S druge strane uvijek se nalazi VLAST koja na svaki način pokušava cenzurirati pisanje novinara i na taj način “umirivati javnost” ili možda bolje napisano “eutanazirati” istu kako bi u tišini mogla kreirati poteze koje su prije svega interes pojedinca, a ne društva, a u zadnje vrijeme trošiti na sumnjiv način proračunski novac.
PIŠE: JOSIP KRIŽANOVIĆ
Pojam CENZURE nastao JE 433. pr. Kr. u antičkome Rimu, prema latinskoj riječi za djelatnost posebnoga magistrata, cenzora (censor), koji je, uz popisivanje imetka građana, ocjenjivao i njihov javni moral. Iako cenzura postoji otkako je vlasti, njezini prvi poznatiji slučajevi zabilježeni su u antičkoj Grčkoj: u V. st. pr. Kr. u Ateni je javno spaljena agnostička knjiga O bogovima filozofa Protagore, koji je ujedno kažnjen progonstvom, a u IV. st. pr. Kr. ondje je i na smrt osuđen filozof Sokrat zbog »kvarenja mladeži«. U staroj je Kini pak 213. pr. Kr. prvi car ujedinjene Kine Qin Shi Huangdi (Ch’in Shih Huang-ti) naredio da se zaplijene i spale sve knjige, osim manjih iznimaka, za koje je ocijenio da ugrožavaju državne interese. U kasnoj antici stradavali su mnogi kršćani i njihova djela dok je kršćanstvo bilo progonjena vjera, a kada je u Rimskom Carstvu postalo državnom religijom, stradavali su heretici i poganski pisci knjiga, zbog čega je 391. uništena i znamenita Aleksandrijska knjižnica.
Ovaj kratki preuzeti povijesni osvrt na CENZURU samo dokazuje kako je nastojanje da se “utiša” kritička misao i pisanje zapravo konstanta svih totalitarnih režima i upravo se zbog toga razvoj nezavisnih medija u demokratskim društvima smatra temeljnim zadatkom jednog društva i zajednice.
Ništa novo zaključili bi, no u praksi zapravo ljudi “od pera” najbolje znaju s kakvim se sve problemima susreću pa i vrlo neugodnim situacijama kada se usude kritizirati određene pojave i procese.
Upravo zbog činjenice kako više nismo imali prostor za kritiku ili nam je on bolje napisano “oduzet” nastao je i projekt koji je ovih dana ugledao svjetlo dana pod nazivom scena.ba.
Iako je početak kao i svaki vrlo izazovan i težak, novinarska ekipa koja je kreirala, pisala, kritizirala, upozoravala javnost u Središnjoj Bosni unazad 3 godine odlučila se na novi iskorak s istom idejom i ciljem.
Apsolutno smo uvjereni kako je naš rad iako ponekad za nas osobno vrlo nezahvalan i nimalo ugodan promijenio mnoge procese kako političke, tako i one društvene i kulturološke i po prvi put zapravo se maknuo od klasične teze režimskih medija o “lijepim pričama”.
Nastojanje da se stvari prikažu savršenima i dobrima u javnom Internet prostoru je zapravo još jedan pokazatelj kako VLAST kroz CENZURU web portala pokušava vladati na način na koji oni smatraju to ispravnim. To ispravno je uglavnom kreiranje informacija iz nekog skrivenog centra moći i konstantan utjecaj na novinara pojedinca i urednika.
Oni koji bi to prihvatili, a očito je kako mnogi vrlo lako padaju pod takav utjecaj, su poželjni vladajućim strukturama i nagrađivani na svaki mogući način. Njihov zadatak je vrlo jednostavan zabraniti bilo kakav kritički osvrt pojedinca pa nije važno radi li se tu o istinskim novinarima ili recimo oporbenim političkim strankama koje imaju pravo kao i svatko na kritiku.
Tako nešto se dogodilo i nama koji smo uporno i konstantno ukazivali na probleme i time sigurno utjecali na odgovorniji pristup VLASTI, no zahvaljujući danas nepreglednim mogućnostima koje pružaju društvene mreže i Internet vrlo brzo smo se reorganizirali i svoj put nastavljamo ovaj put pod domenom scena.ba.
Čitatelji će tako moći ponovno na jednom mjestu imati informacije koje ni na koji način ne želimo prikrivati, a svoj prostor će dobiti i svi pojedinci koji na bilo koji način ukazuju na određene probleme. Naravno taj prostor mogu koristiti i vladajući i potencijalna opozicija jer prostor i jeste zamišljen kao susret različitih mišljenja, a pojedinac će na temelju te slobode pisanja i izražavanja davati osobni sud koji sutra može bit presudan u određenom političkom procesu, a s tom spoznajom i oni na vlasti i oni koji nisu u vlasti mogu samo biti bolji i odgovorniji prema svojoj zajednici.
Ne treba tu podcijeniti ni one zanimljive lijepe priče o ljudima koji kreiraju pozitivne procese na ovom području, kao ni sve one informacije koje čitatelja kao pojedinca mogu zanimati u određenom trenutku .
Na ovaj način mi svoj započeti posao nastavljamo i ne odstupamo od temeljnih ciljeva koje nosi jedan medijski projekt.
Za kraj možda i mali podsjetnik kako ni veliki majstori cenzure u totalitarnim režimima nisu uspijevali “ušutkati javnost” naravno da to neće uspjeti ni ovaj put.
Scena.ba