Adriano, jedan od najslavnijih brazilskih napadača posljednjih desetljeća, otvorio je dušu za Players Tribune, progovorivši o svojim životnim usponima i padovima, od djetinjstva u faveli do depresije koju je proživljavao na vrhuncu karijere u Interu.
Kao član jedne od najvećih generacija brazilskog nogometa, bio je uz rame legendama poput Ronalda, Ronaldinha, Cafua i Roberta Carlosa. No, iza blještavila nogometne slave skrivala se teška borba s unutarnjim demonima koja ga je na kraju vratila u favele Rija.
Njegova priča počinje u Vili Cruzeiro, siromašnoj četvrti u Riju, gdje je odrastao uz oca kojeg je opisao kao poštovanog i časnog čovjeka. Adriano je doživio traumu kad mu je otac pogođen zalutalim metkom tijekom proslave u faveli. Taj metak, koji je ostao u njegovoj glavi, izazvao je kasnije epileptične napade, a Adriano je, tada dijete, bio prisiljen gledati kako otac pati. Njegova majka preuzela je brigu o obitelji, oslanjajući se na podršku susjeda, što je učvrstilo Adrianovu povezanost s lokalnom zajednicom.
Kad je postao zvijezda i otišao igrati u Europu, Adriano se suočio s novim izazovima. U Italiji ga je pogodila teška depresija, osobito tijekom hladne i usamljene zime, i sve je više tonuo. Na jedan Božić, osjećajući duboku tugu i nostalgiju za obitelji u Riju, sam je popio cijelu bocu votke i plakao cijelu noć. Pritisak slave, osjećaj izgubljenosti i duboka tuga na kraju su ga vratili u Rio, gdje je tražio slobodu u poznatom okruženju favele.
Sam Adriano priznaje da danas pije gotovo svakog dana i dodaje da mu je teško objasniti zašto to čini.
‘Pijem svaki drugi dan, a i ostale dane. Kako netko poput mene dođe do točke da pije skoro svaki dan? Ne volim davati objašnjenja drugima. Ali evo jednog. Pijem zato što nije lako biti obećanje koje ostaje u dugu. A s godinama postaje još gore. Zovu me Imperator. Zamisli to. Tip koji je izašao iz favele da u Europi dobije nadimak Imperator. Kako to objasniti? Nisam to ni do danas razjasnio.’
Njegov povratak u favelu bio je način da pronađe mir. Ondje ga nitko ne osuđuje i može živjeti jednostavno, bez pritiska slave. U favelama može biti ono što jest, družiti se s prijateljima, igrati domine i prisjećati se djetinjstva. ‘Ovdje me stvarno poštuju. Ovdje je moja priča. Ovdje sam naučio što znači zajednica’, kaže Adriano. Vila Cruzeiro možda nije najbolje mjesto na svijetu, zaključuje, ali za njega je to dom.
Scena.ba