michaelu je cilj da se razvija na najbolji mogući način. Kad je nastupilo vrijeme odluke, mi smo sve postavili ispred njega i on se tu odlučio za odlazak u Španjolsku, pa smo se tu dogovorili.

Michael je potegnuo do 209 cm, no riječ je o polivalentnom igraču koji dobro barata s loptom, i šut je tu. Vjerojatno bi trebao igrati krilnog centra, no za Joventut igra na – petici.

– Tako je ispalo, jer imaju problema s ozljedama u toj visokoj liniji.

I kad bi tata morao procijeniti, čije je gene pokupio sin? Nasmijao se Tome…

– Ima moju visinu i frizuru, no više na Barbaru, po karakteru je više na nju, ha-ha.

A Barbara je bila igrački stroj. Čudesna odbojkašica, veliki borac. Tome je, pak, lanjsku sezonu proveo kao asistent Danijelu Jusupu na klupi Zadra, sada to više nije. Postojale su neke druge opcije, ali sada je to ostavio po strani. Michael Ružić, nova velika nada hrvatske košarke, radi korake od nekoliko milja u mladoj karijeri.