deje naše, benzin Vaš.
Iljif i Petrov, Zlatno tele
Gornji Vakuf-Uskoplje proteklih je dana bio u pravom smislu riječi paradigma Federacije BiH, koja ima svoju unutarnju i vanjsku dimenziju. Širu sliku na najbolji način opisuje bura koju je podigla inicijativa rudnika uglja “Gračanica” o proširenju eksploatacijskog polja na Donju Ričicu, selo u kojem većinski žive Hrvati. Eksploatacija uglja započela je 1938. godine s podzemnom metodom otkopavanja koja je trajala do 1977., kada se prešlo na površinsku eksploataciju.
PIŠE: JOSIP MLAKIĆ – bljesak.info
Lokacija pogona i postrojenja rudnika, koji posluje u sastavu JP “Elektroprivreda BiH” i u stopostotnom je državnom vlasništvu, nalazi se na desnoj obali Vrbasa, na pola puta između Gornjeg Vakufa–Uskoplja i Bugojna, na prostoru sela Rosulje, u kojem su Hrvati također činili većinsko stanovništvo.
Zlatna koka SDA
Podaci o nacionalnoj zastupljenosti stanovništva na prostoru rudnika, koji je pretvoren u mjesečevu površinu, ne bi, možda, bili toliko važni da rudnik nije nakon rata pretvoren u zlatnu SDA-ova koku, gdje su se zaposlenici Hrvati mogli nabrojiti na prste jedne ruke, kao što je to bio slučaj s Bošnjacima u firmama koje su kontrolirali Hrvati, odnosno HDZ. Nije nevažno naglasiti da su svih ovih godina zaposlenici rudnika imali osjetno više plaće od zaposlenika drugih privrednih subjekata na prostoru općine Gornji Vakuf-Uskoplje.
U međuvremenu, zlatna vremena rudnika nepovratno su prošla, jer je aktivno eksploatacijsko polje u velikoj mjeri iscrpljeno, što se znalo već duže vrijeme. Prije nekoliko godina u javnost je iscurio plan po kojem je kop rudnika trebao biti pretvoren u regionalnu deponiju smeća, što je spriječeno, ponajprije zalaganjem oporbene Hrvatske republikanske stranke, koja u Općinskom vijeću Gornji Vakuf-Uskoplje ima tek jednog vijećnika.
Hrvatska republikanska stranka je i u najnovijem slučaju odigrala ključnu ulogu u razotkrivanju namjera menadžmenta rudnika, odnosno bošnjačke politike, jer su po ovom pitanju sve bošnjačke stranke, uključujući i SDP, nastupile s istih pozicija, što neodoljivo podsjeća na fenomen Komšić, iza kojeg se krije tek sirovi većinski nacionalizam.
Prisilno oduzimanje zemljišta
Da bi apsurd bio veći, eksploatacijsko polje zahvatilo bi i katoličko groblje. U planovima širenja rudnika groblje bi ostalo sačuvano kao otok unutar rudarskog kopa, što bi bio prvorazredni paradoks, usporediv s brešanovskom hidrocentralom u Suhom dolu. “Širenje eksploatacijskog polja diralo bi i katoličko groblje, ali je rečeno kako će ono ostati netaknuto, kao otok unutar rudnika. S obzirom na klizišta koja se već događaju i koja su u najavi, s pravom ljudi strahuju kako će ostati i bez groblja i posmrtnih ostataka svojih umrlih”, stoji u priopćenju Hrvatske republikanske stranke. (Među kojima su i moj djed, dvojica ujaka, od kojih je jedan bio prvi direktor rudnika “Gračanica” iz njegova zlatnog doba s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, i dvije majčine sestre.)
Najsporniji dio projektne studije, koji djeluje kao neprikrivena prijetnja kojom se priziva praksa iz socijalizma, najavljena je mogućnost prisilnog oduzimanja zemljišta. “To najbolje potvrđuje sama Studija: Eventualno u slučaju da određeni vlasnici zemljišta i objekata budu problematizirali prodaju svoje imovine, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa će se rješavati kroz procedure propisane zakonom o eksproprijaciji”, kaže se u priopćenju Hrvatske republikanske stranke.
9,2
U svom priopćenju, povodom najavljene javne rasprave (u kojoj su mještani Donje Ričice odbili bilo kakvu mogućnost širenja rudnika na njihova imanja), općinska organizacija SDP-a iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, odnosno Gornjeg Vakufa, navodi kako je proširenje rudnika “borba za opstanak naše općine!”, optužujući hrvatske stranke za “pokušaj rušenja ekonomskog statusa Elektroprivrede Federacije BiH i Rudnika uglja Gračanica, u kojem je zaposleno više od 140 radnika”. (O nacionalnoj pripadnosti zaposlenih, multietničari iz SDP-a licemjerno šute.)
Po SDP-u, projektom proširenja rudnika “otvorila bi se nova razvojna perspektiva za općinu Gornji Vakuf – Uskoplje”, čime bi se “spasilo 140 postojećih radnih mjesta, a planirano zapošljavanje 100 novih radnika doprinijelo bi zaustavljanju iseljavanja i potaknulo povratak naših sugrađana koji su, u potrazi za egzistencijom, napustili rodni kraj i Bosnu i Hercegovinu”.
Međutim, u projektnoj dokumentaciji koju je Hrvatska republikanska stranka prezentirala javnosti stoji kako je “vijek trajanja eksploatacije 9,2 godine”. Ukupna planirana dobit u tom periodu je oko 14 milijuna KM, što znači da bi godišnja dobit iznosila oko 1,5 milijuna KM, koliko iznosi zarada prosječne seoske kladionice, čime cijela SDP-ova priča pada u mutnu nacionalističku vodu.
Čović i duhovnost
Drugi primjer opisuje otvoreni unutarhrvatski paradoks. Prošli tjedan je svečano otvoren Hrvatski dom u Uskoplju čiju je obnovu u vrijednosti od oko pola milijuna konvertibilnih maraka financirala hrvatska Vlada. Prostor će služiti kao mjesto u kojem djeluju HKD Napredak, braniteljske i umirovljeničke udruge, sportski klubovi te biciklističke i planinarske udruge. U sklopu Doma uređena je spomen soba u kojoj su izvješene fotografije svih poginulih pripadnika uskopaljske brigade Hrvatskog vijeća obrane, što je hvale vrijedna inicijativa.
Iako je cijeli projekt izgradnje i obnove operativno vodila općinska organizacija HKD Napredak, glavna zvijezda na otvaranju Doma bio je Dragan Čović koji s Hrvatskim domom nema nikakvih dodirnih točaka. Vrpcu su presjekli predsjednik HKD Napredak – podružnica Uskoplje Viktor Šekerija, državni tajnik hrvatske Vlade Zvonko Milas te predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović. Čović je, dakle, u Uskoplje stigao kao predsjednik HNS-a, iako je isti dan u Uskoplju održan “koordinacijski sastanak dužnosnika HDZ-a BiH s federalne razine vlasti: Nastavak rada na stabilnosti i razvoju Federacije BiH”. (Na sastanku, ako je suditi po agencijskim vijestima, nijednom riječju nije spomenuta problematika rudnika “Gračanica”.)
Dragan Čović je u svom govoru naveo kako otvaranje Hrvatskog doma potvrđuje “duhovnost (???????, op.a.), identitet i zajedništvo hrvatskog naroda”, te istaknuo “važnost suradnje s Vladom RH i organiziranog političkog djelovanja Hrvata u BiH”. Kako se u cijelu ovu priču uključio HDZ, nikome nije jasno.
Zanimljivo je da ljudi iz lokalnog Napretka, koji su operativno vodili cijeli projekt, nisu ni bili nazočni ceremonijalu otvaranja Doma, kao ni niži ratni zapovjednici i obični vojnici, koji su na svojim plećima iznijeli rat. Znači li to da je HDZ herostratski preuzeo i Napredak i dobio koncesiju nad tumačenjem povijesti, te da danas u Uskoplju ne postoji nijedan segment života, osim Crkve, u kojem HDZ ne igra presudnu ulogu?
Rezimirajući oba gornja slučaja, riječi Ostapa Bendera iz romana “Zlatno tele” mogu se tek uvjetno primijeniti: Ideje i benzin Vaš, zasluge naše.
Scena.ba
