Završio je prvi čin pravosudne farse koju je inicirala međunarodna zajednica, predvođena visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, koji je, ovisno od slučaja i s koje se strane političke barijere gleda, malo legalan, a malo nelegalan. Treba se prisjetiti “antifašističkih” falangi pod Schmidtovim prozorima uoči prošlih parlamentarnih izbora, kada se Hrvatima prijetilo željezničkim vagonima, i kada je OHR donio nadopunu neustavnog Izbornog zakona i ustrojio Središnje izborno povjerenstvo kao parapolitičko tijelo koje je, uz pravosudne institucije na razini BiH, glavna poluga za (ne)provođenje uravnotežene politike međunarodne zajednice.
Zabrana političkog djelovanja
U ovom trenutku još uvijek se ne zna hoće li ova jedinstvena drama imati svoj nastavak, jer je Milorad Dodik izjavio kako se neće žaliti na presudu, jer on, da parafraziram Josipa Broza Tita, priznaje samo sud svoje partije, odnosno institucija Republike Srpske koje, uzgred, već više od deset godina čvrsto drži u šaci. Što je mislio Christian Schmidt i njegovi nalogodavci kada su pokrenuli sudski proces protiv Milorada Dodika? Postoji li neka vrsta izlazne strategije? Sudeći po svemu, riječ je o “ad hoc” odluci, donesenoj još u vrijeme dok vladalo uvjerenje da će Biden osvojiti svoj drugi predsjednički mandat. Najapsurdniji dio cijele ove farse je dio presude u kojemu se Dodiku izriče zabrana političkog djelovanja, nečega što ne postoji u demokratskom svijetu, pa ni u zemlji iz koje Schmidt dolazi. Nakon presude Miloradu Dodiku, Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) usvojila je četiri zakona, koje je Vlada RS-a uputila po hitnom postupku. Usvojen je zakon o zabrani rada Suda BiH, Tužilaštva i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, te državne Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kao i Prijedlog zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske. Zastupnici su, također, podržali i izmjene Krivičnog zakonika, te takozvani Zakon o stranim agentima. Dodik je, također, zaprijetio građanima iz RS koji rade u institucijama BiH da će biti kažnjeni ako se ne odazovu pozivu da napuste institucije.
Crvena crta
Prijedlozima se propisuju kazne zatvora za osobe iz RS-a koje se ogluše o predložene zakone i predviđa se do pet godina zatvora. “Mi nismo protiv evropskog puta BiH, ali jesmo protiv zloupotrebe tog puta. Јedna od tih zloupotreba su Sud i Tužilaštvo BiH”, izjavio je Milorad Dodik na konferenciji za novinare. Dodik je napokon prešao crvenu crtu, nakon čega je prebacio lopticu na protivnikov teren. Euforija, koja je danima vladala u probošnjačkim medijima uoči donošenja presude, naglo je splasnula dan poslije. Kamo dalje, rođače? “Večeras sam došao da ljudima kažem da nema potrebe za panikom. Ljudi treba da budu smireni, a državni organi Bosne i Hercegovine zajedno sa našim saveznicima treba da povlače staložene, zakonite i odlučne poteze kad god je to potrebno”, izjavila je prva “krunisana glava” u Bošnjaka, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Na koje je saveznike mislio i što podrazumijeva pod odlučnim potezima, nije pojasnio. Sikirljiv, kakvim ga je Bog dao, Dragan Čović je zajedno s članovima koalicije iz Trojke pozvao na “očuvanje mira i stabilnosti nakon osuđujuće presude Miloradu Dodiku”. Čović je na X-u objavio jednu od onih svojih “znamenitih” rečenica, koje kao da je napisala umjetna inteligencija: “Mir i sigurnost u Bosni i Hercegovini ne smiju se dovoditi u pitanje, ostajemo bezrezervno posvećeni napretku Federacije BiH i Bosne i Hercegovine u cijelosti.” Smije li se dovoditi u pitanje mir i sigurnost u Bosni i Hercegovini? Ne smije, niti pod razno, kaže umjetna inteligencija. Treba li svaki građanin BiH biti bezrezervno posvećen napretku zemlje? Naravno da treba. Osim što je pozvao u pomoć umjetnu inteligenciju, Čović je, da se dodatno osigura, sazvao zajedničku sjednicu Predsjedništva i Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru, na kojoj će se raspravljati o aktualnim političkim izazovima i tekućim pitanjima u BiH.
Dva scenarija
Je li se itko od bošnjačke političke elite zapitao što nakon ere Milorada Dodika koji je, ne svojom zaslugom, po tko zna koji put doveo republičkosrpsku oporbu pred zid? Je li rješenje mlađahni Draško Stanivuković koji pilatovski pere ruke od Dodika. “Protivimo se zakonima koje donosi Narodna skupština RS, a koji zabranjuju rad određenih institucija, jer smatramo da ti potezi narušavaju stabilnost i otvaraju prostor za političku nestabilnost i sigurnosne izazove u BiH”, izjavio je Stanivuković, koji nijednog trenutka nije izjavio da su odluke NSRS-e nezakonite, već da “otvaraju prostor za političku nestabilnost i sigurnosne izazove u BiH”. Kao da sličnu situaciju nismo imali i prije presude Miloradu Dodiku. Moguća su dva hipotetička scenarija, od kojih je prvi da bosanski “patrioti” odlučnim potezom, uz pomoć “saveznika”, pregaze Republiku Srpsku zajedno s Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om, dok je drugi, čini mi se, mnogo izvjesniji, da će doći do zamrzavanja konflikta, gdje će vrijeme raditi u Dodikovu korist, odnosno da će doći do daljnje ciprizacije Bosne i Hercegovine, koja je već odavno u završnoj fazi, samo što to još nitko nije dojavio “patriotima”. Dok naše krunisane glave, uključujući i Bećirovićeve tajnovite saveznike iz međunarodne zajednice, štulićevski prde u prašinu, jedini čovjek koji je dao pravu dijagnozu bosanskohercegovačkog “procesa stoljeća” bio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović: “Dodik je najpopularniji političar među Srbima u BiH. Samo ćeš ga ojačati ako si ga mislio osujetiti. To je taj europski način koji je totalno pogrešan. Nije ni nasilan na pravi način. Ako si već silnik, budi silnik. To je neko petljanje, podmetanje, pokušaj da se demokratski izabranom predstavniku srpskog naroda izbaci iz političkog života zato što nije poslušao naredbu kolonijalnog upravitelja, davno umirovljenog njemačkog političara. U kojem stoljeću mi živimo?”
Bošnjačke krunisane glave
Hrvatski predsjednik smatra kako presuda Dodiku neće zastrašiti Srbe, te je dodao da ne brani Dodika, već samo misli da se to sutra može dogoditi i Hrvatima. Istaknuo je da Hrvatska samo želi jednaka prava za Hrvate u susjednoj zemlji: “Hoćemo samo jednaka prava, da Hrvati biraju svoje predstavnike u Predsjedništvu, ništa drugo. A Srbi? Neće se oni tako lako odcijepiti od BiH. Ali na ovakav način im se pomaže.” Nad ovim Milanovićevim rečenicama dobro se trebaju zamisliti i Dragan Čović i republičkosrpski oporbenjaci. Ukoliko presuda Dodiku prođe, tko može garantirati da se slični pravosudni procesi neće nastaviti po identičnom obrascu? Već su se dosada javljali bošnjačke “krunisane glave” koje su nakon Dodika najavljivale obračun s Draganom Čovićem. Čini mi se, rođače, da parafraziram Branimira Štulića, da je međunarodna zajednica pokvarila bošnjačke krunisane glave koje već više od petnaest godina proizvode maglu i sanjare. A usput se štogod i zaradi.
Branimir Štulić/Bljesak.info
Scena.ba
