Predsjednici biračkih odbora od ove godine ne smiju biti stranački ljudi, ali stranke imaju novu taktiku – daju im ispisnice. Malo je toga čega se u namjeri da zaobiđe zakon ne može sjetiti bosanski čovjek. U ovom slučaju političar.
Zakoni se zaobilaze, traže ‘rupe u zakonu’, lažno izjašnjava i sve po zakonu. Nametnute izmjene izbornog zakona, ovaj epitet treba koristiti jer je jasno da ovakve iako nesavršene izmjene bh političari nikada ne bi izglasali, trebalo je da spriječe malverzacije u najslabijoj komponenti izbora – biračkim odborima.
Mjesta u biračkim odborima do sada su imale sve političke partije ovjerene za učešće na izborima, pa i one fiktivne, zbog čega je cvjetala trgovina mjestima u biračkim odborima. Cilj je bio da u birače odbore sjednu ljudi de jure iz različitih, a de facto iz istih stranaka. Sada je ta trgovina skoro iskorijenjena jer članove mogu dobiti samo stranke koje imaju odbornike. Predsjednici biračkih odbora i njihovi zamjenici više ne mogu biti predstavnici stranaka, sada su predstavnici građana i delegiraju sami sebe (umjesto stranaka) prijavom na natječaj SIP-a.
I tu nastaje problem uslijed nedostatka morala i osobne i stranačke etike. Stranački aktivisti često formalno napuste stranku, dobiju ispisnicu i prijave se kao nestranački predsjednici biračkih odbora, ali u praksi i dalje rade za stranku. Zapravo sve to i rade zbog stranke.
Makinacije
– Predsjednik biračkog odbora i njegov zamjenik ne smiju biti članovi političke stranke niti obavljati dužnost u organima političke stranke, udruženja ili fondacije organizacijsko ili financijski povezanim s političkom strankom, niti smiju biti uključeni u bilo kakve aktivnosti političke stranke i moraju biti u mogućnosti da obavljaju svoje dužnosti na politički nepristran način, stoji u članu 2. Izbornog zakona.
No, kako su za Buku potvrdili iz više općinskih izbornih povjerenstava stranke su mnogim svojim članovima dale ispisnice kako bi oni de jure bili nestranački, ali de facto i dalje stranački članovi biračkih odbora.
Mustafa Arifović, predsjednik Gradskog izbornog povjerenstva Zvornik za Buku kaže da je već evidentno da se takvim metodama stranke služe.
– To je praktični problem koji će sigurno postojati u narednom razdoblju. Pripadnost političkoj stranci ili aktivno sudjelovanje u političkoj stranci se izjašnjava izjavom. Ako netko kaže da nije, to je za početak dovoljno. Može biti da netko bude član, a sutra kaže – ne želim više nikako. Da, postoji taj problem, sigurno će postojati, rekao je Arifović za Buku.
Njegova je pretpostavka da stranke prvo daju ispisnicu pa onda animiraju dojučerašnje članove da se prijave za mjesto predsjednika ili potpredsjednika biračkih odbora.
– Pretpostavljam da ih članovi stranaka animiraju da se prijave na natječaje, ali imenuje ih SIP ne uzimajući u obzir za koje se biračko mjesto prijavio, već će se u obzir uzeti mjesto gdje glasa i rezultati na testu. Svi su morali proći obuke i položiti ispite. Ako ništa sada se remeti političkom subjektu planiranje i neće znati gdje će neki od njegovih kandidata, koje je animirao i koji je neformalno njegov član, biti predsjednik biračkog odbora, dodaje Arifović.
Ukoliko se pak dokaže da je predsjednik biračkog odbora pristran on će biti razriješen.
Ne traže rješenje
Bivši član SIP BiH Vehid Šehić ističe da u BiH dugo godina imamo problem sa definiranjem pojma šta znači nestranački čovjek. Najčešće radi se o pukoj formalnosti, a ne suštinskom vrednovanju.
– Primjer Ustavnog suda zorno pokazuje kako se postaje nestranački čovjek. Kod izbora četvoro sudaca Ustavnog suda nesporno je da je jedan bio ministar u vladi, podnio ostavku u stranci, izabran je za suca Ustavnog suda. Nesporno je da su dvoje sudaca bili visoko pozicionirani članovi političke stranke, poslanici u državnom parlamentu. Podnese ostavku danas i na funkciju poslanika i na članstvo u stranci i postaje nestranački čovjek. Glavni tajnik stranke podnese ostavku na tu funkciju i onda nakon nekoliko dana bude izabran za suca Ustavnog suda. Tako da je pojam nestranačkog čovjeka u BiH devalviran, kaže Šehić.
Rješenja nitko nije tražio, a mogla su se pronaći. Šehić kaže da je, primjerice, za izbor sudaca trebalo odrediti da nitko ne može biti izabran ako je bio dužnosnik u političkom subjektu u posljednjih osam godina prije samog imenovanja.
– Ne čudi zato zašto imamo ovakvu situaciju. Da ljudi podnesu ostavke u strankama da bi ispunili zakonsku mogućnost da budu predsjednici i potpredsjednici biračkih odbora. S druge strane, najbliži rod, supružnici, djeca čovjeka koji je u stranci imenuju se za predsjednika biračkih odbora. Tu sam apelirao i na civilno društvo i na medije da pomognemo SIP i da upozorimo sve one za koje smatramo opravdano da su zloupotrijebili zakon, podnijeli ostavku ili da su u bližem srodstvu rukovodstva stranke, kaže Šehić.
Preispitivanje povezanost sa strankama
Damjan Ožegović iz Transparency International kaže da je izborni zakon jasan i da predsjednici i zamjenici predsjednika biračkih odbora ne smiju ni na koji način biti uključeni u aktivnosti stranaka i da moraju biti u mogućnosti da obavljaju svoje dužnosti na politički nepristran način.
– Upravo u ovoj odredbi stoji smisao, i SIP bi trebalo da preispituje bilo kakvu povezanost sa strankama, a ne samo formalno članstvo u istima. Jasno je da su birački odbor najslabija, a ključna karika u provođenju fer i poštenih izbora, i upravo zato se mora insistirati na profesionalizaciji dijela biračkih odbora i na nultoj stopi tolerancije na bilo kakvu političku pristranost, upozorava Ožegović, kako piše Dnevni list.
Scena.ba
