Dosadašnje analize iznosile su pogrešne procjene o jezgri koja je, prema novim izračunima, nešto manja i gušća nego što se dosad smatralo

Podaci o udaru meteorita u Mars, što je zabilježio NASA-in lander InSight 2021., sada pomažu razjasniti neke zabune oko njegovog sastava. Dvije studije objavljene u časopisu Nature utvrdile su da je Marsova jezgra, bogata željezom, manja i gušća nego što su sugerirala prethodna mjerenja te da je okružena rastaljenim stijenama.

tportal.hr

Share

00:20

Related videos

• tportal.hr00:24
• tportal.hr00:31
• tportal.hr01:41
• tportal.hr00:23
• tportal.hr00:17
• tportal.hr00:22
• tportal.hr00:25
• tportal.hr00:28
• tportal.hr01:09
• tportal.hr00:55
• tportal.hr00:28

about:blank

×

Learn more

Pause

Unmute

Sada već ugašeno slijetalo InSight, koje je na Mars stiglo u studenom 2018., provelo je četiri godine snimajući seizmičke valove stvorene potresima ne bi li znanstvenici bolje razumjeli što se događa ispod površine tog planeta. Međutim početne procjene unutrašnjosti nisu bile dosljedne. U to su vrijeme znanstvenici otkrili da je radijus jezgre negdje između 1799 i 1849 kilometara, što bi je činilo mnogo većom od očekivanog. Štoviše, ona je prema toj analizi trebala sadržavati zbunjujuće veliku količinu lakših elemenata koji nadopunjuju njeno teško tekuće željezo.

IZVOR: LICENCIRANE FOTOGRAFIJE / AUTOR: IPGP/ CNES/ N. STARTER

Brojevi za te lake elemente bili su ‘na granici nemogućeg’, rekao je Dongyang Huang s ETH Zürich, koautor jedne od studija. ‘Od tada se nastavljamo pitati o ovom rezultatu.’ Zatim je došlo do proboja u rujnu 2021., kada je meteorit udario Mars na posve drugom kraju u odnosu na InSight, generirajući seizmičke valove za koje je doktorandica s ETH Zürich Cecilia Duran rekla da su ‘omogućili da osvijetlimo jezgru’.

Prema tome, prethodno neobjašnjivo obilje lakih elemenata zapravo može postojati u manjim, razumnijim količinama. Sve je to okruženo slojem rastaljenih silikata od oko 144 kilometara, otkrili su timovi, što je iskrivilo početne procjene. Također, ne radi se ni o čemu sličnom onome što imamo u unutrašnjosti Zemlje.

Prema Vedranu Lekiću sa Sveučilišta Maryland, koautoru drugog rada, sloj služi kao neka vrsta ‘grijućeg pokrivača’ za jezgru koja ‘koncentrira radioaktivne elemente’. Njegovo proučavanje moglo bi pomoći znanstvenicima da dobiju odgovore o formiranju Marsa i nedostatku aktivnog magnetskog polja na njemu, zaključuje Engadget.