Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Kako u samo dan vremena napraviti takav kopernikanski obrat da jedna država bude oličenje zla, svega lošeg u svijetu, države čiji utjecaj pada i koja ide u propast do toga da je najjača sila, najmoćnija država i oni koji svima drugima diktiraju tempo?
To najbolje zna Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, koji godina na najbrutalniji način vrijeđa Sjedinjene Američke Države, njihove dužnosnike (čak i one najviše) i politike koje vode. Međutim, u srijedu se, vjerovali ili ne, sav ponosan naslikavao ispred američke zastave, nosio čak i kačket s natpisom ‘Make America Great Again’ (‘Napravimo Ameriku ponovno velikom’) i govorio o SAD-u kao izvoru moći i sile. I tako u 24 sata propala država na rubu građanskog rata i sa retrogradnim politikama (sve Dodikove fraze) postade izvor moći koji će njemu i Srbima omogućiti da budu sila u regiji. Odjednom više njihovi dužnosnici nisu propali, nesposobni i retrogradni nego će Dodik i njegovi ljudi pokušati sve što je moguće, trošiti milijune dolara kako bi za rukav mogli povući barem Trumpovu tajnicu i iznijeti svoje viđenje situacije u Bosni i Hercegovini i zapadnom Balkanu.
Ono što je poraznije od svega toga jeste što dobar dio žitelja RS-a bespogovorno sluša i vjeruje onome što Dodik govori.
Naravno, Dodikovi motivi su čisto osobni. Potpuno na koljenima zbog sankcija koje mu je nametnuo SAD-a, na sve moguće načine traži izlaz i prekid međunarodne izolacije. Ne zaboravimo kako je dobar dio sankcija dobio tijekom prvog Trumpovog mandata, a one su na snazi i dalje. Isto tako, veliko je pitanje zna li Trump situaciju u Francuskoj ili Njemačkoj, a kamoli na zapadnom Balkanu ili BiH. Njega to ne zanima i time se sigurno neće baviti. Nesporno je kako neki ljudi iz njegovog stožera hoće, ali i oni površno. BiH i ova regija će ostati nevažni za najvišu američki politiku, te će se nama baviti birokrati četvrte, pete, šeste ili sedme razine odlučivanja.
Također, ono malo ljudi zaduženih za BiH ipak zna situaciju u našoj zemlji i sasvim sigurno neće promjena predsjednika utjecati na neki veliki zaokret u politici, tim više što najveći broj republikanaca ima vrlo oštar stav prema Dodikovim potezima i njegovom koketiranju sa Ruskom Federacijom i Kinom. A i Trump i Biden i gotovo kompletna američka politika najvećeg protivnika vidi u Kini i s njima su u borbi za prevlast.
Rusija za SAD više nije nikakav konkurent jer je preslaba (naročito nakon brutalne agresije na Ukrajinu), sa Europskom unijom i Velikom Britanijom kakvi god da su odnosi oni neće biti neprijateljski, i glavni fokus američke politike ide ka Kini, Tajvanu, Indiji… Sasvim sigurno neće blagonaklono gledati na one koji su žestoki kritičari SAD-a, a promotori Kine.
Uz to, koliko god bila podjela među republikancima i demokratima u SAD-u, teško da bilo tko u američkoj administraciji tek tako može preći preko svih ‘pljuvanja’ po njima od strane Dodika.
A Dodik je već ranije sjeo za kockarski stol i sve što ima uložio na Tumpa. I Trump je pobijedio, a sada preko mađarskog premijera Viktora Orbana treba doći do Trumpovih ljudi. Sve to nije nemoguć scenarij, ali i da se dogodi veliko je pitanje hoće li republikanci mijenjati američki smjer prema BiH samo zbog Dodika. Nadalje, Orban je klasični primjer nacionalnog populiste koji će preko Trumpa željeti popraviti svoj, a ne tuđe statuse. A i to je veliko pitanje do kuda može dobaciti jer je Mađarska mala država koja sasvim sigurno neće u Europi igrati bilo kakvu značajniju ulogu. Naročiti dok ju vodi Orban.
Drugi kanal komunikacije mogao bi biti Richard Grenell, koji je i tijekom prvog Trumpovog mandata bio vezan za ovu regiju, a kasnije i preko biznisa. On se spominje kao novi savjetnik za nacionalnu sigurnost i sasvim je sigurno kako će Republika Srbija i RS preko njega željeti gurati svoje interese. Međutim, američki sustav je takav da ga neće tek tako promijeniti nekoliko ljudi (pitanje je i žele li to), a sasvim sigurno neće uz večeru i čašu vina mijenjati ono što SAD grade tridesetak godina na zapadnom Balkanu. To se nije dogodilo ni tijekom prvog Trumpovog mandata. Dodik, Vučić i druge autokrate su navikle da stvari završavaju upravo tako, a to im Trump neće donijeti.
Posljednja opcija im je da se SAD u potpunosti povuku sa ovih prostora, okrenu sami sebi i ovo ostave nekim drugim ‘igračima’. A ukoliko glavnu ulogu uzmu Rusija i Kina, i Dodik i Vučić bili bi ‘na konju’. Koliko god da je Trump nepredvidiv, jako je teško očekivati da se učiniti takav salto mortale američke vanjske politike.
Bez velikih i tektonskih promjena u Europi i svijetu, ne daj Bože novih sukoba, jačanje radikalne desnice i nacionalnih populista u najjačim državama EU, bez dodatnih tenzija u Indo-Pacifiku… stanje u regiji ne bi trebalo doživjeti bilo kakve promijene. S jedne strane što nismo važni bilo kome, s druge strane što se niti sami ne možemo izbori za bolje države, društva i samim time bolju budućnost.
Naravno, u ‘buretu baruta’ uvijek treba biti oprezan sa bilo kakvim prognozama jer ovdje nikada nije trebalo mnogo da se stvari ‘zakuhaju’. S obzirom na situaciju u Srbiji, BiH, Kosovu i Crnoj Gori, famoznu priču o ‘srpskom svetu’ (čitaj velikoj Srbiji) opreza i mudrih politika nikada dosta.
Scena.ba
