Posljednji veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Michael Murphy u intervjuu za Žurnal govorio je o ukidanju sankcija Miloradu Dodiku i drugima, kakvu američku politiku prema BiH i Balkanu možemo očekivati, te kakvu i do kada vidi ulogu OHR-a.
“Nemam razloga misliti kako je javno objašnjenje administracije za ukidanje sankcija neiskreno. Mislim kako bi napore ove administracije, koja je iskoristila sankcije kako bi osigurala ukidanje antidaytonskog i neustavnog zakonodavstva od strane Narodne skupštine Republike Srpske, trebalo pozdraviti. Nema sumnje kako je ovo predstavljalo povlačenje vladajuće koalicije RS-a, bez obzira na to kako ga oni pokušavaju predstaviti. Vladajuća koalicija RS-a prihvatila je i priznala legitimnost i autoritet Suda BiH, Tužiteljstva BiH i Ustavnog suda BiH, uključujući troje međunarodnih sudaca propisanih Ustavom Bosne i Hercegovine. Po tim pitanjima gospodin Dodik je izgubio.” kaže Murphy.
Dodaje kako administracija ima još mnogo posla u promicanju interesa SAD-a u BiH, posebno u pogledu osiguranja da vladajuća koalicija RS-a poštuje Daytonski mirovni sporazum, državu Bosnu i Hercegovinu i njezine institucije, kao i teritorijalni integritet zemlje.
Nisu naivni ni slijepi
Govoreći o dugoj povijesti sklapanja loših dogovora međunarodne zajednice i Dodika rekao je kako je Dodik iskoristio visokog predstavnika i neke visoke dužnosnike Europske unije u vezi sa Zakonom o Vijeću ministara i reformom policije, dajući obećanja koja nikada nije ispunio u zamjenu za popuštanje međunarodnog pritiska čiji je cilj bio pozvati ga na odgovornost za antidaytonsko ponašanje. “U vezi s reformom policije gospodinu Dodiku je u obmani vješto pomogao Haris Silajdžić” rekao je Marphy.
“Ako ne bude daljnjih mjera kojima bi se vladajuća koalicija RS-a pozvala na odgovornost i ako gospodin Dodik nastavi provoditi svoju antidaytonsku agendu, ovaj će novi dogovor propasti baš kao što su propali i prethodni.” kaže Marphy. Mišljenja je kako Trumpovu administraciju čine ljudi koji nisu naivni ili slijepi kao oni koji su sklapali te dogovore.
Na pitanje može li se ukidanje sankcija tumačiti kao korak unatrag u tom pogledu, Murphy misli kako to ovisi o tome kako će se događaji odvijati u sljedećih nekoliko mjeseci, ali nije optimističan. “U ovom trenutku ne vidim mnogo dokaza, barem u smislu onoga što gospodin Dodik govori i radi, kako je odustao od svoje antidaytonske agende, ali mislim kako administracija još uvijek ima mogućnost to promijeniti ako ozbiljno misli pozvati gospodina Dodika na odgovornost.”
Promjena američke politike prema BiH i Zapadnom Balkanu?
Ukidanje sankcija Dodiku Murphy ne vidi kao promjenu američke politike prema BiH i zemljama Zapadnog Balkana. “Ne vidim javne dokaze kako je ova administracija odustala od potpore Daytonskom mirovnom sporazumu ili teritorijalnom integritetu BiH. Mislim kako je prerano govoriti o tome znači li ukidanje sankcija temeljnu promjenu u politici SAD-a. Možda da, možda ne. Ovisi o tome što će administracija sljedeće učiniti, uključujući i to hoće li poduzeti korake Dodika pozvati na odgovornost i zaštiti Daytonski mirovni sporazum, BiH i državne institucije.”
Ne misli ni kako bi dosadašnje neimenovanje veleposlanika u Bosni i Hercegovini trebalo shvatiti kao neku poruku sadašnje administracije.
“Sasvim je očito kako Rusija predstavlja sigurnosni izazov za Sjedinjene Američke Države i Europu, uključujući i Zapadni Balkan. Trumpova administracija više je puta istaknula svoje nezadovoljstvo Rusijom, osobito njezinim postupcima u Ukrajini. Kao što sam već spomenuo, nedavno je sankcionirala Rusiju.” kaže Murphy
Separatizam, ideja trećeg entiteta i unitarizam
Na pitanje jesu li ovom odlukom ohrabreni zagovornici “separatističkih ideja u BiH” i sve otvorenijem “spominjanju stvaranja trećeg entiteta” Murphy odgovara: “Težnja za secesijom ili teritorijalnom reorganizacijom BiH opasna je. SAD se dugo protive i jednome i drugome. Ako politika SAD-a ili međunarodne zajednice sada, izravno ili neizravno, potiče bilo koju od tih ideja, to bi moglo imati ozbiljne posljedice za BiH. Ako tri glavna etnonacionalistička lidera u BiH nastave težiti destruktivnim ciljevima – separatizmu, ideji trećeg entiteta i unitarizmu – to bi bilo krajnje neodgovorno. Trebali bi težiti politikama koje će dovesti do mirne i prosperitetne budućnosti BiH unutar euroatlantske zajednice država, a ne politikama iz prošlosti koje su proizvele strašne posljedice za građane BiH.”
Murphy ne misli kako se odnosi unutar BiH mogu svesti na “sukob civilizacija” samo zato što određeni lideri žele to tako predstaviti ili plaćaju strance to raditi: “Ne volim i nikada nisam prihvatio politiku identiteta, ni u Bosni i Hercegovini ni bilo gdje drugdje. Kada sam bio veleposlanik, više sam puta rekao da je pogrešno prihvaćati tvrdnje političkih lidera kako su oni predstavnici određene etničke skupine ili religije. Gospodin Dodik nije predstavnik svih Srba ili pravoslavaca ništa više nego što je gospodin Čović predstavnik svih Hrvata ili svih katolika, ili gospodin Izetbegović predstavnik svih Bošnjaka ili svih muslimana. Ti lideri tvrde drukčije kako bi se zaštitili od odgovornosti i odvratili birače od činjenice kako njihove političke i financijske interese stavljaju iznad interesa birača. Moje iskustvo s građanima BiH bilo je upravo suprotno. Građani BiH nisu puni mržnje koju prečesto čujete u retorici političkih lidera. Oni su dobri ljudi koji žele bolji život za sebe, svoju djecu i unuke. Zaslužuju lidere koji će im to omogućiti.”
O ulozi OHR-a
“Mislim kako je međunarodna zajednica pogriješila što se povukla iz vodeće uloge u BiH nakon 2008. godine,” kaže Murphy, “Previše smo vjerovali u transformacijsku moć procesa pristupanja EU.” Taj proces i proširenje NATO-a donijeli su zapanjujuće pozitivne rezultate mnogim europskim zemljama ali Poljska i Češka nisu Bosna i Hercegovina kaže.
“Postojalo je jedno razdoblje, otprilike prije deset godina, kada je zemlja efektivno bila bez visokog predstavnika. To nije bila krivnja visokog predstavnika, nego odraz tadašnje strategije međunarodne zajednice. I to nije funkcioniralo dobro. Nažalost. No naučili smo – ili bismo trebali naučiti – kako visoki predstavnik mora djelovati često kako bi obavio posao koji mu je povjeren Aneksom 10. To je, nažalost, tako.” kaže Murphy.
“Poanta je u tome što visoki predstavnik ne postoji kako bi izvršavao naredbe jedne etničke skupine ili članova Vijeća za provedbu mira. Nikada nije bio posao visokog predstavnika stvarati “građansku državu”, što god taj termin značio. Visoki predstavnik ne može mijenjati Daytonski ustav.” kaže Murphy i dodaje kako je njegov je posao provoditi Daytonski mirovni sporazum i braniti Bosnu i Hercegovinu i njezine institucije.” Ako danas u međunarodnoj zajednici prevladava mišljenje kako to više nije potrebno, kako visoki predstavnik treba sjediti u svom uredu i ništa ne raditi, ili kako ne treba koristiti bonske ovlasti osim kada su “jedino preostalo rješenje” – fraza koja je oduvijek značila “nikada” – tada bi međunarodna zajednica trebala zatvoriti OHR nakon što osigura ispunjenje programa 5+2. Ne treba nam još jedno desetljeće samoobmane međunarodne zajednice o njezinoj politici prema Bosni i Hercegovini.” zaključuje bivši američki veleposlanik.
Stvarnost umjesto želja
Na pitanje Žurnala o sljedećim strategijama SAD-a i zapadnih partnera u BiH Murphy misli kako je važno početi s političkom stvarnošću u BiH kakva jest, a ne onakvom kakvom bi kreatori politika željeli da bude, i to uskladiti s pažljivo promišljenim pogledom na državne interese. “Ako vjerujete, kao što ja vjerujem, kako je interes Amerike očuvanje teritorijalnog integriteta BiH, i ako imate jasno razumijevanje stvarnosti na terenu, dobra politika prirodno bi trebala proizaći iz toga – uključujući i način na koji pristupate retorici i postupcima etnonacionalističkih političkih lidera u BiH. Možda želite lokalna rješenja ili lokalnu odgovornost, što je razumljivo i svakako bi trebalo biti cilj, ali ako se to ne kontrolira ili ne usmjeri, etnonacionalistička lokalna odgovornost neće donijeti rezultate koji su u skladu sa zapadnim interesima.” kaže Murphy.
Za njega razumijevanje stvarnosti na terenu znači i razumjeti što nije moguće u BiH, ni sada ni u doglednoj budućnosti. “Nerealno je tražiti od ljudi odreći se svojih etničkih identiteta ili smatrati nerazumnima strahove onih koji su zabrinuti kako bi mogli izgubiti zaštitne mehanizme predviđene Daytonskim mirovnim sporazumom. BiH je predivna zemlja s bogatom multietničkom tradicijom, što treba prigrliti, ali njezina je povijest također složena i opterećena. Razdvajanje, podjele i beskrajne blokade nisu odgovor na političke izazove koje to donosi – ali nisu ni unitarizam ni potpuna vladavina većine.” zaključio je Murphy u razgovoru za Žurnal.
Scena.ba
